Znamenitim motivom Kurʼāna, onim da svijet i cijeli Univerzum na svojim stran(ic)ama sadrže znakove (āyāt) iz kojih saznajemo da Bog ima i da postoji Božija svemoć, premrežen je cijeli Kurʼān.

A i sam Kurʼān je, također, knjiga koju sačinjavaju znakovi (āyāt). To nas navodi da naslutimo sljedeće: Listajući Kurʼān mi, u načelu, “listamo“ cijeli svijet! Egzistencijalna pozicija čovjeka na Ovom svijetu je da hodi između dvije vrste Božanskih znakova (āyātu ʼllāh), Božanskih znakova u svetoj knjizi i Božanskih znakova u svijetu, svemiru. Te dvije vrste znakovlja su komplementarne.

Zapravo, davno su komentatori uočili da se iz Kurʼāna jasno pomalja motiv svijeta kao jedne knjige. Svijet se kreće, svjetska ili svemirska knjiga se lista, znamenja se pomaljaju, mnoga, jedno po jedno, na mirijade njih, neizbrojivo. Kao da se zadrže neko vrijeme pred našim očima i ušima, pa potom odlaze u dubine svemira, baš onako kako se i komete jave na svome putu, pređu preko nama susjednog nebeskog svoda i opet odu u dubine svemira, slijedeći svoje tajanstvene puteve. I nama nepoznate zadaće.

Ali, i cijeli svijet, Univerzum u svojoj sveukupnosti, ukratko: svi svjetovi, vidljivi i nevidljivi, u Kurʼānu su na jednom mjestu uprizoreni kao jedna knjiga. Dovoljno je nakratko osmotriti suru al-Anbiyā/Vjerovjesnici (21:104), u njoj se daje moćni proglas o jednoj sceni nastupanja Sudnjeg dana:

“A na Dan kad smotamo nebo Mi

– kao što se smota list knjige

– i kao što smo prvi put iz ništa stvorili,

tako ćemo opet iz ništa stvoriti!“

Na ovom mjestu Kurʼān zbori o tome da je Bogu posve lahko “završiti sa ovim Univerzumom“ tada kad se njegovom ciklusu prikuči kraj. Bog će smotati ili sklopiti i zatvoriti Univerzum (na ovom mjestu za njega se kaže: “nebo“), to će Bogu biti “tako lahko“ učiniti baš kao što je čovjeku lahko smotati ili zaklopiti listove knjige!

Sve ono znakovlje Univerzuma (āyāt) će se sklopiti među korice knjige koju će Bog zatvoriti. Nestaće Univerzuma u kojem smo bili, koji je bio tu unaokolo nas.

Ali, hoće li to biti kraj svega? Hoće li nastati stanje jedne zauviječne “samosti Božije“?

Iz ovog mjesta u Kurʼānu (21:104) vidimo da sa “sklapanjem [knjige Univerzuma]“ neće nastati kraj. Naprotiv, posve jasno slijedi jedan optimističan proglas Kurʼāna:

– i kao što smo prvi put iz ništa stvorili,

tako ćemo opet iz ništa stvoriti!“

Tako će stvaranje opet započeti, tako će se Božija milost opet očitovati u mirijadama stvorenih svjetova. Božanskim tajnama i svrhama neće nikada nastupiti kraj.

(...)

U Knjizi se na ovom mjestu (Ṣād, 38:21-24) donosi i jedna neočekivana zgoda, evo kako tu zgodu Božija Objava kratko kazuje:

“A da li je do tebe [o Muhammede] vijest o parničarima došla,

kad su prešli preko zida Hrama [Jerusalemskoga],

i kad su ušli Davudu, pa ih se uplašio, a oni mu rekli:

“Ne boj se! Mi smo dvojica parničara,

navalili smo jedan na drugoga,

i deder nam po Istini sudi ti, i pristrasan ne budi,

i Pravim Putem nas uputi!

Ovaj moj brat devedeset i devet ovaca ima,

a jednu ovcu ja,

i on mi, opet, reče: ʼMeni [tu svoju jedinu] ovcu daj!ʼ

I nadjača me u raspravi!“

Pa Davud reče: “Nepravdu ti je učinio

time što je tvoju [jedinu] ovcu uz svoje ovce tražio!

Zbilja, mnogi drugari žude da jedan drugoga nadmudre,

osim onih koji vjeruju i dobra djela rade,

a takvih malo imade!“

I Davud [to reče, alʼ odmah] pomisli da smo Mi njega na kušnju naveli,

Pa od svoga Gospodara oprosta zatraži,

I ničice licem na tle pade i pokaja se.“

Ovo je jedna, pomislilo bi se neuobičajena, scena iz Kurʼāna. Ona donosi nekoliko detalja, prije svega spominje se Jerusalemski hram (al-miḥrāb). Tu boravi Dāvūd, Božiji poslanik, moguće je i posve je vjerovatno da on tu razmišlja o velikim pitanjima svijeta, o Bogu stvoritelju svijeta.

Ali, onda, posve iznenada, eto ti dvojice ljudi iz samog vrtloga života, štaviše: možda su bili oznojeni i bijesnih lica, i pred Božijeg poslanika Dāvūda iznesoše svoju svađu. Svađa je iz opore svakodnevice, grube i posve životne, braća se spore oko posjedovanja marve i brava. Jedan od parničara ima samo jednu ovcu, drugi ima devedeset i devet ovaca, nesrazmjer je očit i krupan. I, k tome, ovaj što ima devedeset i devet ovaca želi da ima i ovu jednu jedinu ovcu koju ima njegov brat!

Kad je Božiji poslanik Davud čuo šta je posrijedi, i kad je, ne razmišljajući i na prvi pogled, nedvojbeno zaključio da je čovjek koji ima devedeset i devet ovaca krajnje nepravedan u svojoj želji da prisvoji onu jednu jedinu ovcu svoga brata, presudio je rekavši:

“Nepravdu ti je učinio

time što je tvoju [jedinu] ovcu uz svoje ovce [njih devedeset i devet!] tražio!“

Ali, istoga trena Davud, alejhiselam, pomisli kako je pogriješio, kako je, možda, ovaj drugi čovjek bio u pravu.

I Davud, alejhiselam, se pokajao. Jer nije pružio priliku da i druga parnična strana iznese svoje poglede i mišljenje. A u sakralnu kulturu raspravljanja i suđenja spada i pravilo da se da prilika da i druge strane kažu šta misle.

Ovo je jedna od mnogih scena Kurʼāna u kojima se čovječanstvo podsjeća da se život ne odvija samo u Božijim hramovima, već i izvan njihovih prostora.

U Jerusalemskom hramu Božiji poslanik Davud je, po svoj prilici, očekivao da mu ova dvojica parničara žure kako bi od njega tražili objašnjenje o Bogu i svijetu, o smrti i zagrobnom životu.

Da on u Hramu raspravlja o ovcama i sitnoj marvi – to Davud, alejhiselam, nije očekivao.

Možda mu je Božanski ukor baš stoga i stigao.

(...)

Genocid se nikada ne desi samo tako. Uvijek postoji sklop okolnosti koje se dešavaju ili se kreiraju kako bi se izgradila klima u kojoj se može desiti genocid. Naš list donosi grafiku “10 faza genocida” urađenu prema studiji Gregory H. Stantona, objavljenoj na stranici
www. genocidewatch. net

Priredio: Mirnes Kovač
Infografika: Safer Muminović

Prije tačno 555 godina u Milodražu!

On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeće:

"Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi."

U džematu Bogovolja, lociranom uz granični prelaz Hadžin Potok, između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na teritoriji općine Cetingrad, pri Medžlisu Islamske zajednice u Karlovcu, 06. maja 2018. ili 20. ša’bana 1439. h. godine svečano je otvorena džamija

