Opominju nas – nama samima

Autor: Esad Bajić Novembar 05, 2019 0

Na jednoj strani je teorija u kojoj je dobar Bošnjak onaj koji se borio 4 godine, nakon rata izrodio 4-5 djece da nas ima za ne daj Bože, radi samo on, jer supruga je tu da odgaja djecu, čuva dom i uči ih 'svetim' principima bošnjaštva.

Cijeli tekst “U odbranu zdravog razuma“ autora koji je  borac Armije RBiH u orintanom izdanju

 

On prima 500-600 maraka za svoj rad i treba s tim platiti sve obaveze od 1600 KM, pri tom uvijek biti veseo, nasmijan, pun patriotskog žara, ponosa i zadovoljstva, nikad ne zaboravljajući šta su borci od 1992-1995. dali za ovu zemlju, ali da pri tom nekako zaboravi da je baš on jedan od tih boraca. Treba odškolovati djecu na fakultetima, da budu visoko i stručno obrazovani, da govore bar jedan-dva strana jezika, da ostanu patriote i da sav svoj trud i stručnost imaju biti spremni dati svojoj državi uz minimalnu nadoknadu, ili ako ne bude posla ni za minimalnu platu, da osabure na birou.

Na drugoj strani imamo praksu, da takav Bošnjak, osim u teorijsko-općim izlaganjima, lično nikada neće biti prikazan kao najbitniji stub društva, nikad pohvaljen ili zahvalnicom okićen, štaviše, on će u praksi biti naveden kao problem društva jer – Bože dragi – šta ga je gonilo da rađa 4-5 djece ako nema  čime da ih izdržava, školuje.... Osim, ako mu koje od te djece ne ode put Njemačke, otud ne pošalje koju stotinu eura pa on onda od tih eura ne uspije dati kakvu donaciju. Tad će biti pokazan i prihvaćen kao uspješan Bošnjak i tada mu niko neće spočitavati da je slab vjernik, niti slab Bošnjak zbog toga što su mu djeca napustila zemlju.

Nelogičnosti i suprotstavljenost teorije i prakse u našem ophođenju otjerat će više ljudi i ubiti više ideja nego sve druge opasnosti o kojima govorimo.

Možemo mi danas tumačiti kako takvi, bilo poginuli bilo preživjeli, i nisu pravi šehidi i nisu pravi vjernici, no ne možemo sakriti istinu da su imali više hrabrosti i vjere u Boga i Božiju milost nego što imaju oni koji ovakve kantare nose. Iznesite te kantare na šehidska mezarja! Vagajte tim kantarima - kojima nas danas vagate - iste nas i u periodu1992-1995.! Recite nam ko smo?

Kontinuirano se poziva i nameće nužnim osjećaj zahvalnosti i duga prema šehidima i borcima koji su odbranili zemlju, i taj se osjećaj obaveze nameće upravo onima koji su i članovi porodica šehida i borci koji su je odbranili.

Nije česta pojava da govornik, bilo vjerski bilo nacionalnopolitički, govori borcima kako moraju osjećati poštovanje prema onima koji su branili zemlju, dakle prema sebi, a u isto vrijeme ih postavlja u ravan da danas ne valjaju, nisu dovoljno dobri i da se trebaju ugledati na – same sebe.

S minbera tim istim ljudima citiramo kako je noć u odbrani vjere i domovine veće vrijednosti od Noći Kadra, ali onda ih podsjećamo da su totalno slabi
vjernici zbog ovog ili onog. Nismo li upravo ovakvim proturiječnostima i olahkim kvalifikacijama devalvirali sve vrijednosti i doveli sebe u fazu da samo glupo dijete i priglup čovjek može ostati pravi patriota ove zemlje?

Sreća je da ipak nije ovako. Sreća je među onima koji iznose definicije o našem stanju ima puno više glupih ljudi negoli među onima kojima se te definicije iznose i govore. Sreća je da veliki broj boraca i njihovih porodica dobro znaju da današnje teško stanje nije rezultat manjka njihovog patriotskog i vjerskog duha nego rezultat viška želje za dunjalučkim dobrima i slavom onih koji hoće da se nametnu kao predstavnici i vođe.

I kad se postavlja pitanje i iznosi tvrdnja da smo slabi i dezorijentirani danas, da smo kao takvi lahak plijen ovih ili onih neprijatelja, ali eto, ipak, još ne udaraju na nas, treba jasno naglasiti da ne udaraju upravo zato što znaju da ima Bošnjaka koji znaju da nisu supermeni, ali ne libe se pružiti onoliko koliko imaju za svoju Bosnu, da ima vjernika koji znaju da nisu evlije, ali ne libe se za to majušno vjere koliko imaju dati ni svoj život...Nisu ovu zemlju odbranili superlativi, supermeni ni nadljudi nego obični Bošnjaci koji se nisu bojali zbog toga što su obični ući u neobične i nemoguće situacije.

Nisu je odbranili ni alimi s tomovima napamet naučenih vjerskih djela i predaja nego obični vjernici koji se nisu bojali dati život i pomoliti Bogu sa onim majušnim dobrom u sebi, iskrenim nijjetom, poštenim životom, džumom, bajram namazom i pokojim ispoštenim ramazanom.

Možemo mi danas tumačiti kako takvi, bilo poginuli bilo preživjeli, i nisu pravi šehidi i nisu pravi vjernici, no ne možemo sakriti istinu da su imali više hrabrosti i vjere u Boga i Božiju milost nego što imaju oni koji ovakve kantare nose. Iznesite te kantare na šehidska mezarja! Vagajte tim kantarima - kojima nas danas vagate - iste nas i u periodu1992-1995.! Recite nam ko smo?

I recite nam ko ste vi?

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija