-  Šta je bila tvoja inspiracija da postaneš hafiz?

Hafiz Osman:Iako sam kao dječak odrastao u porodici u kojoj se stalno uči i izučava Kurʼan, uz oca hafiza, ipak, u početku, nisam mogao shvatiti kako je moguće i koliko se treba učiti da bi se naučila cijela Knjiga, odnosno šest stotina stranica na arapskom jeziku. Međutim, kada sam došao u Medresu vidio sam kako se moji drugovi s velikom željom i entuzijazmom uključuju u sekciju hifza i tako se moja želja za hifzom pojavila i brzo rasplamsala, te sam počeo da memorišem stranice držeći to u tajnosti. Rekao sam jedino mami da ću početi s učenjem, da ću probati da vidim mogu li učiti stranice, a da ne pokvarimuspjeh u školi. Ona me podržala i rekla da mogu uspjeti, uz Allahovu, dž.š., pomoć, ako lijepo rasporedim vrijeme. Babi nisam htio odmah reći dok ne vidim kako će mi ići učenje. S obzirom da je babo muhaffiz i da ima puno kandidata ja sam ga, nakon što sam nekoliko mjeseci sam učio, obavijestio da sam već naučio preko stotinu stranica i zamolio ga da i sina uvrsti među svoje kandidate. Kad sam mu to saopštio on se i iznanadio i obradovao. Tražio je da mu proučim nekoliko stranica da se uvjeri da ih znam, odnosno, da sam stvarno počeo učiti hifz. Proučio sam stranice koje je odabrao, a on mi je rekao da je zadovoljan i pohvalio me što je meni dalo dodatni elan i od tada me počeo redovno preslušavati. I tako sam nizao stranicu po stranicu, džuz za džuzom i stigao sam do željenog cilja.

- Kako je učiti hifz u medresi i pred babom?

Hafiz Osman:Medresu sam stavio na prvo mjesto, hifz na drugo mjesto, a sve ostalo dolazilo je poslije. Dakle, prvo sam završavao školske obaveze, odnosno domaću zadaću vezanu za školu, nakon toga vrijeme sam provodio u hifzu, odnosno pamćenju stranica Kurʼana, ali, naravno, bilo je i vremena i za odmor i malo razonode. Budući da u Medresi postoji sekcija hifza, koju uz mnoge profesore vodi i moj otac, imao sam privilegiju da pred njim polažem naučene stranice i da polažem u svako doba, kod kuće, kad god sam bio spreman i kad god mi je odgovaralo.  

-  Od koga si na ovom putu dobio posebnu podršku? 

Hafiz Osman:Prije svega, stalno sam molio Allaha, dž.š., da mi pomogne i poveća koncentraciju i znanje, a najveću podršku imao sam i dobio od roditelja koji su sa mnom prošli kroz moj put učenja Kurʼana napamet. Kasnije sam rekao i neni da učim hifz i ona mi je stalno učila hair dove i govorila da joj je najveća želja da završim hifz i dočeka moju hafisku dovu. I dočekala je taj dan! Ostalu familiju i prijatelje sam prijatno iznenadio kad sam im rekao da sam završio hifz i da trebam na komisiju.

Hafiz Osman Malkić

Rođen je u Sarajevu 30. augusta, 2001. godine od oca Mensura i majke Safije Malkić. Završio je Osnovnu školu "Edhem Mulabdić" na Bistriku, a mekteb je pohađao kod muallima rahmetli Ibrahim-ef. Husića i Edin-ef. Hamzakadića u Bakarevoj džamiji. Kao učenik 9. razreda, na Petom regionalnom takmičenju iz vjeronauke, za područje Muftiluka sarajevskog, 2016. godine, osvojio je 1. mjesto. Hafiz Osman se upisao u prvi razred Gazi Husrev-begove medrese školske 2016/17. godine, a sada je učenik trećeg razreda. Primjernog je vladanja, i I i II razred završio je odličnim uspjehom sa prosječnom ocjenom 5.0. Hifz je počeo učiti 2017. godine, a posljednje stranice naučio je u aprilu 2018. godine. Uspješno je položio hifz učeći dnevno po dva džuza, u periodu od 1. do 15. augusta 2018. godine pred komisijom Rijaseta u sastavu: Ismet-ef. Spahić, predsjednik; Mensur-ef. Malkić, član; i Haso-ef. Popara, član.

- Šta za tebe znači to što si danas proglašen u hafiza Kurʼana?

Hafiz Osman:Ja živim u porodici u kojoj se izučavaju islamske nauke, a posebno Kurʼan. Drago mi je da sam preuzeo emanet hifza od svoga oca. Nastojat ću da čuvam i primjenjujem Kurʼan u svome životu. Za mene je ovo veliki dan, najsretniji dan koji ću pamtiti do kraja života! Na dovu mi je došao veliki broj rodbine, prijatelja i poznanika koji su danas sa mnom i mojom porodicom podijelili ovu radost.

- Koji su tvoji planovi za budućnost? 

Hafiz Osman:Da završim Medresu, da ponavljam i čuvam Kurʼan, pa onda studij...ako Bog da.

- Šta bi poručio svojoj generaciji?

Hafiz Osman:Mlad sam, tek sam napunio 17 godina i mislim da nisam neko ko može drugima upućivati poruke. Obično korisne i mudre savjete i poruke daju, šalju i upućuju stariji, koji imaju životno iskustvo, koji su prošli razna iskušenja, ali smatram da bi bilo dobro da moji vršnjaci provode više vremena uz knjige koje nam daju korisno znanje, a da smanje boravak na  društvenim mrežama. I da više slušaju roditelje i njihove savjete jer nam oni žele svako dobro!