50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Zapaljive izjave o ezanu kao “arlaukanju”, o banjalučkim džamijama “koje snižavaju cijene nekretnina u centru grada”, kao što je to nedavno izjavio Milorad Dodik, su ustvari pucanj na Ferhadiju i sve banjalučke džamije.

Muslimani Banje Luke su uplašeni i oni koje sam kontaktirao govore da osjećaju strah. “Kad sam čuo da je pucano na Ferhadiju, presjekao me je stomak” izjavio mi je jedan sugovornik koji, kao i većina muslimana Banje Luke, strahuje prvenstveno zbog onog što se ovoj džamiji i njenim vjernicima dogodilo prije 25 godina kada je do temelja srušena, iako Banja Luka nije bila u direktnoj ratnoj zoni.

Početkom rata, tačnije agresije, na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, koja zahvata teritoriju cijele države putne, telefonske, željezničke i druge veze, kako Bosne i Hercegovine sa svijetom, tako i unutar same države, u većini slučajeva su prekinute. Ipak, u dom muftije Halilovića stigla je vijest 28. juna 1992. godine da su poginuli njegova šezdesetogodišnja punica Zumra i njen petnaestogodišnji unuk Enver u Brčkom. Poginuli su 20. juna 1992. godine od eksplozije granate ispaljene sa četničkih položaja. U to vrijeme, njegov punac Ahmed i šura Azem su odvedeni u koncentracioni logor “Luka” u Brčkom, a potom premješteni u “Batković” u Bijeljini, gdje ostaju 4-5 mjeseci. Srećom, spašavaju se i odlaze u Austriju. Ovi događaji ostavljaju trag u duši i srcima porodice Halilović. O tome je Ibrahim-efendija kazao: ”Evo šta nam donosi ovaj bezumni rat. Bože, kazni sebebdžije ovog krvavog rata, a pomozi i nagradi mirotvorce. Amin”. Ovi događaji su tek uvertira u ono što će se dešavati muftiji Ibrahim-efendiji Haliloviću i njegovoj supruzi Emini.

Zahid-ef. Makić, banjalučki imam, 23. 9.1992. godine, tragično je izgubio život u povratku kući nakon obavljenja akšam-namaza u “Mehdibeg” džamiji. Ubijen je iz vatrenog oružja. Dženaza mu je klanjana 26.9.1992. godine, a ukopan je u haremu Stupničke džamije. Ovako teška sigurnosna i ekonomska situacija počela je utjecati zdravlje muftije Halilovića. Muftija je u 1992. godini s 92 kg tjelesne težine smršao na 68 kg i isticao da se ne osjeća dobro. A, kada je riječ o ekonomskoj situaciji, kao ilustraciju spomenimo da je plata Muftije u mjesecu januaru 1993. godine iznosila 13 njemačkih maraka.

“U gluho doba noći”, kako to navodi muftija Halilović, 7. maja 1993. godine, srušene su dvije banjalučke džamije “Ferhadija” i “Arnaudija”. To je bio neizreciv bol u dušama Bošnjaka Banja Luke. Ova rušenja najavila su još teža vremena za Bošnjake Banja Luke, a posebno za muftiju Halilovića koji je bio vjerski poglavar toga područja, u čije se srce usadio nemir, tuga i bol.

Zločinački hir se nastavljao, a Bošnjaci su tonuli u dublju agoniju miniranjem džamije u Vrbanji 11. maja 1993. godine. Muftija je uputio pismo Predragu Radiću, predsjedniku Skupštine opštine Banja Luka, u kojem ističe bol i žal za srušenim džamijama te, između ostaloga, kaže: ”Toga dana (7. maja) iza 14 sati tražio me zamjenik komandira Stanice milicije “Centar”, gosp. Mudrinić Pero sa grupom milicionera. Pomislio sam da su se, vršeći svoju dužnost, našli u neposrednoj blizini sjedišta Islamske zajednice i htjeli mi izraziti saučešće povodom rušenja džamija i podijeliti veliki bol sa mnom. Međutim, umjesto očekivanog, oduzeli su mi automobil “Opel IDA” reg. br. BČ-592-30, ključeve i saobraćajnu dozvolu. Tom prilikom rekao sam samom sebi: ”Bože moj, zar baš meni, i baš sada?”

