Potreba za dobročinstvom

Autor: S. SELHANOVIĆ April 18, 2018 0

Dvije nove knjige Vakufske direkcije: „Vakufi u BiH-Zbornik radova-Vakufi na području Jajca“ i „Sedmi forum o pravnim pitanjima vakufa“

Vrijedno svake pažnje u radu i djelovanju Islamske zajednice u BiH svakako su aktivnosti Vakufske direkcije koja, uz sve svoje obaveze, već sedmu godinu zaredom organizira i manifestaciju „Dani vakufa u BiH“. Najavljujući ovim i ovogodišnju manifestaciju ( april 2018.g.) Vakufska direkcija je, upravo, objavila svoje dvije knjige: „Vakufi u BiH-Zbornik radova-Vakufi na području Jajca“, te „Sedmi forum o pravnim pitanjima vakufa“.

Prva knjiga donosi i prezentira deset radova- referata koji su izloženi na okruglom stolu u Jajcu, 26.04. 2017.g. Za ovu priliku izdvojit ćemo bitne sažetke neke od njih. Tako u svom radu Aladin Husić ukazuje da vakifi u Jajcu nisu odraz samo vakifa visokih društvenih položaja, nego i ljudi koji su ostajali u sjeni, a itekako su doprinijeli razvitku grada. Navodeći da se ovaj grad definirao kao ‘varoš tvrđava Jajce’ koja se postepeno razvijala i naseljavala, čineći grad ugodnim za život, autor ističe da je urbanu osnovu činio vakuf koji je tako omogućavao osiguranje zanatlijama i trgovcima.

Ismet Bušatlić osvjetljava period razvoja grada i povećanja broja stanovnika, te time i povećanja prihoda vakufa. U tom vremenu legalizirana je i prva vakufnama Gazi Husrev-bega (1531.godine) kojom je obuhvaćeno „i sve mezare i razno obradivo zemljište koje se nalazi blizu jajačke tvrđave“.

Sličica Želim Print

O „Jajačkim vakufnamama 19. i 20. stoljeća u Gazi Husrev-begovoj biblioteci“ piše Osman Lavić, gdje ovdje posebno stavljamo naglasak na žene vakife. Među njima, vakufnama Zehre Hamurović sadrži odredbe prema kojima se od dobiti finansira imam džamije Daudije u Jezeru kao i muallim u mektebu i sl.

Elvir Duranović tretira uzurpaciju i nacionalizaciju vakufske imovine do 1965.godine. Ističući da o tome nije bio napisan ni jedan naučni rad, Duranović iznosi primjere takve uzurpacije na području Jajca i Šipova, i to počev od lokalne vlasti, preko nemuslimana i neodgovornih ljudi do muslimana koji su u vakufskoj imovini vidjeli priliku za svoju ličnu korist. Ponajviše je tome doprinio Zakon o nacionaliziranju najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958.g. Kao posljedica sprovođenja tog Zakona godinu dana poslije praktički prestala je sa radom Vakufska direkcija, jer je 95% vakufske imovine do tada oduzeto Islamskoj zajednici.

Dževada Šuško i Sumeja Ljevaković u svom istraživanju dolaze do zaključka da ono što sprječava Bošnjake da uvakufe svoju imovinu je materijalna nemoć, a ne nedostatak volje da se uvakufljuje, te u tom smislu i preporuka ka razvijanju svijesti o uvakufljenju.

Senaid Zajimović ukazuje na značaj implementiranja projekta informacionog sistema vakufskih nekretnina i jedinstvenog registra uvakufljenja. „Danas nema kategorije društva ili sistema kojem vakuf ne može dati doprinos“, istakao je on.

Tu su još radovi Edina Hozana, Denisa Hadžića, Zehrudina ef. Hadžića, Ahmeda Adilovića i Ismeta Buštalića.

Druga knjiga pod nazivom „Sedmi forum o pravnim pitanjima vakufa“ donosi radove, znanstvene studije i diskusije sa naučnog skupa održanog 27 do 29. 05. 2015.godine u Sarajevu. Radi se o skupu kojeg organizira Generalni sekretar vakufa države Katar, koji se uz suradnju sa nacionalnim Vakufskim institucijama/direkcijama svake dvije godine upriliči u jednoj od njenih članica. Sedmi Forum je tako održan 2015.g u Sarajevu, a 11 referata je ukoričeno u ovaj zbornik. U uvodnim riječima Halid Mezhur Abdullah el- Mezhura ističe da ovi skupovi doprinose poboljšanju i unaprjeđenju vakufa zarad boljitka islamskog Ummeta, i na lokalnom i na međunarodnom planu.

Na otvaranju skupa bilježimo i obraćanje reisu-l-uleme Husein- ef. Kavazovića koji je posebno naglasio potrebu gradnje „idžtihadskog pristupa“ kojim bi se proširile granice nastanka novih vakufskih dobara na osnovama već postojećih.“Prihode od vakufa ne bismo smjeli držati ograničene samo na jednom mjestu, dok muslimani diljem svijeta imaju potrebu da prežive i razviju svoj život dostojan ljudskog bića“, rekao je reis Kavazović.

U svom radu prof. dr. Ali Muhjiddin el- Karadagi konstatira: „Vakuf je vrhunac i dragulj naše islamske civilizacije, te kruna naših socijalnih institucija koje su značajno utjecale na prevladavanje neznanja, siromaštva, bolesti i zaostalosti“.

Dr. Bedr Gassab Muhammed ez-Zemanan donosi zaključak: „ Osnova vakufa ima svoje, a prihod svoje propise. Vlasništvo nad prihodima vakufa pripada onima kojima je on uvakufljen“, dok dr. Usama Abdulmedžid el- ‘Ani zaključuje: “Analogno sa uvakufljenjem pokretnih dobara, nekretnina, te oružja i opreme postalo nam je jasno da je dozvoljeno i uvakufljenje sredstava za proizvodnju“. Shodno tome, dr. Enes Ljevaković ističe da po pitanju uključenja prihoda vakufa u njegovu osnovicu nema šeri’atskih zapreka, jer je u tome interes vakufa i korisnika u čiju korist je uvakufljen. Na osnovu diskusija koje su se vodile nakon referata doneseni su i prezentirani određeni zaključci. Jedan od njih koje se tiče imovinske odgovornosti vakufa ističe da vakuf kao pravni subjekt ima neovisnu odgovornost koju stječe samim osnivanjem i stjecanjem zakonskog subjektiviteta. Ona obuhvata trenutna i buduća imovinska prava i obaveze.

Ukratko, i ove nove knjige Vakufske direkcije, zasigurno, imaju namjeru da nas upoznaju sa naporima koji se ulažu na putu općeg dobra kao i da doprinesu „boljem razumijevanju suštine dobročinstva zvanog vakuf“.

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro