Sarajevo, 25. septembar 2018. (MINA) - Posljednjih dana u nekim medijima eksponirano je članstvo brata reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, Šemsudina Kavazovića, u jednoj političkoj opciji i njegovi javni istupi. Preporod je od većeg broja čitaoca dobio upit o povezivanju reis-l-uleme sa političkim stavovima njegovog brata. Ovim povodom zatražili smo komentar reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića koji je za Preporod izjavio:

-Svako ima pravo iznijeti osobni stav i lični dojam o ljudima i događajima, pa tako i moj brat. To ni na koji način ne oslikava moj lični stav a posebno ne stav Islamske zajednice u BiH. U stranačkoj kampanji predsjednik, stranka i vlastito mišljenje se mora braniti. Nerijetko ili gotovo u pravilu se pretjeruje. Zato to treba tako i razumjeti.

Ja poštujem politički stav moga brata kao i političke opcije kojoj pripada, ali zadnju riječ će ipak imati naš narod. Da o ovome nisam pitan, ne bih smatrao da se trebam očitovati. 

Moj je savjet muslimanima da slobodno i bez pritiska bilo koga donose odluke o našoj zajedničkoj budućnosti. Također sam siguran da naši građani neće nasjesti na ostrašćene kampanje, ma od koga dolazila i da se neće povoditi za populizmom bilo koje vrste. Mi kada biramo trebamo da biramo one koji su dostojni našeg povjerenja. One kojima možemo povjeriti nas život, imetak i čast. Na svakome je da prepozna ko su ti, između ostalog, i na osnovu načina na koji vode kampanju i šta nam u njoj nude, kazao je reisu-l-ulema Kavazović.

U novom izdanju Preporoda od 15. septembra čitajte:                                                

INTERVJU

• „Nema kvalitetnih iskoraka u bošnjačkoj politici“, ističe prof. Šaćir Filandra

POGLEDI

• Šta je muslimanski svijet?

GODIŠNJICE

• Sjećanje na naše velikane Ahmeda Smajlovića i Nijaza Šukrića

HIFZ

• Zenica: Novi hafiz Malik Memić

ZAJEDNICA

• Islamska zajednica kao primjer saradnje EU i vjerskih zajednica
• Sporazum o saradnji Islamske zajednice i Jevrejske zajednice u BiH
• Pozitivni efekti Kurbanske akcije će se osjećati cijelu godinu

UVODNIK

• „Allah je s nama“

PITANJA I ODGOVORI

• Da li je dozvoljeno držati mačku kao kućnog ljubimca?

KOLUMNE

• Fikret Karčić – UN: Počinjen genocid u Myanmaru
• Meho Šljivo: Zaklanjanje za islam i zaklinjanje islamom

DUHOVNOST

• Vrijednost muharrema i petka

Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Čitajmo Preporod, budimo preporod.

Prof. dr. Šaćir Filandra je dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Predaje nastavne discipline: politička filozofija, sociologija jezika, politike identiteta i socijalna filozofija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Funkciju predsjednika Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ obnašao je od 2001. godine do 2009. godine.

 Vaš komentar o političkoj (ne)moći Bošnjaka u manjem entitetu. Jesu li okolnosti zaista takve da je teško bilo šta promijeniti?

FILANDRA: U znatnoj mjeri je posljednjih godina oslabila pozicija Sarajeva u odnosu na Banju Luku i to slabljenje bosanske/bošnjačke pozicije moralo se negativno reflektirati na položaj Bošnjaka u manjem entitetu. Trend ekskluzivno srpske vlasti u tom entitetu se nastavlja i produbljuje u mjeri u kojoj taj entitet definira, bar verbalno, svoju poziciju izvan Bosne i Hercegovine. Naravno, takav cilj u ovom trenutku jeste iluzija, ali ono malo Bošnjaka dovodi svakodnevno u sve težu poziciju. Na svima nama, a ne samo na političarima, je zadatak da se sažmu iskustva i dometi dosadašnje politike u tom entitetu i da se iznađu njeni novi modaliteti, budući da sadašnji trendovi nisu dobri.

Naš status žrtve je potrošen

Zanima li se EU, ali i šira međunarodna javnost, za sigurnosnu situaciju u BiH ili se više fokusiraju na ekonomsku budućnost BiH?

FILANDRA: Nama je još teško shvatiti i prihvatiti da je naša sudbina samo u našim rukama i da krivicu za vlastito loše stanje, u bilo kojem segmentu življenja, ne možemo tražiti samo u nekome sa strane. Takva svijest značila bi autorefleksiju i suočenje sa vlastitim neurađenim zadacima na što naše elite još nisu spremne, budući bi one same došle u pitanje. Naš status žrtve u ratu je potrošen, Bosna i Bošnjaci nisu više u pozitivnom fokusu međunarodne politike. Čak je prisutan i suprotan trend kojim se bosanski muslimani nastoje predstaviti jedinim remetilačkim faktorom na ovom području. Istovremeno, nema iskoraka u bošnjačkoj politici. Ona je duboko konzervativna i sve svodi na zadržavanje postojećeg stanja. To nije dobro. Strance ne interesira kako ćemo mi živjeti, ako se mi razvijamo i oni će nam pomoći i u tome će sa svojim kapitalom sudjelovati. I to je legitimno. Njihov jedini interes je sigurnosne naravi i mislim da su Bosanci u toj sferi zadnjih godina postigli značajne rezultate.  

Godine 1997. osvrnuo sam se u jednom tekstu (Takvim za 1997. godinu, El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 33.-42.) na sklonost jednog dijela uleme (nadam se da je ona u manjini) i tzv. običnih vjernika da vlastitu imenicu Allah zamjenjuju općom/zajedničkom imenicom bog. Ta svojevrsna običajnost nije istaknuta samo u verbalnim iskazima, već je ona učestala i u tekstovima, u pisanim materijalima, čak u dijelu literature koja ima ambicije da bude referentna teološka ili islamološka literatura. „Razlika“ u vezi s tim između verbalnih iskaza i (pisanih) tekstova sadržana je u tome što autori ove odveć smjele i veoma pogrešne supstitucije u svojim tekstovima imenicu Allah zamjenjuju imenicom Bog s velikim početnim B, uvjereni da su time riješili „problem“, a zapravo su se tako – što ću pokazati daljom analizom – zaputili ka blasfemiji. Dotle se u verbalnom iskazu „ne vidi“ ni to veliko početno B, pa je supstitucija tamo još dramatičnija s lingvističkog, vjerničkog, teološkog i logičkog aspekta: tamo je šteta totalna. S obzirom na učestalost te supstitucije, čini se da je riječ o svojevrsnom trendu na koji je nužno upozoriti iznova i s nekim novim akcentima.

Oni koji imenicu Allah „prevode“ u imenicu Bog vjeruju da pisanjem velikoga slova B izražavaju određeni član koji se etimologijom utvrđuje u imenici Allah, ali naporedno postojanje al-’ilāh  i Allah pokazuje da nisu u pravu, jer al-’ilāh i Allah nisu isto na jezičkom ni na teološkom planu, niti tu suštinsku razliku može “pokriti” veliko slovo B. U tom smislu, literatura na arapskome jeziku (vid., npr., Lisān al-‘Arab i Ibn Kesirov Tefsir) vrlo razložno i argumentirano upozorava da je nedopušteno imenicu Allah zamjenjivati imenicom al-’ilāh  (s određenim članom), jer se ovom drugom imenicom nazivaju idoli. Premda je imenica Allah etimološki nastala transformiranjem određenog člana, ona je vremenom postala nešto mnogo više i određenije od imenice s određenim članom, kako u ravni jezika, tako i u ravni religije. Analogno tome, pisanje velikoga slova B (kao neuspjelo izražavanje određenoga člana) kojim bi se htjela zamijeniti imenica Allah nedopušteno je po istoj logici: pripadnik svake religije označavat će svoga boga velikim B, te se u tom slučaju imenica Bog, upotrijebljena kao oznaka za Allaha, ne diferencira od božanstava u drugim religijama, a upravo Njegovo diferenciranje je suštinsko u islamu. Uostalom, sam Allah upozorava da je ovo Njegovo ime najuzvišenije, jer sadrži sva Njegova svojstva: “On je Allah – Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena”.^[1] Razumije se da riječ Bog ne samo što Allaha ne izdvaja u Njegovoj jedinstvenosti u odnosu na nekog drugog boga, nego ne sadrži ni ova druga Njegova “opisna” imena, niti ističe jedinstvenu uzvišenost na kojoj upravo On insistira upotrebom ovoga jedinstvenog imena.

^[1]   Kur’an, 59:23.

U džamiji džemata Voloder u Bosanskoj Otoci, koji pripada Medžlisu Islamske zajednice u Bosanskoj Krupi, 14. jula 2018. ili 01. zu-l-kadeta 1439. hidžretske godine priređena je svečanost s kojom je mladi Otočanin Elmir Kadić i zvanično promovisan u hafiza Časnog Kur’ana.

S povodom

Radost i uživanje nakon svakog naučenog ajeta

 Možeš li nam nešto reći o tvojim počecima druženja s Kur’anom?

Moj rani vjerski odgoj je usko vezan za viteški grad Bužim u kojem sam provodeći svoje djetinjstvo pohađao mektebsku nastavu kod imama centralne bužimske džamije Senada ef. Aljića. Učenje arapskog pisma sam započeo sa 7 godina da bi svoju prvu hatmu Kur’ana zajedno sa ostalim polaznicima moje mektebske generacije proučio kada sam navršio 11 godina. Zasigurno ovaj je faktor možda i najbitniji da se u jednom mladiću usadi ljubav prema učenju Kur’ana i druženju sa njim.

Šta te i kada inspirisalo da počneš s hifzom Časnog Kur’ana?

Nakon što sam akademske 2009/2010. godine primljen na Fakultet političkih nauka u Sarajevu moj studentski život započinje u Studentskom naselju „Bjelave“ u kome sam kroz institucije Islamske zajednice na nagovor svojih kolega najprije započeo učenje Kur’ana po tedžvidskim pravila, a zatim sam na tim halkama Kur’ana čuo za hadis Božijeg Poslanika, s.a.v.s. „da onaj ko god bude čitao Kur’an, pamtio ga i sprovodio u praksu, njegovim roditeljima će se na Sudnjem danu staviti kruna koja će sijati poput Sunca i bit će ogrnuti plaštom čija će ljepota nadmašiti čitav dunjaluk. Upitat će: „Zašto nam je dato ovo?“ Reći će im se: „Zbog toga što je vaše dijete naučilo Kur’an.“ Ovaj hadis je prvi simptom koji je u meni probudio želju za hifzom Kur’ana.

Kako je bilo na početku i ko ti je posebno pomogao tokom hifza?

Iako možda u samome početku nisam bio svjestan težine zadatka kojeg sam postavio prema sebi ta moja želja za pamćenjem Kur’ana naišla je na oduševljenje mojih kolega iz doma koji su mi bili najveća podrška u toj početnoj fazi. Sjećam se da su upravo oni bili ti koji su me preslušavali naučene ajete, stranice i Kur’anske sure. Nedugo zatim sam upoznao svog prvog muhaffiza, hfz. Damira Gičevića, koji je svojim odgojnim metodama u meni usadio još veću ljubav prema Kur’anu , kako samome hifzu tako i razmišljanju o Kur’anu, a zatim i sprovođenju propisa Kur’ana u život. Početak memorisanja Kur’ana je nosio sa sobom jednu težinu, ali istovremeno radost i uživanje nakon svakog naučenog ajeta. Ono što me, također, potpomoglo na ovome putu jeste rekreativno bavljenje sportom. Uz svakodnevno trčanje, koje sam imao običaj praktikovati u Atletskom centru Koševo, slušao sam Kur’an i na taj način u podsvijesti sam kroz melodiju učača Mišarija al-Afasija pamtio ajete i sure koje sam slušao. Često se znam našaliti da sam zadnji džuz Kur’ana naučio trčeći.

Da li je bilo teško, uz dva potpuno različita studija, učiti i Kur’an napamet?

