PREPOROD: Poštovana dr. Boškailo, prije nekoliko mjeseci ste odbranili doktorsku disertaciju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu o temi koja obuhvata dvije temeljne nauke u okviru islamskih studija, tefsir i akaid, a s druge strane, tiče se ličnosti i djela imama Maturidija, koji je referentna tačka i u razvoju interpretativne tradicije islama među muslimana Bosne i Herecgovine i regije. U kojem pogledu Vaš doktorski rad “Maturidijino kritičko sagledavanje mutezilizma i drugih frakcija u njegovom tefsiru Te’vilatu-l-Kur’ani (Te’vilatu ehlis-sunneti)”, zapravo, predstavlja začetak ili nastavak snažnijeg aktueliziranja djela, stavova i metodologije imama Maturidije u našem kontekstu?

BOŠKAILO: U skladu s kur’anskim pozivom na dijalog, komunikaciju i upoznavanje između raznih i različitih skupina ljudskog društva, u trećem i početkom četvrtog hidžretskog vijeka, na pozornicu društvenih zbivanja stupa Imām Ebū Menṣūr Muḥammed el-Māturīdi el-Enṣārī el-Hanafī. Promovirao je akaid, vjerovanje ehli-s-sunneta ve-l-džemā’ata. Teologija Imama Maturīdije obuhvata tā’at, bejān, ‘aql i naql, s posebnim akcentom na sintezu tradicije i razuma. On nije bio ustanovljivač novog pravca u akaidu, nego se u vremenu punom izazova posvetio odbrani akaida sljedbenika sunneta i zajednice, akaida ehli-s-sunneta vel džemā’ata.

Maturidijin tefsir Te’vilatul-Kur’ani (Te’vilatu ehlis-sunneti) spada u djela koja se, ne samo po obimu nego i po metodu mogu smatrati najvećim djelima ranog perioda islamske baštine iz oblasti tefsirske nauke. Daje prednost ehlis-sunnetskom akaidu i staje u odbranu hanefijskog fikha. Maturidijin Te’vilatul-Kur’ani je tefsir koji počiva na „ajet po ajet“metodu. Maturidijin metod je analitički. Daje značajno mjesto jezičkim istraživanjima, naučnim standardima, upozorava na psiho-socijalne faktore i elemente. Detaljnim istraživanjem i iščitavanjem Maturidijinog tefsira zaključujemo da on nudi naučne rasprave čija su ciljna skupina pripadnici dugih religija, pravaca, frakcija i pobornici drugačijih mišljenja. Maturidija savremenim društvima nudi metod ali i primjer dubokog civiliziranog i obogaćujućeg dijaloga s neistomišljenicima. Načinom razmišljanja te logičkim i naučnim prezentiranjem tema, Maturidijin se tefsir izdvaja od mnogih, kasnije napisanih savremenih tefsira. Prije svega, Maturidijin se tefsir zbog svoje originalnosti diferencira i od prethodno napisanih tefsira. Djelo Te’vilatul-Kur’ani je prvi racionalni tefsir (tafsir bi al-diraya), napisan u toku naše islamske historije. Maturidijina se misao odlikuje sveobuhvatnim pogledom, povezanošću partikularija i univerzalija, koja rezultira vraćanjem razgranatih teoloških pitanja na objedinjujuće im prvotne osnove. Putem svoga tefsira, Maturidi, u skladu sa standardima savremenih civiliziranih društava, komunicira s mu’tezilijama i drugim zabludjelim frakcijama, dajući kritičko sagledavanje mu’tezilizma i drugih frakcija putem svog tefsira, istovremeno ih usmjerava da obnove svoju komunikaciju s Kur’anom, jer upravo takva priroda i dinamika komunikacije pozivanja dobru i odvraćanja od zla, je glavni temelj na osnovu kojeg muslimansko društvo prerasta u najbolju zajednicu - Ummet.

Maturidijino tefsirsko djelo, ne samo po obimu nego i po stepenu metodološke originalnosti i tradicionalne utemeljenosti i ispravnosti zaslužuje mnogo veću pažnju u naučnim i drugim krugovima. Tu pažnju djelo sve do danas nije na adekvatan način polučilo. Maturidijino djelo se u cjelini a zatim s raznih aspekata treba potpuno istražiti i izučiti. Metod mogućih značenja (manhaj ihtimali) općenito u tefsiru iziskuje posebnu studiju.

Transoksanija i Semerkand, grad u kojem je Maturidija, na rubnim područjima tadašnje muslimanske teritorije, živio i djelovao po svom multireligijskom, ideološkom i multikulturalnom sastavu, kao i po slobodi govora, nude mnogo za naučna istraživanja inspirativnih sličnosti sa savremenim demokratskim evropskim društvima. U takvom ambijentu imam Maturidi daje primjer modernom čovjeku kako voditi dijalog s drugima i drugačijima. Osim mutezilija, haridžija, džehmija, džebrija, keramija, rafidija, batinija, imamija, mušebeha, strogih asketa, dualista, brahmana i filozofa, u tadašnjoj Transoksaniji bilo je u manjem broju i ateista, židova i hrišćana. Sa svima njima u svome tefsiru Maturidija vodi dijalog, s njihove tačke gledišta vjerno, objektivno i nepristrsno izlaže njihove stavove a zatim iznosi i argumentira stavove Ehlis-sunneta. On je u svom vremenu uvidio da je čovječanstvu, u cilju prevazilaženja niza društvenih problema, potrebna pomoć, da je potreban sistematičan, domišljen i dosljedno uobličen teološki metod koji će ljudima omogućiti da poštuju Božiju Objavu ali i da sve komponenete i potencijale svoga bića pa i razum, iskoriste u skladu s Objavom i u skladu sa sunnetom Poslanika, s. a. v. s., preko kojeg je ta Objava poslana. Maturidija daje primjer savremenom muslimanu kako će uvijek, budno čuvajući svoj vjerski identitet, istovremeno putem racionalnog dokaza graditi mostove do neistomišljenika, pa čak i kada se razgovara o prvom i najsvetijem izvoru islama - Kur’anu.

Hafiza dr. Boškailo je spomenutu doktorsku disertaciju odbranila krajem novembra na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu pred Komisijom u sastavu: prof. dr. Nedžad Grabus (predsjednik), prof. dr. Enes Karić (član) i prof. dr. Almir Fatić (mentor i član), a kroz istraživanje od prijave teme i projekta, preko izrade i radne odbrane doktorske disertacije do javne odbrane, kao mentor, dr. Boškailo je vodio prof. dr. Džemal Latić, koji je u međuvremenu penzionisan. 

Aktuelizacija Maturidijinog metoda

PREPOROD: Prepoznajete li područja koja zahtijevaju nužno bavljenje, ne samo da bismo opravdali naše institucionalno slijeđenje maturidijske škole već s ciljem da se, u duhu rada takvog klasika, ponude i odgovori na određene izazove današnjice?

BOŠKAILO: Maturidijino tefsirsko djelo, ne samo po obimu nego i po stepenu metodološke originalnosti i tradicionalne utemeljenosti i ispravnosti zaslužuje mnogo veću pažnju u naučnim i drugim krugovima. Tu pažnju djelo sve do danas nije na adekvatan način polučilo. Maturidijino djelo se u cjelini a zatim s raznih aspekata treba potpuno istražiti i izučiti. Metod mogućih značenja (manhaj ihtimali) općenito u tefsiru iziskuje posebnu studiju. Ta studija bi doprinijela dodatnoj jasnoći i plodnosti Maturidijinog metoda u savremenom dobu. Također su važna sva buduća naučna istraživanja kojima ukazujemo koliko je doprinos Maturidijinog tumačenja Kur’ana važan za društvene i multireligijske prilike našeg prostora i vremena, kao i u kreiranju buduće, bolje društvene pozicioniranosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, muslimana u Bosni i Hercegovini i svijetu. Osim što je Maturidijina misao važna za svjetsku intelektualnu povijest, njegovo učenje je na osnovnim izvorima islama utemeljen način komuniciranja muslimana sa savremenim evropskim ideološkim i filozofskim pravcima. Na društvenom, povijesnom i kulturnom polju, buduća istraživanja Maturidijinog tefsira će, nadam se, dati doprinos predstavljanju i tumačenju islama na tradicionalno utemeljen, umjeren, otvoren i tolerantan način, jer je Maturidija uspostavio originalan i univerzalno primjenljiv metod za tretiranje problema i izazova svoga vremena na temelju Kur’ana. Želimo li u duhu imama Maturidije pronaći odgovore na određene izazove današnjice a, također, i u cilju plodonosnijeg institucionalnog slijeđenja maturidijske škole, neophodno je olakšati primjenu Maturidijinog učenja i metoda na savremena društvena pitanja. Prvi korak ka olakšanja primjene Maturidijinog učenja i metoda je u detaljnijem naučnom istarživanju temelja Maturidijinog metoda u tefsiru.

