digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

Od dva dermana jedan

Autor: Aida Krzić Decembar 22, 2015 0

Zdravlje je blagodat Božija, vrijedna, neprocjenjiva. Bolest je iskušenje, teško, golemo. Bolešću nerijetko mjerimo vrijednost zdravlja. Svojom i bolešću svojih najbližih. Snaga imana i djelotvornost sabura ukažu nam se jasno pred iskušenjem bolesti, posebice one kojoj lijeka još nisu našli.

 

Bolesti ima posvuda oko nas. Boluju i oni nerođeni u utrobama svojih majki, i maksumi tek rođeni, i djeca, i mladi. Boluju ljudi od poznatih i od novih bolesti i boljki. Uzroke bolestima se znaju ili se tek istražuju. Posljedice bolesti trpe i zdravi i bolesni.

Baška su bolesti, baška su boljke. Baška je bol fizička, opisiva, opipljiva, a baška je ona nedokučiva, mukla, skrivena. S tom skrivenom, neopisivom boli teže se nositi, za nju je teže lijek pronaći.

Pred svakom bolešću i pred svakim bolom zastati treba. Zamisliti se treba. I zapitati treba, odmjeriti i provjeriti nefs svoj i ruh svoj.  

Život i smrt, zdravlje i bolest dati su nam svemilošću i svemudrošću Božijom. Život dunjalučki dat nam je kao blagodat, ali i kao iskušnje i patnja. Sagledati treba život - svoj i onih oko sebe - insana, hajvana, bilja i svega živoga. Otkrivati treba zakonitosti i tajne života. Naučiti treba čitati njegove poruke i pouke. Upoznati treba njegove mogućnosti. Odmjeravati treba svoje snage i usklađivati treba svoje želje prema tim općim, univerzalnim mogućnostima, ali i onim pojedinačnim, osobnim mogućnostima. Tražiti i pronaći valja sebe u svijetu tih mogućnosti. Prema sebi ih treba odabirati i korisiti. Znanja treba, mudrosti, umijeća, sabura da se život svoj, suđeni i odabrani, živi - onako kako nas uči Knjiga Božija i sunnet Poslanikov.

Od Stvoritelja je sve što nas zadesi. Dobro, hajr, valja u tome prepoznati. Život, zdravlje, ljepota, bogatstvo, umnost, snaga i neprebrojive još blagodati daruje nam Gospodar naš. Zadesi nas nevolja, obuzme nas slabost i beznađe, sumnje i kušnje svakovrsne nas opterete. Vjernik potraži utjehu i smiraj u ibadetu. Gospodaru svome se obrati i u svemu što ga zadesi prepozna milost ili pravednost Njegovu. U iskušenjima vjernik provjerava snagu svoga imana, jačinu svoga sabura, ljepotu svoje plemenitosti i samilosti.

Moja majka je teška hasta bila. Svijesti je nakratko dolazila. Prepoznaje li nas, svoje najrođenije? - pitala sam se sa sumnjom i zebnjom. Uzdahom bi se oglasila. Riječ nije mogla izgovoriti. Ni gutljaj vode progutati. Tek ubrzanije bi disala dok bih joj na uho učila amentu billahi, šehadet, salavat. Prati li srcem svojim bonim drage riječi s kojima je počinjala, živjela i završavala svaki svoj dan? - pitala sam se.

Oko ne je bilo i težih hasti i većih nevolja. Mladića, devetnaestogodišnjaka, doveli su u sobu pored njene u odjeljenju Intenzivne njege. Srce mu je stalo. S Božijom pomoći i Njegovim određenjem mladić se vratio u život. Ležao je sasvim blizu moje majke utonule u duboki san. Ona bi njegov srčani udar otplakala, odbolovala. Da je on preselio, a da se ona probudila, učila bi mu suru Tebareke, pedeset i dva dana, sigurna sam. Desetine dragih ili jedva poznatih insana ispraćala je na ahiret s tom surom. Vjerovala je da merhumima tako olakšava prve dane u kaburu.

Mladić se oporavio, a ona je ostala u svome halu.

U dovama svojim molila sam Svemilostivog da joj pomogne, da joj olakša, da je ne ostavlja, da joj dadne ono što je za nju najhairnije, da joj od dva dermana dadne jedan.

Kad god bih izgovorila ovu dovu, ustuknula bih, klonula, bol oštar bih osjetila. Kako ću se iznijeti s Božijim određenjem, kako ću prepoznati u njemu milost i pravednost Njegovu? Hoću li umjeti iskazati Njemu, Svemilosnom i Samilosnom, svoju zahvalnost?

Rahmet predam desetinama dragih koji su preselili na ahiret. I suzu pustim za najdražim među njima. Ožive često u sjećanjima te moje drage rahmetlije s kojima sam proživjela lijepe i vrijedne periode svoga života. Tetku, daidžu, nanu, prijateljice, prijatelje, braću i sestre po vjeri, sam ispratila na bolji svijet. Molim Svemilosnog da im grijehe oprosti, da milostiv bude, da ih primi u svoj Džennet. Ostale su iza njih praznine u srcu i nada da ćemo se sresti na ahiretu, u Džennetu, inšallah. Nosim se s bolom i sjećanjem na njih. Ali, kako ću se iznijeti s ovim bolom i tugom? Kako ću se s bolešću, teškom, preteškom, svoje majke iznijeti? - pitala sam se dok sam nad njenom bolesničkom posteljom stajala.

Preselila je na mojim rukama. S Kelimei-šehadetom u uhu. Nije bila kadra ponoviti riječi svjedočenja koje je nebrojeno puta izgovorila u svojim namazima i ibadetima. Saslušala je do kraja šehadet široko otvorenih očiju. Usne je sklopila i izdahnula. Vratila se Gospodaru svome zadovoljna i On s njom zadovoljan, inšallah.

Ukopana je 12. rebiu-l-evvela, na dan Mevluda, prvoga dana proljeća ove kalendarske godine. Dženaza joj je klanjana u haremu Begove džamije. Znakovita je prisutnost njenoj dženazi vjernika koji su došli na mevludsku svečanost prije koje su njoj neznanoj klanjali dženazu.

U meni živa sjećanja na njenu plemenitost, nesebičnost, posebnost. I oni koji dolaze s nama, njenim najbližim, podijeliti tugu i sjećanje potvrđuju njenu plemenitost i posebnost. Malo ko nije zaplakao, pa se potom nasmijao, jer svako sjećanje na nju onih koji su je poznavali i voljeli lahko izmami osmijeh i suzu.

Svi smo Allahovi i Njemu vraćamo - ponavljam sebi, tješim se, ali boli me, jako me boli majčin odlazak.

 

 

  

« Ne može se sklopiti savez s Bogom protiv drugih ljudi Darivanje krvi na Fakultetu islamskih nauka »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine