Temeljeći našu svakodnevnicu ili, eventualno, izraženiji misijski rad na plemenitim idejama duhovnog naslijeđa koje ne propada, s razlogom se pitamo da li je rad s mladima kvalitetan, ciljano usmjeren, pa i strateški stabilizovan. U pročelju takvih nakana uvijek su nastojanja da se očituje stvarna slika te iskorištene i neiskorištene mogućnosti u radu s mladima. To se nadaje kao početna tačka razumijevanja njihovog svijeta želja i potreba, o čemu često mnogo znaju i oni koji s njima rade. Među njima su i koordinatori Mreže mladih Islamske zajednice, koja, po svome institucionalnom karakteru i strateškim ciljevima pretpostavlja i uvijek nosi dodatno breme odgovornosti.
Ususret realnostima života
Koordinator Mreže mladih Ammar Lavić iz Konjica primjećuje da je očuvanje vjere i njena prilagodba u svakodnevnom životu primarni izazov za mlade.
Koordinator Lavić: „Moramo imati snage ponuditi edukacije na svim poljima, doprijeti do svakog omladinca i biti im servis u svakom segmentu.“
„Kod dijela omladine koja je odgajana kroz mekteb i koja je vjeru učila u porodici odmalena, ovaj proces je puno lakši. Kako bilo, kod svih slojeva omladine postavlja se uvijek izazov kako živjeti na principima vjere. Omladina je u ovom polju jako iskrena. Pred sobom ima Mrežu mladih i instituciju Islamske zajednice koja je jedan svojevrstan servis u svemu tome. Također postoje i alternativni izvori koji jako često imaju različite interese od kojih mnogi mogu biti i opasni“, naglašava Ammar.
Dodaje da je znanje omladine o vjeri danas veće nego ikada, a osim toga i putevi stjecanja znanja, čemu je uveliko doprinio internet.
„Islamska zajednica mora preuzeti dominantnu ulogu u prezentovanju vjere putem online kanala komunikacije. Moramo imati snage ponuditi edukacije na svim poljima, doprijeti do svakog omladinca i biti im servis u svakom segmentu“, smatra Ammar.
Razlikuje percepcije religije prisutne kod omladine srednjoškolskog uzrasta i starije skupine omladine među kojima je, naprimjer, i studentska populacija.
„Prvi većinom još uvijek formiraju svoje mišljenje i u nekim segmentima puno su iskreniji i vredniji, ali i dalje pronalaze načine kako vjeru prilagoditi realnom životu. Kroz Mrežu mladih s ovom grupacijom je najlakše raditi, najzainteresovaniji su i najlakše prihvataju projekte i aktivnosti. Kod grupacije studenata gdje život već postaje puno realniji dolazi do integrisanja vjere u svakodnevni život u velikom omjeru. Omladina postaje puno zrelija i ima puno realnija razmišljanja i očekivanja. Pitanja koja ih zanimaju i vjerske aktivnosti za koje su zainteresovani većinom su specifični. Ova grupacija omladine već na određeni način bira aktivnosti i projekte te procjenjuje od kojih ima najviše koristi i znanja na dugoročnom planu. Također, organizacijski gledano ova grupacija kroz Mrežu mladih se pokazala kao najproduktivnija i daje najveći intelektualni doprinos. Kod starije omladine koja već dobija i zaposlenje te zasniva porodicu vjera je već realnost. Oni su u stalnoj borbi sa življenjem vjere. Njima je, uslovno rečeno, i najlakše i najteže u ovom procesu“, zaključuje Ammar.
Imperativ slušanja mladih
Govoreći o motivaciji mladih koordinator Mreže mladih MIZ Bihać Haris-ef. Dedić ističe da su, primjerice, zajednički izleti i ekskurzije, odnosno prilike da se oni umrežavaju i povezuju, razmjenjuju mišljenja, iskustva i ideje, njima najbolja motivacija.
Koordinator Dedić: „Vjera u životima mladih odavno prevazilazi gabarite džamije.“
„S obzirom na činjenicu da je danas mlade jako teško motivisati u bilo kom smislu, možda je postalo još teže pronaći način na koji ih motivisati, s obzirom na sveopću globalnu dostupnost svega onoga što im je nekad bila eventualna motivacija u smislu neke nagrade za određeno učinjeno djelo ili aktivnost. Postoji nekoliko kategorija omladine kada je riječ o motivaciji: oni koje ništa ne motiviše, oni koji biraju motive i oni koji sami znaju šta bi ih moglo motivisati, ali im je to na neki način nedostupno i s njima je najlakše raditi. Najlakši metod motivacije upravo leži u načinu pristupanja određenim aktivnostima, tako što tražimo povratnu informaciju od mladih: Šta je to što oni žele i kakva bi to bila moguća motivacija? – na takav način trenutno funkcionišemo, pored standardnih aktivnosti“, ističe Haris.
Naglašava da veliki broj mladih, upravo, vjeru i razumijeva kao način života.
„Vjera u životima mladih odavno prevazilazi gabarite džamije - vjera od najosnovnijeg društvenog odnosa do onih najkompleksnijih pitanja i pogleda na život i svijet. Ne kažem da nema onih koji su još uvijek u gabaritima džamije za razliku od onih koji su na zavidnim nivoima poimanja vjere i praktikovanja same vjere u svim segmentima života“, kaže Haris.
Aktivno učešće u pozitivnim procesima
U toku rada na ovoj temi za vrijeme trajanja manifestacije Selam ya Resulallah Medžlis Sarajevo je održao nekoliko interaktivnih druženja članova Mreže mladih pri čemu su o određenim važnim pitanjima religije i tradicije prvi glas, upravo, imali mladi uz popratne odgovore na pripremljene ankete. Razumijevajući značaj dešavanja neopterećenih standardnim institucionalnim protokolima ili fokusiranjem druženja na jednosmjerna predavanja, bio je to povod da razgovaramo i s Miralem-ef. Babajićem koordinatorom Mreže mladih na nivou Muftijstva sarajevskog i pomoćnikom glavnog imama MIZ Sarajevo.
Efendija Babajić:„Mladi ne žele da budu budućnost, nego sadašnjost; ne žele da budu statistika i broj već korisni članovi duštva.“
Sprva, Babajić naglašava obavezu da se mladima pomogne s ciljem da ostvare svoje potencijale.
„Ono što sam naučio kroz intenzivna druženja s njima u Mreži mladih jeste da ne žele da budu budućnost nego sadašnjost, ne žele da budu statistika i broj već korisni članovi duštva u kojem žive, tj. aktivni sudionici pozitivnih procesa“, ističe on.
Govoreći o intencijama rada s mladim kroz Mrežu mladih, naglašava da je poticanje navike činjenja dobra, iako općenito kazano, jedan od ciljeva.
„Fali nam upornosti u „ihsanu“– dobročinstvu, u onim malim svakodnevnim dobrim djelima koja potvrđuju našu vjeru iznova, koja pokazuju naše pravo, lijepo vjerničko lice, koja mijenjaju naša bića i naša društva nabolje, koja nam daju pozitivan stav. Pokrećemo se lahko, jednim klikom, lajkom ili objavom, ali prečesto to ostane samo na tome. Onaj pozitivni stav da činjenje dobra nije izuzetak već pravilo; da pomoći drugome nije sramota nego plemenitost. Želimo ih naučiti da nije dovoljno reagovati, komentarisati, podijeliti na društvenim mrežama, nego se treba truditi i ne odustajati“, kaže Babajić. Referišući se na sistem funkcionisanja Mreže mladih, podsjeća da mnogo ulažu u proširenje kapaciteta i povećanje edukacija za mlade nosioce različitih aktivnosti. U tu svrhu organizuju godišnje kampove u okviru kojih akcentiraju rad u timovima, javno zagovaranje, osmišljavanje i vođenje projekata i aktivnosti za naredni period.
„Mladi mogu dati najbolji odgovor na koji način žele biti uključeni u aktivnosti te koji su načini kojima možemo doprijeti do njihovih vršnjaka i ponuditi im nove sadržaje. Iskustvo nam govori da oni lakše dopiru do svojih vršnjaka i da su ustvari najbolji ambasadori dobra u svojoj okolini. Isto tako, od samog početka smo prisutni na društvenim mrežama i trudimo se promovisati naše aktivnosti jer je to najbolji način kako doprijeti do mladih. U tome nam, također, jako mnogo pomažu koordinatori i aktivisti koji su u tome svijetu izuzetno spretni i dobro se snalaze“, smatra Babajić.
Ipak, prednost daje direktnoj komunikaciji i živoj riječi.
„Direktna komunikacija, živa riječ i susret, ugodno druženje i lijepa emocija, općenita korisnost i svrha, koju osjete kroz maksimalnu uključenost u aktivnosti i projekte, ostaje nam kao najbolji način komunikacije s mladima. Neiskren i formalan pristup mladi jako dobro prepoznaju“, zaključuje on.
Problem usmjerenja u razumijevanju religije
Iskustvo hafiza Ammara Bašića, pomoćnika glavnog imama MIZ Sarajevo, kroz aktivnosti u imamskom, prosvjetnom i da’vetskom djelovanju, između ostalog u Tabačkom mesdžidu, pomoglo mu je da uoči trendove kod mladih različite starosne dobi. Upoznaje ih, kako ističe, najviše kroz pitanja koja mu postavljaju, jer su tada najočitija njihova razmišljanja, dileme, djela, iskušenja i sl. U tom pogledu primjećuje i pitanje autoriteta, odnosno krize autoriteta.
Hafiz Bašić: „Imamo problem usmjerenja omladine. Mi uopće nismo dali omladini širinu u pristupu razumijevanju vjere, da bi vjera bila snaga, a ne kamen spoticanja.“
“Među omladinom postoji kriza autoriteta. Oni ne znaju kome da se obrate, ko im je prva adresa za pitanje. Traže odgovore i alternative na internetu, od poznatih influensera, među kojima ima relevantnih i nerelevantnih. Ali, to je realnost. To je omladina naših džemata“, kaže hafiz Bašić.
Dodaje da bi to, možda, moglo značiti da oni nemaju povjerenje u svoj prvi religijski autoritet u džematu – u imama. Stoga, smatra da bi, upravo, imam trebao da bude vodič džemata u najširem smislu.
Ističe da je fenomene prisutne među savremenom omladinom potrebno razumjeti i u kontekstu općeg duha individualizacije.
“Omladina u okviru Mreže mladih i ima osjećaj za instituciju. Ipak, omladina izvan toga ne percipira to na takav način”, naglašava on.
Dodaje da se, ustvari, sve religijske zajednice suočavaju s istim izazovima. Potcrtava i drugačije pristupe svijetu i u okviru religijskih zajednica u odnosu na ranija vremena.
„Šta dobijam zauzvrat? – pitanje je mladih. Oni traže benefite“, ističe hafiz pojašnjavajući pristupe mladih instituciji. S druge strane, primjećuje izostanak ideja i incijativa kod mladih, što, kako ističe, nije bio slučaj u vremenu manje dostupnosti savremenih tehnologija. Pri tome, karikirajući, smatra da “skrolanje” doprinosi nedostatku kreativnosti u tom kontekstu.
Kritiku upućuje i školskom sistemu i pojavama pri kojim škole ubijaju kreativnost u djeci. Mišljenja je da je malo nastavnika i učitelja koji razvijaju potencijale kod djeteta primjećujući i razumijevajući njegove afinitete. Potrebne reforme školstva, kako ističe, ne pogoduju sistemima koji proizvode robove društva te dodaje da geniji ne nastaju u školama.
Poručuje da je potrebno mladima dati šansu, uključivati ih u aktivnosti, delegirati im zadatke. Osim što su to obaveze starijih, učitelja, porodice, oni i sami moraju otvarati sebi prostor. Dodaje da mlad čovjek, ipak, želi da se osjeća korisnim društvu te je potrebno poticati kreativnost, govoriti im jezikom koji razumiju, dati im priznanje, posebno poticati njihovu znatiželju te slušati njihove dileme.
Naglašava da je među važnijim stvarima i potreba da se razbijaju kultovi ličnosti, a pri tome podsjeća da je smisao islama u osiguravanju kontinuiteta djelovanja.
Pozivajući se na ulogu imama u odnosu s mladima zaključuje da im imami ne smiju idealizirati život, već je potrebno da se govori o realnoj slici svijeta te im potcrtati sintezu vjerovanja i djelovanja.
„Imamo problem usmjerenja omladine. Mi uopće nismo dali omladini širinu u tom pristupu razumijevanja vjere, da bi vjera bila snaga, a ne kamen spoticanja. Nešto nije uredu, ako te razumijevanje vjere osakati u životu. Vjera treba da pomogne da razvije potencijale kod čovjeka. Potrebno je nešto ozbiljno promijeniti. Ne moramo se nužno prilagođavati trendovima ili slijediti reaktivni pristup, ali trebamo pronaći model kojim ćemo zadržati pažnju mladih“, stava je hafiz.
Također, smatra da je potrebno insistirati na povratnoj informaciji.
„Najbolje povratne informacije imam kada govorim o stvarima koje se njih tiču. Ljudi žele živu vjeru. Hoće uputu, ruku vodilju, rame za plakanje. Obaveza svih nas je da im pomognemo da pronađu sebe“, podsjeća on.
Odgovori na prethodne i ranije, slične upite, očitavaju jedan zajednički sadržilac, koji se prihvata ili previđa: Nužno je uspostaviti platformu koja će osokoliti mlade u njihovoj punoj snazi da, naprosto, budu subjekti svijeta u kojem žive i u kojem će sutra čvršće koračati. Stvarnost, na kojoj, u svojim pitanjima, nedoumicama i htijenjima mladi, ipak, insistiraju, uslovljava svaki rad s njima, pa i institucionalni, makar to zahtijevalo i protokolarne presedane.
