Sredinom dvijehiljaditih godina na jednom od časova Islamske kulture i civilizacije na Fakultetu islamskih nauka profesor je nastojao kod studenata isprovocirati raspravu o njihovom odnosu prema kineskoj kulturi te kineskom potencijalnom preuzimanju vodeće uloge u svijetu. U to vrijeme, nepovjerenje studenata prema Kini bilo je uveliko utemeljeno na holivudskim stereotipima o azijskim negativcima ili mongolskim razaranjima u okviru još jednog stereotipa: svi ti narodi su neka vrsta kineskog. No, taj pogled na Kinu je ubrzo poljuljan profesorovom opaskom da povijest Kine pokazuje kako ova država nije gajila praksu invazija na druge zemlje. Također, Kina nije bila u fokusu studenata jer se na njeno prisustvo u svijetu pa i Bosni i Hercegovini gledalo skoro pa potcjenjivački kroz etiketu „Made in China“na jeftinim stvarima i nepouzdanoj tehnologiji. Mnogo prije trgovine kroz aplikaciju Temu, kineske stvarčice čudnog mirisa i nekvalitetne završne obrade mogle su se naći u brojnim kineskim trgovinama u sarajevskom naselju Rajlovac. Za razliku od studenata i običnog svijeta, ozbiljni analitičari i napredne zemlje svijeta bili su svjesni kineskog rasta u svakom pogledu.

Nije TEMU sva Kina

Etiketa „Made in China“se nalazi na temu-stvarčicama, ali i na brojnim satelitma koji kruže svemirom. Kineski telefoni su bili sinonim za skoro pa jednokratnu upotrebu mobilnih uređaja, a danas su konkurencija gigantima poput Samsunga i iPhonea. Nekadašnje ismijavanje „plastične“tehnologije i dizajnerskog neukusa kineskih automobila potisnuto je strahom od brojnosti kineskih automobila na ulicama i evropskim zakonskim regulacijama koje i dalje ne uspijevaju zaštititi proizvodnju evropskih automobila. Koliko Sjedinjene Američke Države i cijela Evropa nastoje zaštititi svoju proizvodnju, toliko Kina ima mogućnosti da spušta cijenu svojih proizvoda koji pronalaze put do skromnih kućnih budžeta širom svijeta. Dislociranje proizvodnih pogona iz SAD-a i Evrope u Kinu radi jeftinije proizvodnje činilo se nekada kao mudar ekonomski potez, iako je to u suštini bila nezasita gramzljivost. Danas se pokazuje kao jedna od najvećih prepreka zapadnih ekonomija u utrci s Kinom. Od kineskih aviona i projektila može strahovati svaka zemlja, a Indija je na teži način, usljed pakistanske ratne efikasnosti podržane kineskom vojnom tehnologijom, shvatila da je Kina ušla u budućnost kojoj će druge tek pristupiti. Uglavnom, Kina je postala i vojni i ekonomski div koji je strateški pružio ruku brojnim zemljama širom svijeta da ne ovise o lijepim riječima, milosti i skromnim ekonomskim injekcijama zapadnih sila. Tako su mnoge zemlje postale skoro pa ovisne o određenim kineskim proizvodima, ali i svjesne da se mogu skromno razvijati neovisno o zapadnim zemljama. Naravno, Kina je kontinuirano razvijala svoju saradnju s Australijom i brojnim zapadnim zemljama, pozicionirajući se kao stabilan partner u različitim privrednim i razvojnim projektima.

Ipak, kineski rast izvoza dolazi uz vrlo neravnomjeran razvoj. Kina sve više „ovisi“o svom izvozu, odnosno, pokušava izvozom nadomjestiti slabiju unutrašnju potražnju na domaćem tržištu. Carine koje je nametnuo SAD protiv kineskih proizvoda, a koje su rezultirale padom američkog uvoza iz Kine, promijenile su strukturu i tok trgovine: Kina je intenzivirala izvoz prema drugim zemljama, što joj je pomoglo da ublaži udarac od američkih restrikcija. Taj model dosad je osigurao rast i održao Kinu u vrhu globalne trgovine, ali je učinio ekonomiju ranjivijom na vanjske šokove i geopolitičke turbulencije. Također, određene evropske zemlje čvrsto se drže američkog uvoza, naročito u određenim segmentima privrede, što je ekonomski snažnije nego izvoz u manje razvijene ili nerazvijene zemlje. Uglavnom, Kina još nije preuzela u potpunosti tron, ali na koji način je došla do sadašnje pozicije, pokazuje njenu ozbiljnu strategiju i sasvim je jasno da američke carine na kineske proizvode nisu samo zaštita američke ekonomije, već i zaustavljanje Kine.

Bez rata i kolonijalizma do trona

Pošteđena ratnih iscrpljivanja kojima su izložene SAD i Rusija, kao i sigurnosnog straha koji izvlači ogromne iznose iz bogatih arapskih zemalja, Kina je imala vremena da se

razvija i uči na grešakama drugih, ali i njihovim dostignućima. Svjesna aktuelnog monetarnog poretka u svijetu, zasnovanog na vrijednosti dolara, Kina nije gradila novi monetarni sistem i jačala svoju valutu direktno, ali je kupovinom nevjerovatnih količina zlata s ciljem trajnog ojačavanja vlastitih rezervi kao i proizvodnji čelika koji je jedan od najvažnijih indikatora ekonomske snage u svijetu. Šta je čelik bio za Ujedinjeno Kraljevstvo u 19. stoljeću, za Sjedinjene Američke Države u 20, to je za Kinu u 21. stoljeću – temelj industrije i čvrst pokazatelj razvoja i neovisnosti. Ostale prednosti, poput brojnosti i jeftine radne snage, koja graniči s robovskim sistemom, te prirodnih bogatstava posebna su tema. Kina ima i određene slabosti, koje nisu zanemarive, ali neosporan je razvitak Kine i njena uloga na svjetskoj sceni je nezaobilazna. Bez kolonijalizma, različitih represivnih metoda prema drugim državama i njihovim bogatstvima, Kina je, u prvom redu, trgovinom i ulaganjem u vlastite kapacitete, krenuvši od nauke, postala jedan od tri najveća svjetska igrača u međunarodnom poretku. Naravno, ekspanzionistički odnos Kine prema Tajvanu i pragmatični stav prema tuđim patnjama, kao u slučaju podrške

Srbiji i stavu prema genocidu u Srebrenici ili odnosu prema muslimanima Ujgurima, ne ulijeva veliko povjerenje u kinesku politiku i da Kina jednog dana neće biti nosilac krajnje negativne ili ekskluzivističke politike u svijetu.

Kako se promijenila slika svijeta od 2001. godine

Koliko se promijenila slika svijeta od 2001. godine do danas u smislu trgovine sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom pokazuje analiza Instituta Lowy, koji je napravio i mapu svijeta u cilju uvida kako se trgovinska razmjena na globalnom nivou mijenjala u korist Kine. Brojne države su za glavnog trgovinskog partnera uzeli Kinu, koja je tako zamijenila evropske zemlje i SAD. Glavni zaključci ove analize su: 1. Prednost Kine nad Sjedinjenim Državama u međunarodnim trgovinskim odnosima samo se povećala od posljednjeg trgovinskog rata između SAD-a i Kine 2018–19. godine. 2. Oko 70 posto ekonomija više trguje s Kinom nego s Amerikom, a više od polovine svih ekonomija danas ostvaruje dvostruko veću trgovinu s Kinom nego sa Sjedinjenim Državama. 3. Kineski globalni trgovinski odnosi i dalje su duboko neuravnoteženi, uz porast izvoza kineske robe od bilion dolara od početka pandemije, dok njen uvoz nije pratio taj trend. U analizi se navelo: „Brzi uspon Kine kao globalne trgovinske supersile može se pratiti unazad do 2001. godine, kada je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). U to vrijeme, više od 80 posto ekonomija imalo je veću dvosmjernu trgovinu sa Sjedinjenim Državama nego s Kinom. Do 2018. godine, kada smo posljednji put radili ovu analizu, taj se udio smanjio na nešto iznad 30 posto, pri čemu je 139 od 202 ekonomije za koje postoje podaci više trgovalo s Kinom nego sa Sjedinjenim Državama. Taj obrazac se zadržao i prema najnovijim podacima, koji obuhvataju cijelu 2023. godinu za 205 ekonomija. Oko 70 posto svijeta, odnosno 145 ekonomija, danas više trguje s Kinom nego s Amerikom.“