Vitalnost obrazovnih programa

PREPOROD: Glede aktuelnog procesa reforme visokoškolskog obrazovanja Islamske zajednice, koja su Vaša očekivanja te šta bi, prema Vašem mišljenju, moglo doprinijeti vitalnosti visokoškolskog, ali i obrazovanja na nižim nivoima u okvirima Zajednice?

BOŠKAILO: Smatram da Islamska zajednica radi dobre stvari, te da će, kao i u svakom procesu, trebati vremena dok se vide i poluče rezultati. Vitalnosti visokoškolskog i obrazovanja na nižim nivoima u okvirima Islamske zajednice moglo bi doprinijeti nekoliko ključnih faktora: unapređenje kurikuluma, integracija savremenih metoda učenja, uključujući STEAM pristup, kritičko mišljenje i interdisciplinarne studije, digitalizacija i inovacije, razvoj digitalnih platformi, online kurseva i resursa, kako bi obrazovanje bilo dostupnije i prilagođeno savremenim potrebama, jačanje istraživačkih kapaciteta, podrška naučnim istraživanjima i publikacijama u oblastima relevantnim za islamske studije, prirodne nauke i društvene discipline, dodatno povezivanje s globalnim akademskim zajednicama – saradnja s islamskim i svjetskim univerzitetima kroz programe razmjene, konferencije i zajedničke projekte, podrška nastavnom kadru, kontinuirana edukacija nastavnika kroz seminare, mentorstvo i međunarodne programe usavršavanja. Osim toga, doprinos bi bili modernizacija nastavnih planova i programa kroz interdisciplinarni pristup, kroz povezivanje islamskih nauka s drugim disciplinama, kroz ažuriranje literature, korištenje savremenih istraživanja, prevod relevantnih djela i uvođenje novih udžbenika te kroz više izbornih predmeta i ponudu kurseva poput islamskog menadžmenta, medijske pismenosti, savremenih etičkih dilema i vještačke inteligencije u islamskim studijama; također, digitalizacija i inovacije u nastavi, omogućavanje online interaktivnih kurseva i zanimljivih predavanja za studente, a također i e-platforme i resursi, digitalne biblioteke, e-learning platforme i baze podataka s islamskim i akademskim radovima. Od posebnog značaja je jačanje istraživačkog rada i akademske zajednice putem podsticanja naučnih radova, više grantova i podrške za istraživačke projekte u vezi s islamskim studijama i savremenim izazovima, međunarodne saradnje, partnerstva s univerzitetima u islamskom svijetu i na Zapadu, radi razmjene znanja i istraživanja, više konferencija i simpozija, organizacija naučnih skupova o aktuelnim temama u saradnji s univerzitetima Zapada. Mentorski programi su, također, značajni za vitalnost i podrazumijevaju povezivanje studenata s uspješnim stručnjacima iz različitih oblasti. Posebno ističem značaj internacionalizacije i studentske mobilnosti, razmjene s univerzitetima, stipendije i studijske programe u inostranstvu, posebno u islamskim centrima znanja, te više predavanja gostujućih profesora, pozivanje akademika iz različitih zemalja radi razmjene iskustava.

Mladi su i sadašnjost i budućnost

PREPOROD: Kakve specifičnosti uočavate u pristupu mladih religiji i svakodnevnici? U kojim segmentima se to razlikuje u odnosu na starije generacije, naprimjer, u poimanju institucionalnog ili autoriteta?