U 1993. godini ili godini “rušenja džamija u Banjoj Luci”, srpska policija privela je Ibrahim-ef. na saslušanje, gdje je nekoliko sati bio izložen verbalnom maltretiranju i islijeđivanju, nakon čega je pušten. Iste te godine je pokušan atentat na njega u njegovom stanu. Naime, nakon rušenja džamija muftija je sa suprugom Eminom i nekoliko komšija redovno obavljao, uglavnom, noćne namaze u svojoj kući, gdje bi poslije popili kahvu i družili se. Te noći su u sobi, gdje su inače klanjali, upalili svjetlo, ali su na prijedlog Ibrahim ef. otišli u dnevnu sobu da prvo kahvenišu. Poslije nekoliko momenata čula se pucnjava i vidjela prašina kako izlazi iz te sobe. U trenutku kada su ušli u sobu, neko je pucao s ulice rafalom iz automatskog oružja. Srećom, niko nije povrijeđen.

i mami u ratu2

Banjalučki muftija Ibrahim ef. Halilović (1946-1998.)

 

U 1994. godini dva puta, 09.6.1994. i 13.6.1994. godine, muftijin sin Emir Halilović dobiva poziv za vojnu službu. Nakon predočenja dokaza da je Emir u Austriji, taj problem je riješen. Inače, Emir je otišao u Austriju još u martu 1991. godine, prije početka Agresije.

Novo privođenje i saslušanje, repriza onog iz 1993. godine, dogodilo se u 1995. godini, a Ibrahim-ef. je ponovo pušten. U ovoj godini ponovo se desio pokušaj atentata na Muftiju i njegovu suprugu, koji su jednog ljetnog dana sjedili u dvorištu kuće u kasnim poslijepodnevnim satima. Trenutak nakon što su ušli u kuću, čuli su jaku eksploziju od koje su im polomljena stakla na prozorima. Kada su izašli u dvorište, vidjeli su krater koji je napravila ručna bomba, poznata kao kašikara. I ovaj put je, nasreću, izbjegnuta tragedija.

Tiranija, zlostavljanje, silovanja, maltretiranja i ubistva u Banjoj Luci su bila svakodnevna pojava kojoj su bili izloženi tamošnji Bošnjaci od strane srpsko-četničkih policijskih i vojnih snaga. Između ostalog, novine “Oslobođenje” zabilježile su jedan slučaj u januarskom broju 1996. godine. U članku se kaže: ”…Potkraj juna 1992. godine, (Ranko) Češić je sa izvjesnim Slobodanom i još šest pripadnika srpske vojske provalio u kuću Ahmeta Rašidovića. Zlikovci su prvo pokupili nakit, dragocjenosti i devize, a potom ubili Zumru, Envera, Sadana, te pucali u Kadu Huseinbašić koja je, srećom, ostala živa… Iako je rat zaustavljen krajem 1995. godine, potpisivanjem mirovnog sporazuma u Dejtonu (SAD), sigurnosna, kao i svaka druga situacija u Banjoj Luci, još nije bila na zadovoljavajućem nivou. Nakon prestanka ratnog stanja muftijina glavna preokupacija, osim njegovih redovnih obaveza, bila je povratak izbjeglih i raseljenih osoba, te izgradnja porušenih i sanacija oštećenih džamija i drugih vjerskih objekata.

00Sličica Želim Print

 

Iz naših povratničkih džemata odlaze mladi, čitave porodice, a zastrašuje saznanje da je odnos novorođenih i umrlih Bošnjaka u Banjoj Luci u prošloj godini bio jedan na prema deset

Oskrnavljena džamija u banjalučkom naselju Bronzani Mejdan

Vrtić „Pahuljica“, čiji je osnivač Islamska zajednica, je prvi vrtić sa halal ishranom u manjem entitetu. Nastao je kao stvarna potreba roditelja.
Muftijstvo banjalučko i Medžlis Islamske zajednice Banja Luka ulažu velike napore kako bi vjerski život na području ovog Medžlisa bio što kvalitetniji. U cilju pružanja brige za što širi krug djece, Muftijstvo banjalučko i Medžlis IZ Banja Luka odlučili su prije par godina uraditi još jedan korak naprijed za unapređenje odgoja i obrazovanja djece predškolskog uzrasta. Naime, nekolicina roditelja se obratila muftiji banjalučkom dr. Osman ef. Kozliću sa molbom da Islamska zajednica otvori vrtić gdje će moći upisati svoju djecu u kojem će se tretirati ravnopravno i gdje neće doživljavati nelagodnosti, posebno kada je u pitanju ishrana djece. Muftija je sa svojim saradnicima pokrenuo realizaciju ove inicijative. Tako je početkom septembra 2015. godine Medžlis IZ Banja Luka otvorio predškolsku ustanovu vrtić “Pahuljica“ u Banjoj Luci koju je već u prvom mjesecu rada pohađalo 22 polaznika.
Ogromnu zaslugu u pokretanju ove obrazovne ustanove ima gospođa Alma Osmičić-Kozlić koja je dala doprinos za uspostavljenje temelja uspješnog rada vrtića. Gospođa Alma je gotovo dvije godine svakodnevno bdjela nad ovom ustanovom i to bez ikakve materijalne naknade. Njen trud i rad je urodio plodom i vrtić je ubrzo počeo dobivati pohvale inspektora koji su izlazili na teren, ali i pohvale zadovoljnih roditelja koji su najmjerodavniji pokazatelj uspjeha. Nakon što je uvidjela da je vrtić na dobrim i čvrstim temeljima, Alma Osmičić-Kozlić je brigu o vrtiću prepustila Adnanu ef. Jusiću, a za direktora ove ustanove je imenovana Maida Plačo.
Muftija banjalučki dr. Osman ef. Kozlić ističe da je briga o mladima prioritet rada Muftijstva, te da su posebno ponosni na rad vrtića „Pahuljica“. Njegovim otvaranjem je odgojni rad dobio jednu višu dimenziju, a i pokazana briga za probleme koje muče ovdašnjeg čovjeka.
„Može se sa sigurnošću reći da od svih postignuća Islamske zajednice u Banjoj Luci u zadnjih nekoliko godina pokretanje Vrtića (Klub za djecu) ‘Pahuljica’ smatramo najznačajnijim. Iako je to prije dvije godine izgledalo kao nemoguća misija, uz ogroman trud i zalaganje pojedinaca, kao i značajna materijalna sredstva sa nivoa Rijaseta IZ u BiH, Muftijstva banjalučkog i Medžlisa IZ Banja Luka uspjeli smo izgraditi respektabilnu predškolsku ustanovu sada već prepoznatljivu u Banjoj Luci. To je, nadamo se, ako Bog da, nukleus za budući Islamski školski centar koji planiramo graditi u Banjoj Luci u narednim godinama. Drago nam je da smo u sklopu ovog projekta zaposlili nekoliko povratnika, kao i zbog činjenice da vrtić pohađaju sva djeca bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovjest. Vrtić Pahuljiica treba pomoć dobrih ljudi da se i dalje razvija i da pomažemo onima čija mjesečna primanja nisu dovoljna za participaciju. Hvala svima koji podržavaju naš rad i pomažu nam“, istakao je muftija banjalučki, dr. Osman ef. Kozlić.

Vrhunski uvjeti i stručno osoblje

Vrtić „Pahuljica“ ima pet uposlenika koji se brinu za dvadeset i četvero djece. Trenutno radi u iznajmljenom prostoru, ali se ubrzo nadaju da će imati svoj vlastiti prostor za koji je idejno rješenje već urađeno i u proceduri je izrada projektne dokumentacije. Vrtić nudi ugodan boravak u komfornom prostoru, jer nudi sigurnost, zabavu i edukaciju. U toku boravka djece rad s njima izvode stručna lica iz oblasti predškolskog obrazovanja. Pored zdrave – halal ishrane, vrtić djeci pruža i adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Vrtić pruža usluge za tri kategorije djece: jaslice, predškolski odgoj, te produženi boravak. Želeći najbolje za djecu, ništa nije prepušteno slučaju.
„Budući da je početak nove godine u vrtićima, imamo dosta poziva roditelja da svoju djecu upišu u vrtić koji je po svom kvalitetu i pristupačnim cijenama postao prepoznatljiv. Iako se radi o vrtiću Islamske zajednice, sa naglaskom na halal ishrani, mnogi roditelji drugih konfesija upisuju svoju djecu u našu obrazovnu ustanovu i ističu svoje zadovoljstvo kvalitetom i radom kako uposlenika, kao i predviđenim planom i programom. Tako danas vrtić „Pahuljica“ izgleda kao naša domovina u malom, gdje svoje dječije snove ostvaruju Amna, Aleksa, Lazar, Hana, Abdulah, Kerim i ostali sa svojim tetama Dženanom, Slađanom i Nirvanom, bez ikakvih predrasuda i diskriminacije“, ističe Adnan ef. Jusić.

