digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

Šehidi su mi u snu pokazali izvor pitke vode

Autor: Dženan Mašetić Februar 02, 2015 0

Džemila Delalić je u srebreničkom genocidu izgubila tri sina, tri brata, tačnije 32 člana familije. Jedne noći usnila je svoje sinove koji su joj kazali da nema potrebe dovoditi vodu iz šume, jer voda postoji kod same njene kuće

Ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini izmiješala su mnoge ljudske sudbine, spojila mnoge ljude, rastavila najmilije, pokazala različite puteve. Bosna i Hercegovina je karakteristična zemlja u kojoj je rat, odnosno sistem poslije rata iznjedrio mnoge stvari, a jedna od tih stvari su i kolektivni centri za prognane koji nemaju krov nad glavom. U Kolektivnom centru Višća u Živinicama živi Džemila Delalić, iz sela Dobrak kod Skelana. Ona je jedna od mnogih majki koje žive na tlu BiH, a ipak daleko od svog doma.

Njena sudbina je karakteristična za mjesto njenog porijekla, pa se često umjesto njenog prezimena koristi naziv Džemila iz Dobraka. Džemila je u srebreničkom genocidu izgubila tri sina, tri brata, tačnije 32 člana familije. U razgovoru sa Džemilom ona kaže da je prije rata imala 15 dunuma zemlje, i da su joj agresori sve to tražili, dala bi im samo da joj sinove ne diraju. To je želja, to je izgubljena nada koju Džemilu proganja i proganjat će do njene smrti. Nakon pada Srebrenice, njeni sinovi su se sa hiljade drugih uputili prema slobodnoj teritoriji. Nikada nisu stigli do kraja, tu im se izgubio svaki trag. Da se ne bi desilo da Džemili ostanu samo slike kao uspomene na njene sinove, ona je odlučila da ih sama potraži kako bi ih dostojanstveno sahranila. „Obučem čizme, trenerku, stavim kapu na glavu i u potragu. Ako me neko zaustavi i pita ko sam i odakle sam ja ću im reći da sam iz Škotske.Onako mi je naumpala Škotska. Djecu sam tražila u rudniku Sase i u Skelanima. Tako sam na jednom brdu našla pantole od sina Sulje i njegovu majicu na kojoj je pisalo 'Srebrenica'.“ Ovako počinje priču Džemila, ovako počinje novi život Džemile iz Dobraka. „Malo niže“, nastavlja priču Džemila, „nađem Sadikovu jaknu, ali nisu bile njegove kosti.“ Džemila je do sada našla sina Sulju i Salku, dok za Sadikom još traga.

Džemila danas živi u kolektivnom centru Višća u općini Živinice sa još oko 300 raseljenih lica, najviše sa područja Istočne Bosne. Želja joj je da se vrati u selo Dobrak, da joj tamo žive unučad od njene dvije kćerke i od jedne snahe. U kolektivnom centru Džemila se bavi poljoprivredom, uzgaja stoku i sanja o povratku. Kolektivni centar dijeli rijeka i dva mosta. Jedan most je prohodan i preko njega mogu prelaziti automobili, i to zahvaljujući inicijativi Džemile koju je pokrenula prema općinskim vlastima. Također, postoji i drugi most, drveni, ljulja se kao u filmovima Indiana Jones. Džemila smatra da bi i taj most trebalo učvrstiti jer se preko njega svakodnevno prelazi i uvijek postoji bojazan da neko upadne u rijeku.

 

Pažnja! Više pročitajte u printanom izdanju Preporoda broj: 2/1036 od 15.1.2015.

 

« Prijava za obnovu kuća u Kaknju Tauber: Muslimani danas preživljavaju što su nekada Jevreji »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine