Hvaljen je Allah. Njegovim hvaljenjem počinje svaki dobar govor i svaka mudra besjeda. Blagoslovljeni su velikani svih svjetova: Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, predvodnici vjerovjesništva i poslanstva, navjestitelji i prvi provoditelji dobra i mira među ljudima.

Braćo i sestre, dragi prijatelji, vaše eminencije i ekselencije, poštovani građani Banje Luke i Bosne i Hercegovine.

U ovome velikom danu i na ovome mjestu upućujem vam tople selame i pozdrave. Danas otvaramo obnovljenu Ferhat-pašinu džamiju, srce i dušu ovoga prelijepog našeg grada – Banje Luke. Svim muslimanima u Bosni i Hercegovini, svim građanima Banje Luke i svima koji su pristigli iz dalekih krajeva svijeta ovaj događaj unosi radost u srca, vraća osmijeh na lica i sreću u zajednici. Svima vam čestitam na ovoj radosti.

U kur'anskoj suri Al-Hudžurat, u 13. ajetu, nalazimo Božiju mudrost stvaranja:

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Boga je onaj koji Ga se najviše boji. Bog, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

Temeljni poziv vjere je upoznavanje ljudi, kako bi svijet postao „kuća za sve“. Naše različitosti, mnoštvo rasa i nacija, kultura i civilizacija nisu omaška povijesti već istinski dar Božije mudrosti da život sinovima Ademovim učini bogatijim u njihovoj različitosti. Svako nasilje nad tim različjem jeste, u isto vrijeme, i pokušaj negiranja toga Stvoriteljevog nauma.

Jedan naš mudri čovjek je kazao da je sva ljudska povijest, zapravo, reakcija čovjeka na Božiju riječ. Tokom stoljeća, ljudi su prihvatali ili odbijali Božiji poziv da budu dobri, da ne ubijaju jedni druge, da ne lažu, da ne kradu, da pomažu i štite slabe, da se suprotstave nasilju i nepravdi.

Oni koji su u tim riječima prepoznali uputu ostali su joj privrženi, a oni koji su od nje napravili vlastite kumire sijali su zlo i nered po zemlji.

Naši preci su sredinom prošlog milenija prigrlili islam i svoj dalji kulturno-civilizacijski hod nastavili kao muslimani. Džamija koju je Ferhat-paša sagradio krajem 16. stoljeća izraz je njihove privrženosti islamu i potrebe da javno posvjedoče svoju vjeru i svoj identitet. Njena izvanredna arhitektonska i umjetnička forma govore o duhovnoj zrelosti i materijalnoj moći i raskoši u kojima je sagrađena.

I Ferhat-paša i generacije vjernika poslije njega vođeni su kur'anskom maksimom da Allahove kuće podižu i brinu o njima oni koji vjeruju u Stvoritelja i u Budući svijet. A Ferhadija je to bila, jeste i bit će, s Božijom pomoći, do Sudnjega dana: veličanstveni svjetionik iskrene vjere u Jednoću Stvoritelja i Njegovu moć nad zlom ovoga svijeta.

Tokom proteklih pet stoljeća, u ovoj zemlji mijenjale su se različite državne tvorevine, vladari i politike i, svaka za sebe, upravljale njome. Neke su manje, a neke više htjele uspostaviti dominaciju jednih nad drugima, ali su narodi ovih prostora ostali vjerni svojim religijskim vrijednostima, poštujući jedni druge. Božije kuće su uglavnom preživljavale sve oprečnosti, surova ideološka sučeljavanja i razorne ratove. Posljednju deceniju prošlog stoljeća pamtit ćemo po zlu s kojim smo se ranije rijetko susretali.

Uzrok zla leži u gordosti koja negira Boga, a promovira osionu lažnu đavolju riječ: „Ja sam bolji od tebe“. Ta oholost šejtanova podstiče ljude da sebi opravdaju zlo koje počine drugima i da u svome činjenju zla ne vide pogrešku, neispravnost, pa i grijeh. Raspaljena mržnja srušila je Ferhadiju i mnoge druge prelijepe Božije kuće u kojima je živio duh svih naših naroda. Još joj nismo stali ukraj, jer smo zaboravili da u borbi sa zlom čovjek mora počinjati od sebe, a ne od drugih. U tome se ogleda sva naša tragedija, koja još traje.

Draga braćo i sestre, poštovani prijatelji.

Okupljeni ovdje u Banjoj Luci, povodom svečanog novog povjeravanja Ferhat-pašine džamije ovome gradu na čuvanje, mi danas svjedočimo obnovi vjere u univerzalno dobro, u trijumf duha nad tamom koja se bila nadvila nad nama. Svjetlost koja se probija s ovoga mjesta prema drugim krajevima naše domovine Bosne i Hercegovine govori nam da mržnja uzmiče, da povjerenje jača i da će izmirenje ojačati naš slabašni i napaćeni duh. Ako Bog da!

Muslimani, pravoslavni, katolici i Jevreji, zajedno s drugim građanima, mogu i treba da grade zajedničku kuću mira i sigurnosti na tlu Evrope. Bosna i Hercegovina i grad Banja Luka ovim događajem navješćuju da taj napor ima budućnost.

Danas su s nama i naši prijatelji koji ohrabruju naša nastojanja da uspostavimo svoj unutarnji red, duhovni spokoj i mir među nama. Dozvolite mi da se zahvalim svima koji su pomogli da se Ferhadija ponovo izgradi, našim prijateljima iz Turske i Sjedinjenih Američkih Država, ali, na prvom mjestu, stanovnicima ovoga lijepog grada. Ferhadija jeste bila sklonjena od naših pogleda, ali, uvjeren sam, nikada iz naših srca.

O vrijednosti Ferhadije svjedoče i žrtve koje su pale u njenoj obnovi. Trenutak je da se prisjetimo rahmetli muftije Ibrahima Halilovića i rahmetli Murata Badića. Danas se zahvaljujemo i reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću, sekretaru Rijaseta Muhamedu Salkiću, muftijama Edhemu ef. Čamdžiću i Osmanu ef. Kozliću, imamima i džematlijama, brojnim pojedinačnim dobročiniteljima, kao i arhitektima, inžinjerima i restauratorima koji su strpljivo i posvećeno radili na Ferhadiji.

I na kraju, završio bih riječima iz Kur'ana, riječima podjednako upućenim svima nama za nauk i podsjećanje: A da je Bog htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite u dobru. Bogu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti (al-Maidah, 48).

Hvala vam svima! Neka je Božiji mir, blagoslov i spas na sve nas.