Jedna od mojih životnih prekretnica jeste da kao stipendista države Kraljevina Saudijska Arabija 2013. godine bivam primljen na Institut za arapski jezik na Univerzitetu Qassim. Zasigurno mogu reći da je to ono što mi je uveliko olakšalo najprije razumijevanje, a zatim i hifz Kur’ana. Nakon završetka arapskog jezika 2015. godine na istom Univerzitetu sam upisao Fakultet islamskog prava koji je u konačnosti postao još jedna spona na putu učenja Kur’ana. S druge strane ostala je velika obaveza prema mojim roditeljima koji su mi najveća podrška tokom cijelog života da završim master studij na Fakultetu političkih nauka. U tim trenucima oni su mi bili najveća inspiracija i motivacija da ne odustanem niti od svojih prvobitno zacrtanih ciljeva. Hvala Allahu i taj segment mog života bi trebao da se upotpuni u skorijem periodu. Trenutno sam u fazi pisanja naučnog-istraživačkog rada u oblasti međunarodnih odnosa.

Koliko si vremena učio hifz i da li je bilo teškoća?

Učenje hifza mogu podijeliti u dvije faze. Prva, period koji sam proveo u Bosni i Hercegovini, trajala je dvije godine u kojoj sam uspio da naučim 5 džuzeva Kur’ana, i druga, period mog odlaska na studije u Saudijsku Arabiju u kojoj sam, Allahovom voljom, u periodu od 3 godine uspio da upotpunim hifz Kur’ana. Zasigurno da je period u Bosni imao određenu težinu u učenju, ali je, s druge strane, postao psihološki faktor da uspijem i u onoj drugoj fazi koja je ukratko sažeta u ajetu sure Al-Inširah „Ta, zaista, s mukom je i last“.

Kakva je bila uloga i važnost tvog muhafizza?

Sada sa ove distance, nakon mog pređenog puta u procesu hifza Kur’ana mogu konstatovati da je „institucija“ muhaffiza najbitniji vanjski faktor u tom procesu i usko je povezan sa onim unutarnjim faktorima koji se odnose na motivaciju, jer je u nekim momentima krize, koja neminovno zahvati svakog ko krene putem hifza Kur’ana, muhaffiz taj s kojim dijeliš svoje probleme, iznalazi rješenja za njihovo prevazilaženje, te u konačnosti pokušava da ti vrati samopouzdanje i motivaciju kako bi nastavio ka „uzvišenom“ cilju koji je pred tobom. Od Allahovog dobročinstva prema meni jeste što sam u procesu hifza imao veliki broj muhaffiza koji su, svaki na svoj način, pozitivno utjecali na moje učenje i stvaranje afiniteta prema pamćenju Kur’ana. Kao kruna na svih njih jeste muhaffiz dr. Abdulaziz Drkić, pred kojim sam u relativno kratkom vremenu kompletirao hifz Kur’ana, s jedne strane, i izgradio neke nove ambicije u pogledu izučavanja kur’anskih znanosti, sa druge strane.

Šta je bilo presudno na tvom putu stjecanja titule hafiza?

Uz iskrenost za koju se nadamo da manifestiramo spram Allaha, dž.š., kao presudne faktore na putu stjecanja titule hafiza izdvojio bih strpljenje prožeto ustrajnošću, kao i faktor uloge prijatelja koji koračaju uz tebe na tom plemenitom putu.

Kome si sve zahvalan što si hafiz Kur’ana?

Svakako nakon zahvale Allahu, dž.š., i zahvale roditeljima, muhaffizima i prijateljima posebno moram istaknuti zahvalnost svojoj supruzi Zehri na jednom velikom odricanju koji iziskuje put stjecanja titule hafiza. Doista je ona ta koja je svoje aktivnosti podredila meni i mome učenju i bila oslonac na ovom putu u svakome trenutku. Allaha molim da je istinski nagradi i da joj učini muža još boljim.

 Koji su tvoji planovi u budućnosti?

Iako se moji fakultetski studiji završavaju u skorijem vremenu, želio bih u budućnosti da ostanem u tom procesu „cjeloživotnog učenja“ sa aspektom na kur’anske i druge društvene znanosti koje će mi koristiti u profiliranju vlastite ličnosti. Neovisno o poslu kojeg budem obavljao, volio bih poseban akcenat staviti na mlade ljude i zajedno sa njima graditi bolju budućnost u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini.

Hafiza Emina Bećarević

Rođena je 1993. godine u Tuzli od oca Mehe i majke Mirsade. Osnovnu školu je završila u Banovićima 2008. godine, a mektebsku nastavu je pohađala kod hafiza Mirsad-ef. Mrahorovića u džematu Repnik. Behram-begovu medresu u Tuzli završila je 2012. godine, a Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 2016. godine. Hifz je položila pred komisijom Rijaseta IZ-e 2. jula 2018. godine.

S povodom

Kur’an donosi mir u srce

- kazala je nakon hafiske dove za naš list nova hafiza Emina Bećarević

 - Kako ste počeli učiti hifz?

Hafiza Emina: Hifz sam počela učiti u medresi kod prof. Mirnesa Spahića. Moja prijateljica je jedan dan krenula da je hafiz presluša naučene stranice i pozvala je i mene da idem s njom. Tada me hafiz Mirnes pitao jesam li i ja naučila stranicu pa da i mene presluša. Nisam prije toga razmišljala o učenju hifza. Počela sam učiti jednu po jednu stranicu. Nakon završetka medrese nastavila sam učiti hifz kod našeg asistenta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu hafiza Abdulaziza Drkića. Ipak, zbog obaveza u školi, a kasnije i na fakultetu, moje učenje u tom periodu nije bilo intenzivno. Nakon završetka fakulteta potpuno sam se posvetila samo učenju hifza i danas sam presretna. 

- Šta smatrate izuzetno važnim tokom učenja hifza?

Hafiza Emina: Mnogo vremena sam posvetila učenju hifza, bila sam uporna, istajna i disciplinovana. Odrekla sam se mnogo toga što je mladima svakodnevnica, ali ni za čime ne žalim i svjesna sam da sam time mnogo dobila. Primijetila sam to prije svega na samoj sebi, na svome ponašanju. Mnogo sam smirenija, jer kada učite Kur’an on vas smiruje, donosi vam mir u srce. Želim da i dalje Kur’an bude moja stalna preokupacija. Za onoga ko uči hifz važna je podrška porodice, posebno roditelja, i muhaffiza. Ako roditelji imaju razumijevanja, ne vrše pritisak i ne požuruju hafiza tokom učenja, nego su mu uvijek podrška i podsticaj, mnogo je lakše. Posebno je važna saradnja s muhaffizom. Ta duhovna povezanost daje dodatnu snagu. Moj muhaffiz mi je bio moj najveći motivator. Kada god bih posustala on me je bodrio da nastavim. Ne mogu pronaći riječi kojima bih se zahvalila mojim roditeljima, muhaffizu, hafizima Mirnes-ef. i Mirsad-ef. i svima koji su se zaista srcem radovali, zajedno sa mnom, na ovom putu.

- Koja je tvoja poruka budućim hafizima i hafizama?

Hafiza Emina: Kada sam tek počela učiti hifz sve mi je izgledalo daleko, skoro nemoguće, ali jaka želja i ljubav prema Kur’anu pobijede svaki strah i nesigurnost. Treba istrajavati. I u momentima kada dođe do sumnje u uspjeh treba ostati uporan, jer sama odluka da se krene putem učenja hifza je veliki korak i znak da je Allah, dž.š., u srce te osobe smjestio ljubav prema Njegovoj riječi.

Izašao je novi broj „Preporoda“ od 1. septembra 2018. U njemu između ostalog možete čitati:

Uvodnik

Profanizacija ibadetā

Duhovnost:

Zašto ne trebamo obilježavati
Novu hidžretsku vatrometom

Pogledi:

Dodikov pucanj u Ferhadiju

Gdje počinje odgovornost političara, a gdje krivnja naroda?

Zločini:

Obilježena 26. godišnjica zločina na Korićanskim stijenama

Mi svaki tren živimo sa mislima na naše nestale

Intervju:

Dr. Denis Hadžović, direktor Centra za sigurnosne studije-BiH

Ingrid Mattson, ugledna kanadska muslimanska aktivistica, profesorica islamskih studija na Huron University College, Western University, jednom od najstarijih univerziteta u Kanadi

Pogledi:

Esad Duraković O nadijevanju imena

Pitanja koja život ubijaju - Preživjeti „našu tradiciju“

Za novu etapu u prevođenju Kur’ana

Kur’an i oslovljavanje Boga odgovarajućim izrazom na svome jeziku

Aktuelno:

Izbori i manji entitet - Kako Bošnjaci mogu našteti sami sebi

U susret novoj mektebskoj godini

Velikani:

Ibn Haldunove ideje za preporod muslimanskih zemalja

Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Čitajmo Preporod, budimo preporod.