Posebnost džemata što je prvi na području Karlovačke županije koji uz džamiju ima i munaru, odnosno što je uz onaj u Gunji, Zagrebu i Rijeci četvrti vjerski objekat takve vrste u Hrvatskoj. Ovom činu radosti prisustvovao je, osim džematlija Bogovolje kao domaćina, veliki broj gostiju i zvanica iz vjerskog, političkog i društvenog života s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima predsjednik džematskog odbora u Bogovolji Ramo Hozanović, imami i glavni imami iz više džemata i medžlisa IZ u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, izaslanici Veleposlanstava Irana, Turske i Indonezije, predstavnici brojnih udruga, predsjednik Medžlisa IZ u Karlovcu Suljo Bašić, predstavnik Udruženja građana Semerkand iz Sarajeva Mirsad Topčagić, ravnateljice osnovnih škola u Cetingradu, Vojniću, Krnjaku, predstavnik OŠ u Topuskom, načelnici općina Cetingrad, Vojnić i Topusko, gradonačelnici gradova Karlovac, Slunj, Cazin i Bihać, župan Karlovačke županije Damir Jelić, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, predstavnici Katoličke i Pravoslasne crkve, tajnik Mešihata IZ u R Hrvatskoj mr. Nermin Botonjić, zamjenik predsjednika Mešihata Mevludi Arslani, predsjednik Sabora IZ u Hrvatskoj dr. Ferid Latić, umirovljeni zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić i predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj dr. Aziz Hasanović.

 Osnivanje džemata i početak gradnje

Iako je bilo predviđeno da se zvanični program svečanosti realizuje u prostranom džamijskom predvorju zbog kiše je održan unutar džamije. Moderator programa Kenan Alagić je izrazio dobrodošlicu prisutnima, a zatim se skupu obratio imam domaćin Almir ef. Šabić. On je, uz ostalo, rekao da je džemat Bogovolja osnovan 2003., da broji 80 domaćinstava; da su se početne vjerske aktivnosti odvijale u četiri privatne kuće; da je rahmetli Džemila Durmić uvakufila 4500 kvadratnih metara zemlje za mesdžid čija je izgradnja počela 2005; da se mesdžid s mektepskom učionicom, uredom i stanom za imama ukupne površine 350 kvadratnih metara počeo koristiti sredinom 2007. godine; da džemat ima vlastitu parcelu za mezarluke koju je uvakufio hadži Smail Hozanović; da je izgradnja munare finansirana najvećim dijelom sredstvima džematlija i da je gradnja trajala oko 3 godine, računajući dobijasnje građevinske dozvole i pripremne radnje. Dalje su se skupu obratili načelnica općine Cetingrad Marina Kalić, u ime Udruženja Semerkand iz Istanbula sa predstavništvom u Sarajevu Mirsad Topčagić, glavni imam Medžlisa IZ u Karlovcu Admir ef. Muhić, gradonačelnik grada Cazin mr. Nermin Ogrešević, gradonačelnik grada Karlovac Damir Mandić, župan Karlovačke županije Damir Jelić i predsjednik Mešihata IZ-e u R Hrvatskoj i zagrebački muftija Aziz Hasanović.

Ne tako česte svečanosti

Glavni imam Admir ef. Muhić je rekao: „Čast mi je uz imama Almira ef. Šabića biti domaćin ovoj velikoj svečanosti koje u Hrvatskoj nisu česte, možda desetljećima jedna od druge. Ponosan sam imam ovog Medžlisa i ponosan na one koji su činili sve kako bi ova džamija danas ugledala svjetlo dana.“

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija dr. Aziz ef. Hasanović u svojoj besjedi je kazao: “Ljudi grade džamije, a džamije grade ljude. Džamije mogu biti svjedok za i protiv, ovisno o tome kako se konzumira sve ono što Bog za vjernike propisuje, kao vjeru, odgoj, obrazovanje i razne vrste prevencija”. Dalje je podsjetio da se u Hrvatskoj živi život, a ne suživot, „suživot smo prevazišli“, da je 1.180 boraca Bošnjaka poginulo braneći državu Hrvatsku, te da ta činjenica obvezuje njega, imame i sve ostale da se u Hrvatskoj gradi društvo po mjeri svih njenih građana bez obzira na vjeru, naciju, podrijetlo, boju kože, spol ili bilo koju drugu odrednicu.

Inače, svečanosti u Bogovolji je prethodio čin stavljanja u funkciju gasulhane u Širokoj Rijeci, džemat Maljevac gdje je domaćin bio Admir ef. Muhić.