Neophodno je da se prilikom izgradnje svake nove džamije osigura i vakuf koji bi je mogao barem djelomično održavati

Svaki projekat izgradnje džamije ima posebno mjesto u BiH i svaki pojedinac uključen u jedan od tih projekata je važnija karika u muslimanskoj zajednici od onih koji kritizerski promatraju svaku novu izgradnju džamije. Naravno, kritika nije kritizerstvo stoga u nastavku ovog članka nastoji se promovirati prijedlog u vezi s izgradnjom novih džamija koje trebaju opstati i u slučaju da se zbog društvenih i prirodnih okolnosti smanji broj džematlija koji bi održavali džamiju.

Sudbina džamija bez vakufa

U proteklom periodu od kraja agresije na BiH do danas izgrađeno je na stotine džamija, a na svečanim otvorenjima javnost je mogla dobiti uvid koliko su vjernici bili velikodušni pri doniranju za obnovu ili novu izgradnju džamija. Među džematlijama bilo je i donatora iz drugih zemalja koji su pomogli ili sami izgradili džamije, islamske centre i komplekse u bosanskohercegovačkim gradovima, kako u Federaciji tako i u manjem entitetu. Ipak, ono što se moglo primijetiti jeste neplaniranje dugoročne održivosti nekih džamija, naročito u mjestima gdje je manji broj džematlija. Nakon svečanih otvorenja određene džamije su uslijed vremenskih promjena pretrpjele određena oštećenja ili su se, jednostavno, određeni dijelovi džamije istrošili, što je postao problem manjim džematima, koji nisu u prilici sami sanirati štete ili finansirati popravak. Iako se, u nekim slučajevima, s ovim prijedlogom zakasnilo, zaista je neophodno da se prilikom izgradnje svake nove džamije osigura i vakuf koji bi je mogao barem djelomično održavati. Naravno, ne misli se na oranice i šume koje je u današnjim okolnostima teško iskoristiti, već na vakuf koji može osigurati određena sredstva. To je bila praksa ranijih generacija, naročito u vrijeme Osmanlija. Brojne današnje stare bosanske džamije iz tog perioda imaju svoje vakufe, odnosno džamijama su se dodjeljivali vakufi kako bi uvijek imale određene prihode. Održavanje brojnih džamija i danas je moguće zahvaljujući upravo ovoj praksi. U ruralnim mjestima nekada su to bile poznate njive koje su se obrađivale ili voćnjaci, dok su u gradovima to bili dućani i drugi poslovni prostori koji su se iznajmljivali. U gradskim zonama situacija je još uvijek, uvjetno kazano, slična, s tim da je danas i uvakufljavanje stanova, ne za imame što je posebna priča, već za izdavanje vrlo korisno. S tim u vezi, da li bi se trebala donijeti odluka da se ne pristupa svečanom otvorenju džamije dok se ne osigura vakuf shodno novim tržišnim potrebama i vrijednostima?

Vakuf je važan kao i džamija

Prema riječima glavnog imama Medžlisa Kakanj Sulejman-ef. Čelikovića, koji je ove godine bio u društvu kakanjskih privrednika proglašenih za najuspješnije vakife, osiguranje vakufa je nerijetko pitanje mogućnosti džemata, koji nastoji izgraditi džamiju pa eventualno i stan za imama, ali nema mogućnosti za osiguranje dodatnog vakufa koji bi održavao tehničke potrebe džamije. Međutim, nekada je i pitanje same volje džematlija, koji još uvijek nisu spoznali važnost vakufa.
“Prirodno je da džamija ima svoj vakuf koji pomaže i aktivnosti samog džemata. Imam slučajeva da pokušavam, što je vrlo teško, uvjeriti donatore kako mi ne treba nova džamija, već objekat koji bi izdržavao džamije ili pomagao aktivnosti džemata. Kažem im da moram nekako uvesti ljude u tu džamiju, odnosno putem organiziranja sadržaja za mlade i drugih aktivnosti. Imamo slučaj s našom Čaršijskom džamijom koja je u projektu imala i bezistan s trideset dućana. Džamiju smo davno završili, ali je teško završiti vakuf za ovu džamiju. Moramo ljude uvjeriti da je i neki drugi hajrat, poput ovog vakufa, važan kao i džamija. Čak i strani donatori nerijetko traže da izgrade samo džamiju, ali ne žele neki drugi hajrat“, kazao je efendija Čeliković.

Kompletni projekti

Direktor Vakufske direkcije dr. hafiz Senaid Zajimović smatra da su strani donatori voljni u većini slučajeva podržati izgradnju i vakufa džamije čiju gradnju finansiraju, međutim to im se ne ponudi u projektnoj dokumentaciji.
“Ono što Vakufska direkcija radi podrazumijeva, uglavnom, i izgradnju vakufa za potrebe džamije i medžlisa. Zadnji primjeri za to su centri u Sanskom Mostu i Fojnici. Izgradnja džamija, uglavnom, podrazumijeva izgradnju i imamskih stanova i drugih objekata. Primjera radi, imam Aladža-džamije je već uselio u vakufski stan iako džamija još nije završena, to jest bit će otvorenje vjerovatno ove godine. U Sinan-begovoj u Čajniču je predviđena izgradnja ne samo stana, već i dodatnih prostorija. Pogledajte kompleks džamije na Koševu u Sarajevu itd. U Tešnju ćemo raditi poslovni prostor za potrebe džamije, odnosno u sklopu rekonstrukcije radimo i sanaciju poslovnog prostora, jer naš cilj jeste da svaka džamija ima vakufe iz kojih se finansiraju. Gdje god smo tražili od vakifa da u sklopu džamije finansira i izgradnju stana, on je to uradio. Jedan od pozitivnih primjera je i džamija u Vlakovu, gdje je projektom planirano šta treba sve džamiji i vakif je sve ispoštovao. Naravno, imamo slučajeva da donatori grade samo džamiju, ali u većini slučajeva projektom nije planiran vakuf, stan ili drugi prostor. Nekada džematlije se ustručavaju tražiti od donatora sredstva i za vakuf pa ostaju samo pri izgradnji džamije. Moramo govoriti i objasniti vakifima, koji žele finansirati izgradnju ili obnovu džamije, važnost vakufa te džamije“, kazao je direktor Zajimović, koji je istakao da se Vakufska direkcija o potrebama džamija brine i u smislu osiguranja stanova ili prostorija za džamije koje inače nemaju svoj vakuf ili je, pak, nacionalizovan. S tom namjerom su određeni stanovi osigurani u novoj vakufskoj zgradi u sarajevskoj ulici Odobašina, koja će biti otvorena ove godine.
Prema mišljenju Zajimovića ne treba uvjetovati svečano otvaranje džamija osiguranjem vakufa, ali je važno da se podstiču džematlije i svi inicijatori izgradnje ili obnove novih džamija da se razmišlja dugoročno o potrebama džamije i džemata.