BOŠKAILO: Starije generacije su sudjelovale u sukobu generacija. Među današnjim mladima jenjava sukob između generacija, a na njegovo mjesto dolazi međugeneracijska otuđenost. Mladi ljudi su ogledalo društva. Oni su otjelovljenje brojnih društvenih, političkih, ekonomskih, vjerskih i kulturoloških promjena koje su se dogodile tokom posljednjih decenija. Mladi nas na razne načine, verbalno i neverbalno, upozoravaju na pojmove i stavove koje trebamo redefinirati. Da bismo u tome uspjeli, ne trebamo razgovarati o mladima, nego razgovarati s mladima. Mladima niko, ni jedna institucija, ni jedan autoritet, ne bi smio pristupati površno. Oni su glavni faktor revitalizacije društva, institucije i autoriteta. Ne volim slogan: „Mladi su budućnost“, jer šalje poruku kao da su isključeni iz sadašnjosti. Mladi su i sadašnjost i budućnost. Iako udaljavanje mladih od institucije ili autoriteta ne znači nužno da se udaljavaju od duhovnosti i Boga, ipak me raduje što sam tokom svog rada u Karađoz-begovoj medresi primjetila da iz godine u godinu mladi imaju upečatljivo jače i prirodnije povjerenje u instituciju i istinske autoritete. I religiju i život, mladi u prvom redu percepiraju kroz djelovanje. Oni žele aktivizam, samo ih treba pokrenuti i usmjeriti. Oni će u svakom slučaju djelovati. Za zajednicu je dobrobit ako potpuno, a ne djelomično sagleda potencijal vlastite revitalizacije koji počiva u omladini.

PREPOROD: Kako su Vaše akademsko i predavačko iskustvo te susret s drugim tradicijama, narodima i boravak u drugačijem društveno-političkom ambijentu oblikovali Vaše pristupe i podučavanje u okviru islamskih nauka te samo razumijevanje okolnosti u kojima se podučavaju mladi ljudi?

BOŠKAILO: Moje predavačko iskustvo je počelo u Hrvatskoj, Njemačkoj i Bahrejnu i to, doslovno, iz medresanske školske klupe koju sam zbog rata morala napustiti. Nisam bila završila ni četvrti razred medrese i sjećam se da mi je tadašnja životna dob bila inspiracija da lakše sagledam određene pedagoške izazove mladih, na način koji mi i danas mnogo koristi. Nisam se nadala da ću u Egiptu ostati sedamnaest godina. Nakon završenog fakulteta, predavala sam u Kairu arapski jezik, kiraet i hadis u Međunarodnom centru Al-Alim. Tu je u samo jednom odjeljenju bivalo po petnaestak različitih nacija. Uvijek sam insistirala da se govori čisti književni arapski jezik bez imalo primjesa dijalekta i uvijek bih se iznova divila moćnom kur’anskom jeziku koji nas objedinjuje. U Kairo sam došla sama. Često tokom ljetnih raspusta nisam mogla priuštiti putovanje u Bosnu. Za učenje arapskog jezika i islama to je bio povoljan faktor. Stanovala sam u internatu za muslimanke - nearapkinje Bejtu talibat al-muslimat, a na fakultetu se družila s Arapkinjama. Teško se može spomenuti država starog ili novog svijeta, a da se ne sjetim djevojke koja je upravo odatle i s kojom sam u Egiptu ili stanovala ili bar podijelila neku uspomenu na zavičaj, neki problem, ambiciju, san... U Egipat sam stigla 1994. godine i, s obzirom da se Egipćani zbog proteklog rata mnogo suosjećaju s nama, sva vrata za susretanje vjerskih autoriteta bila su mi otvorena. Prvih desetak godina Kairo sam doživljavala samo kao metropolu vjere i nauke, a kasnije sam ga počela doživljavati i kao metropolu umjetnosti, baveći se slikarstvom i menadžmentom umjetnosti.

Post je sustezanje od zabranjenog, i kao takav odgaja prosperitetne članove zajednice i mlade ljude koji će se radi viših ciljeva znati i moći sustezati, ne samo od fizičkih i duhovnih poroka nego će se i u opsegu dozvoljenih stvari ponašati u skladu s općom dobrobiti i hijerarhijom prioriteta.

Ramazan – revitalizirajuće proljeće

PREPOROD: Kako artikulisati pojmove posta, dobročinstva i imperativa učenja/spoznaje kao aktuelne i važeće odgovore na izazove savremenog koncepta života i dominantnih svjetonazora?

BOŠKAILO: Ramazan ove godine iz proljeća ulazi u zimu, ali upravo zbog ibadeta, duhovnosti i znanja, ramazan je uvijek revitalizirajuće proljeće za cjelokupno naše biće. Činjenica da je objava Kur’ana počela u ramazanu inspiracija je za početak svakog dobra. Post je sustezanje od zabranjenog, i kao takav odgaja prosperitetne članove zajednice i mlade ljude koji će se radi viših ciljeva znati i moći sustezati, ne samo od fizičkih i duhovnih poroka nego će se i u opsegu dozvoljenih stvari ponašati u skladu s općom dobrobiti i hijerarhijom prioriteta. Ramazanski imperativ „Ikre’!“ je poziv na cjeloživotno obrazovanje ali i na artikulisanje smislova koje ljudsko biće tokom raznih životnih iskustava u sebi akumulira.

PREPOROD: Na globalnom nivou svjedočimo veoma ubrzanim društvenim, političkim, tehnološkim i drugim promjenama, opštoj gramzivosti, izraženom konzumerizmu i znakovitom “prelaženju granica“. Kako to ramazan možemo iskoristiti kao vrijeme svakojake detoksikacije, samopropitivanja, ali i okrenutosti čovjeka čovjeku?

BOŠKAILO: Ramazan je, između ostalog, period detoksikacije ljudskih bića. O holističkom pristupu fizičkoj i duhovnoj detoksikaciji govorila sam u naučnom djelu Ishrana u Kur’anu, u kojem je naučni pristup brojnim kur’anskim ajetima po pitanju detoksikacije doveo do stavova identičnim stavovima Svjetske zdravstvene organizacije. Suvišno je napomenuti da ni to nije prošlo bez referiranja na Maturidijin Te’wilat. I u fizičkom i u duhovnom smislu, toksin je ono što ljudsko biće ne može ni izbaciti ni transmutirati. Smatram da su razne negativne pojave u ambijentu, koji ste u toku pitanja predočili, zapravo, i dio rješenja, jer se njihova energija uz odgovarajući aktivizam može preusmjeriti i transformisati. Zajednica neprestano stremi ka unapređenju, već je mnogo doprinijela suzbijanju opšte gramzivosti, pretjeranog konzumerizma, otuđenosti i prelaženja granica. Ramazan je idealan vremenski i duhovni ambijent za početak fizičke i duhovne detoksikacije, a razni vidovi komunikacije s naučnim i duhovnima autoritetima, putem sve bogatijih tehnoloških dostignuća koja to omogućavaju, se nakon njihovog intenziviranja u ramazanu mogu proširiti i na ostatak mektepskih, školskih i studentskih godina.

PREPOROD: Praksom mukabela naglasili smo da je ramazan mjesec Kur’ana. Time se potvrđuje muslimanska predanost čitanju Svete Knjige. S druge strane, suviše je uočljiv jaz između te kvantitativno izražene čitanosti i opšteg stanja muslimana u svijetu, pri čemu će neki razlog tome pronaći u interpretativnom pristupu. U tom kontekstu, kakve su to iskrivljene percepcije i banalizirano razumijevanja kur’anskog teksta, uzmemo li u obzir osvajajuću i snažnu strukturu, stil i poruku Kur’ana, pri čemu beskompromisno čovjeka suočava s njegovim slabostima i snagama?

BOŠKAILO: Tužno je kada muslimani stvari posmatraju s aspekta nedovoljnosti. U zajednici ima obilje potencijala i za učenje Kur’ana kao i za provođenje njegovih naredbi u djelo. Bog nam je objavio Kur’an u kojem je Uputa, ali u tom istom Kur’anu Bog nas poziva da u živoj i neživoj prirodi oko sebe posmatramo Božije znakove, slaveći Stvoritelja. Kvantitativno čitanje Kur’ana nikada nije bilo razlogom dekadence. S druge strane, događa se da kvantitativno i ispravno učenje Kur’ana bude inspiracija da se i izučavanju prirode i društvenom aktivizmu posveti mnogo više sistematičnosti, dosljednosti, preciznosti i metodičnosti.