Roditelji više nego zadovoljni

Ismir i Amra Husedžinović su korisnici usluga vrtića „Pahuljica“, koji pohađa njihova trogodišnja kćerka Hana. Prema njihovim riječima, to je zasigurno jedan od najboljih privatnih vrtića u Banjaluci i da ga toplo preporučuju svim roditeljima.
„Ja i supruga, kao roditelji, smo prezadovoljni vrtićem i uslugama koje vrtić pruža. Naša djevojčica ide od prvog dana u vrtić ‘Pahuljica’ i do danas ne bismo mogli navesti niti jednu primjedbu. Nismo primijetili da je dijete bilo nezadovoljno po izlasku iz vrtića ili da se žalilo na bilo šta. Kao roditelji koji sarađuju sa vrtićem „Pahuljica“ i čije dijete od samog početka pohađa isti, preporučili bismo svima da upišu svoju djecu. Vrtić je stvarno dobar, rad sa djecom je na zavidnom nivou i prije svega vrtić je uredan, čist i po mojim saznanjima jedan od najboljih privatnih vrtića u Banjaluci“, ističe Ismir Husedžinović.
Samra Spahić, majka jednogodišnjeg Kerima, kaže da su se odlučili za korištenje usluga vrtića „Pahuljica“ iz više razloga, zbog kvalitetne ishrane, lokacije i zbog osnivača, tj. Islamske zajednice. Brigom o djeci je prezadovoljna.
„Cjelokupne usluge i briga oko djece u vrtiću „Pahuljica“ je na odličnom nivou. Uslugama sam zadovoljna. Osoblje vrtića je fantastično. U svakodnevnom kontaktu sa prijateljima razgovaramo o vrtiću. Iskreno, kada im govorim o uslugama koje vrtić pruža, atmosferi u vrtiću i ostalo, jesu upravo razlozi za pitanje više o vrtiću ‘Pahuljica. I ove preporuke su najbolja reklama i pokazatelj kvalitete“, veli Samra Spahić.

Pomozimo rad vrtića „Pahuljica“

Budući da je vrtić „Pahuljica“ relativno nova obrazovna ustanova koja stječe prva iskustva, te da njena primarna obaveza nije komercijalna dobit, nego je cilj postići zadovoljstvo džematlija i njihove djece kako bi se osigurao imperativ opstanka i ostanka na ovom prelijepom dijelu jedine nam domovine, ova obrazovna ustanova nije u mogućnosti da se samofinansira već joj veliku pomoć pružaju institucije Islamske zajednice od Medžlisa IZ Banja Luka, Muftijstva banjalučkog, do Rijaseta IZ, te mnogih ljudi dobre volje koji su svjesni važnosti postojanja ovakve ustanove u Banjoj Luci. Prema riječima Muhedina ef. Spahića, glavnog imama Medžlisa IZ Banjaluka, cilj njihovog rada se temelji na ideji da djeci naprave bolje uslove za življenje.
„Medžlis je, vođen potrebama džematlija Grada Banja Luke, donio odluku o osnivanju vrtića. Iza nas su evo pune dvije školske godine rada i ušli smo u treću. Ne mogu, a da ne kažem da je osnivanjem vrtića i njegovim radom Medžlis popravio svoj imidž. Pred Medžlisom je trenutno zadatak da obezbijedi zgradu vrtića na vakufskoj imovini. Hvala Allahu, dž. š., i ljudima koji su prepoznali bitnost ovog projekta na dobrom smo putu da uspješno odgovorimo ovom zadatku. Veliku zahvalnost za ovaj projekat dugujemo direktoru Vrtića i njegovom pomoćniku, Muftijstvu banjalučkom i Rijasetu IZ u BiH“, istakao je Muhedin ef. Spahić.
Da je vrtić „Pahuljica“ jedan od prioriteta Muftijstva i Medžlisa govori činjenica da je svečanim otvaranjem Ferhadije otvorena i suvenirnica „Uspomena“ koja se nalazi uz Ferhadiju i iz koje sva sredstva idu za pomoć vrtiću. U Islamskoj zajednici su svima zahvalni koji dođu u posjetu Banjoj Luci i Ferhadiji te kupe neki suvenir, jer time pomažu rad i funkcionisanje vrtića.
„Vrtić ‘Pahuljica’ nema nikakvih subvencija od grada, jer spada u kategoriju privatnih vrtića, ali ima svoju nafaku propisanu od našeg Gospodara koja dođe sa različitih izvora, od ljudi koji su svjesni šta znači da se u Banjoj Luci rodi, odgoji i odškoluje jedan dječak i djevojčica, a njihovo odrastanje bude u lijepom ambijentu uz halala ishranu. Takvi ljudi, nama povratnicima, daju nadu i spoznaju da ima onih koji misle na nas i da nismo zaboravljeni, jer svaka posjeta nama znači mnogo, mnogo više nego što drugi mogu i zamisliti“, kaže Adnan ef. Jusić.
Ovim putem apelujemo na sve ljude dobre volje da pomognu rad vrtića „Pahuljica“ svojim prilozima, obilaskom, poklonima za djecu. Ulaganjem u djecu ulaže se u budućnost našeg naroda i domovine.
Sličica Želim Print

Stranica 1 od 2
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija