Ramazan na granici Bosne

Prenosi se da je Ebu Hurejre kazivao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Od trojice se ne odbija dova: postača kad iftari, pravednog vladara i onoga kome je učinjena nepravda, čiju dovu Allah, dž.š., uzdiže iznad oblaka i njome otvara vrata Nebesa, a Gospodar kaže: "Tako Mi Moje veličine, Ja ću te pomoći, pa makar to bilo i nešto kasnije!"

Mi muslimani u manjem bh. entitetu se pronalazimo u svemu ovom pobrojanom. S jedne strane, naše duše su ozarene dolaskom mubarek mjeseca ramazana, a s druge, naša srca strepe od užasnih poruka mržnje i netrpeljivosti koje neki neodgovorni političari plasiraju trujući naše svakodnevne živote.

Ništa drugo nam nije preostalo osim iskrene dove Allahu dž.š. Postimo, Njemu hvala, ali naši iftari nisu tako pompezni, javni i medijski popraćeni. U zadnje vrijeme, valja priznati, pojedine organizacije misleći i na nas, organizuju ili plate zajedničke iftare u našim džematima. Podijele i ramazanske pakete socijalno ugroženim ili postačima slabijeg imovnog stanja. Ali, zar smo spali samo na sadaku?! Zar je odnos prema Bošnjacima u manjem bh. entitetu spao na sadaku? Zašto nam se ne pomogne da sopstvenim radom i privređivanjem sami, iz svojih sredstava organizujemo sve to?! Zašto nam naša braća, ma odakle dolazila, ne otvore koju fabriku, firmu ili zadrugu da zadržimo ovo malo omladine što je ostalo?

Islamska zajednica je učinila što je u njenim kapacitetima. Vjerski objekti su većinom obnovljeni, vjerski život je na zadovoljavajućem nivou, ali šta će biti za 10 ili 20 godina, ako se odnos prema nama nastavi na ovakav način? Razmišlja li iko o granicama Bosne i o važnosti čuvanja svakog pedlja naše domovine i njenoga suvereniteta? Razmišljamo li o tome hoće li uopće, iko imati čuvati ovo što smo povratkom obnovili i izgradili. To je zasigurno pitanje o kome trebamo razmisliti.

Kada nam stariji svijet preseli na Ahiret, mladi ne mognu više čekati bolje vrijeme i nepovratno odu. Zato se s pravom pitamo: Kome i čemu će služiti sve ove džamije i druga imovina?

Stoga, i naše iftarske dove, poštovana braćo i sestre, pored iskanja od Uzvišenog Allaha da ukabuli post i ibadete, treba da budu usmjerene u tom pravcu. Svevišnji je obećao svoju pomoć, ali je briga šire društvene zajednice itekako značajna. Jer, kako islam uči za grijehe pojedinca Allah će svoditi račun na Sudnjemu danu, a za grijehe zajednice, Svemogući Allah svodi račun još na ovome svijetu.

Dakle, na nama je odgovornost i može nam se pomoći, ako se hoće!

Nažalost, mi nemamo pravednog niti pravednih vladara ni na jednoj strani. Navikli smo da nas obilaze raznorazni vladari "u pokušaju" svake dvije ili četiri godine. Kolika je njihova pravda najbolje svjedoče riječi naprijed napisane.

Mi smo više ovi zadnji iz hadisa, mazlumi, oni kojima je učinjena nepravda. Iz tuđih, ali i iz vlastitih redova. Vratili smo se, obnovili svoja ognjišta, ali polahko u miru nestajemo. Ko je tome naviše doprinio? Smijemo li se uopće zapitati!

Ovo su naše ramazanske poruke, nama samima ali i svima ostalima. Mi koji stojimo na granicama Bosne imamo pravo pozvati na odgovornost bošnjačke prvake da se više pažnje okrene prema povratnicima, njihovoj egzistenciji i budućnosti.

Uzvišeni Allah, dž.š., u Časnoj Knjizi kaže: "Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!" (Er-Ra’d, 11.)

Mi Bošnjaci u manjem bh entitetu smo važam faktor u općoj budućnosti domovine Bosne i Hercegovine i kome to nije jasno neka o tome dodatno promisli u ovim danima duhovnog pročišćenja. Upravo su ramazanski dani prilika da preispitamo naš odnos perma domovini i onima koji su na njenim granicama. Bošnjaci u RS-u stoje na samom braniku Bosne, a domovina se jednako brani na Drini, Neretvi, Sani i Savi kao i na svome izvorištu, u dolini podno Trebevića, Igmana i Bjelašnice.

I na kraju, ovaj naš apel za promjenu da nam ramazan bude prilika za promjenu navešćemo predaju koju prenosi Bejheki da je ashab Ensarija Džabir, r.a., kazao: "Kad postiš neka posti tvoj sluh, vid i jezik od laži i griješenja, kloni se uznemiravanja komšije i budi priseban i smiren kada postiš. Nemoj da ti dan kada postiš i ne postiš budu isti."

Gospodaru Milostivi, uslišaj naše dove u ovom mubarek mjesecu!

Omekšaj naša srca i srca naše braće i sestara da osjete hal drugih muslimana!

Gospodaru Svemogući, budi s nama zadovoljan i ukabuli nam ramazanske ibadete!

Amin!

Haris-ef. Ahmić,

glavni imam Medžlisa IZ Bosanska Kostajnica