- kaže u intervjuu za naš list banjalučki muftija Nusret-ef. Abdibegović s kojim smo razgovarali u povodu dodjele Murasele, zvaničnog ovlaštenja reisu-l-uleme, koja mu je uručena 18. septembra, ove godine u Banjoj Luci.
PREPOROD: Poštovani muftija, razgovor ćemo početi čestitkama na Muraseli koju vam je nedavno, ovdje u Banjoj Luci, dodijelio reisu-l-ulema.
Abdibegović: Hvala Vam na lijepim čestitkama, ne samo tebi kao prijatelju, već i svima onima koji su nam uputili čestitke i koji su se radovali ovome činu u gradu Banjoj Luci. To je za mene veliki događaj, kao i za sve Bošnjake. Također, želim iskoristiti ovu priliku da čestitam Preporodu 50 godina izlaženja. Želim kazati da je Preporod učinio veliku stvar za Bošnjake muslimane u afirmaciji naše vjere, kulture i tradicije, ali i u afirmaciji naših ljudi – književnika, teologa, historičara, novinara i pravnika iz svih naših mjesta na prostoru gdje djeluju naši džemati.
Duh velike banjalučke uleme
PREPOROD: Koliko znam, Vi ste prvi muftija u posljednje vrijeme koji je, nakon skoro dvadesetogodišnjeg mandata u Travniku preuzeo obavezu voditi Upravu za vjerske poslove Rijaseta četiri godine, a potom ponovno prihvatio muftijsku dužnost. Zašto ste došli u Banju Luku? Je li to bila Vaša želja ili potreba Islamske zajednice?
Abdibegović: Prvo to je bila moja želja i moja potreba, jer u stanju u kojem sam ja bio osjetio sam da grad Banja Luka kao geografski prostor odgovara meni kao individui i ličnosti. Povezao sam tugu i bol koju je imao grad Banja Luka i moj bol kojeg sam ja imao u jednom trenutku života i vidio sam potrebu Islamske zajednice, a posebno reisu-l-uleme da imenuje muftiju za Banju Luku koji će pokazati odgovornost u radu i prihvatio sam da budem jedan od muftija, bez obzira što sam četiri godine intenzivno radio na reorganizaciji same Uprave za vjerske poslove za koju sam smatrao da je osnovna motorna snaga i glavni pokretač Islamske zajednice. Za te četiri godine sam učinio veliki hizmet za islam i muslimane i čini mi se da je Uprava bila prepoznatljiva po dinamici, kreativnosti, odgovornosti i transparentnosti u radu. Kad sam vidio koja je potreba Islamske zajednice, stavio sam se na raspolaganje reisu-l-ulemi, rekavši mu: “Kakogod si me iz Travnika pozvao i dao mi dužnost da budem direktor Uprave za vjerske poslove, također mi možeš povjeriti da iz Sarajeva odem u Banju Luku da budem banjalučki muftija.” Biti banjalučki muftija je časna i odgovorna dužnost. Iskustvo koje sam imao u Travniku i Sarajevu mi je mnogo pomoglo da otvorim ovaj prostor i sagledam ukupnu situaciju, te da krenem, s Božijom pomoći, u vraćanje povjerenja u Islamsku zajednicu i donosim nove vrijednosti na ovaj prostor.
PREPOROD: Kako ste zatekli Banju Luku? Kako su Vas primili? Već je skoro dvije godine kako ste ovdje?
Abdibegović: Tako je, nepune dvije godine sam tu. Iznenađen sam duhom i toplinom ljudi koji su tu u Banjoj Luci. Kroz susrete i razgovore osjetio sam taj duh velike banjalučke uleme koja je ostavila tragove u porodicama i osobama. I, gledao sam ta mezarja, koja su zračila tom jednom snagom duhovnosti i misije i došao sam do zaključka da mi u Banjoj Luci imamo tri vrste džemata: džemat koji egzistira i koji se organizira u Banjoj Luci, džemat koji je u dijaspori i džemat koji je pod zemljom. Sva tri ta džemata su u fokusu mog interesovanja. Oni koji su umrli – sjećamo ih se dovama, obilazimo i posjećujemo njihova mezarja. Oni koji su u dijaspori – nažalost zbog pandemije korona virusa, nismo mogli obaviti određene posjete, ali mislim da u porukama koje šaljemo putem hutbi i tekstova u Preporodu, oni mogu razumjeti intenciju našeg rada. Ovdje sam obišao sve džemate u gradu Banjoj Luci i susreo se sa velikim brojem ljudi koji su mi dali pozitivnu ocjenu i to mi daje jednu energiju i podsticaj da vrijedi ovdje biti i raditi. Čini mi se da je fokus bosanske javnosti usmjeren na Banju Luku, i to je s opravdanjem, ali ja moram u ovom razgovoru s vama pohvaliti naše glavne imame koji djeluju i rade u Prnjavoru, Derventi, Kotor Varoši, Bosanskoj Gradišci, Ključu, koji vrlo odgovorno rade! Tu su, dakako, i imami u Dubici, Kobašu, Bosanskom Brodu i Mrkonjić Gradu. Čini mi se da su njihovi odgovornost i rad zasjenjeni nekim pitanjima koja su opravdana, moramo na to ukazati! Opravdano se ona stavljaju u fokus društvene stvarnosti, ali ne treba zaboraviti da je Islamska zajednica uvijek imala pozitivne osobe i projekte. Mogu se dešavati određene poteškoće, ali Banja Luka je, čini mi se, razumjela moju namjeru, moju odgovornost i pruženu ruku. Valja mi raditi sad još više na ovim projektima koje mi želimo inicirati a, ako me Allah poživi, učinit ću vrlo rado posjetu našoj dijaspori da to obrazložim, jer i njihov glas je za nas važan. Njihovo mišljenje o nama je važno. Jer, vjerovatno mi ne osjećamo njihovu bol i patnju što nisu tu. Zato, njihove riječi treba razumijeti kao riječi podrške, bez obzira u kojoj formi one dolazile.
Medresa ima punu podršku Islamske zajednice
PREPOROD: Prilikom dolaska u Banju Luku vidjeli smo Arnaudiju džamiju koja je u izgradnji. To je jedina preostala neobnovljena od 17 banjalučkih džamija koje su sve srušene. Kada će ona biti završena?
Abdibegović: Mnogo je pitanja oko Arnaudije i ja moram kazati da činim napore ovu godinu dana insistirajući kod izvođača radova i onih koji su zaduženi za to da dinamiziraju poslove. Nisam zadovoljan kako pristupaju ovom poslu. Sedam dana rade i tri mjeseca ne rade. Tri mjeseca rade i šest mjeseci odsustvuju. Može biti korona, mogu biti i određeni nesporazumi oko neplaćanja tranši, ali ja mislim da odnos prema Banjoj Luci mora biti dinamičan, mora biti življi! Jer, ovdje se očekuju samo uspjesi i ovdje se očekuje samo rad i progres.
Pronevjera vakufske imovine će dobiti sudski epilog
PREPOROD: U zadnje vrijeme Banjalučko muftijstvo je ušlo u niz projekata, ali su se, naravno pojavili i problemi oko upravljanja i transformacije vakufa. To je već općepoznata tema i u našem medijskom prostoru, ali i šire. Koliko je Islamska zajednica oštećena? Kakvi su naredni koraci i šta očekujete od ovog procesa?
Abdibegović: Moram kazati da ova situacija, koju sam ja zatekao i koju nosim, opterećuje moj rad. Sad je možda šira javnost vidjela pod kojim uslovima i okolnostima djelujem i radim. Moram kazati da su ljudi ukazivali na istinu. To je zbog istine. Kad mi razumijemo istinu, onda će svi ljudi prihvatiti istinu. Možda se kasnilo u ovome. Ali, ono što ja svjedočim jeste da je Reisu-l-ulema vrlo odgovorno pristupio ovom izazovu. I ne treba sumnjati da će se to riješiti onako kako se može u datim okolnostima. Žao mi je što se to dogodilo. Žao mi je što se nije reagiralo ranije, a moglo je. Žao mi je što mnoge kolege koji sada šute, a bili su akteri, skidaju odgovornost sa sebe i najveći teret pada na Reisu-l-ulemu. Kao muftija, znam da nije imao potpunu sliku određenih stvari. To je sad drugo pitanje, ali njegova je odluka da se ide do kraja, da se stvari rasčiste i ja kao muftija vjerujem da neću nikoga zadržati ko je bio u tom procesu. I da kažem još, ovdje imaju svijetli primjeri ljudi koji su podnijeli ostavku i smijenjeni su jer nisu htjeli potpisivati određene akte. Ovdje ima ljudi iz strukture imama koji su šikanirani zato što su išli i upozoravali. Prema tome, to je bilo nešto što je iz današnje perspektive nerazumljivo, kako se moglo to dogoditi. No, dogodilo je se i to trebamo rješavati ovdje u ovim prostorima. Mislim da ćemo, kako je Komisija Rijaseta IZ ustanovila, epilog pronevjere vakufske imovine dobiti na sudu.
PREPOROD: Prije tri sedmice otpočela je sa radom obnovljena Medresa “Reis Ibrahim ef. Maglajlić”. Čija je ideja njenog ponovnog pokretanja i zašto medresa, a zašto nije gimnazija, s obzirom na obrazovni sistem i potrebe?
Abdibegović: Pa vidite, o Medresi se razgovaralo dugi niz godina. I sve nepravilnosti koje su se događale ovdje, događale su se pod plaštom da će biti Medresa, da će biti Centar, da će se raditi određeni projekti. Ništa od toga nije urađeno. Ono što ja radim i ono za što sam ja zadužen to je ovaj vjerski segment, vjersko okupljanje i educiranje koje, dakako, može imati i općedruštvenu, kulturološku, tradicijsku i civilizacijsku dimenziju. Mislim da su kapaciteti koje sam mogao imati na raspolaganju maksimalno iskorišteni. Postojeću zgradu Muftijstva sam predao Medresi. Mi smo u rekordnom roku od devet mjeseci smogli snage u timu koji smo formirali – koji nije postojao prije, a prepoznao je da može svojoj Zajednici dati mnogo više nego što su davali, dakle, uspjeli smo da otvorimo Medresu. Uspjeli smo osigurati kadar, upisati 22 učenika i učenice u jedno mješovito odjeljenje, imati smještaj za djecu i brinuti se o njima. Uspjeli smo i da to školovanje bude besplatno.
PREPOROD: Sa ishranom i stanovanjem?
Abdibegović: Sa svim. Znači, sva djeca koja se školuju u ovoj Medresi imaju besplatno sve, čak tražimo i stipendije da ih pomognemo. Plaćamo i prevoz djece koja vozare. Islamska zajednica je ovim činom pokazala veliku brigu prema Banjoj Luci i prema povratničkim džematima. Vjerujem da bi određeni broj djece ostao kod svojih kuća u krugu porodice bez školovanja, jer neke porodice nisu u mogućnosti da finansiraju i šalju djecu na školovanje. Mi ćemo brinuti o toj djeci i to je najljepše što smo mogli učiniti za ovo kratko vrijeme dok smo ovdje.
PREPOROD: Kakvu ste podršku dobili od muslimana Banje Luke, od općinskih vlasti i od Islamske zajednice i jeste li zadovoljni njenim obimom?
Abdibegović: Apsolutno! Islamska zajednica je, bez obzira na tonove da li treba ili ne treba, pružila podršku. Mi mislimo da je neodgovorno voditi brigu o Banjoj Luci na način da je to tamo negdje daleko i da se ne treba tamo ništa događati. Ovo je bosanskohercegovački grad koji je smješten u entitetu. Mi tu realnost moramo razumjeti. Mi znamo da obrazovanje nije na nivou države, već na nivou entiteta, odnosno kantona. I ovdje je obrazovanje na nivou entieta RS. Mi smo učinili sve da ispoštujemo normative i datume. Nije bilo uopće razloga da mi ne dobijemo odobrenje za rad. Štaviše, tehnička komisija Ministarstva koja je došla da procijeni i sagleda uslove, kada je obišla prostorije Medrese i biblioteku, dali su najveću ocjenu za ovu školu. Svi tehnički uslovi su ispunjeni i možda je ovo najbolja srednja škola na prostoru ovog dijela Bosne i Hercegovine, pa i entiteta RS.
Timski rad je rješenje
PREPOROD: Bili ste kandidat za reisu-l-ulemu na izborima 2012. godine. Imali ste svoj program, a potom ste kao drugoplasirani prihvatili ponudu reisu-l-uleme Kavazovića da vodite Upravu za vjerske poslove, najvažniji, kako ste rekli, segment djelovanja Islamske zajednice. Provođene su reforme administracije u proteklom periodu. Kako sada ocjenjujete njihovu efikasnost iz pozicije muftije banjalučkog, dakle iz pozicije dužnosnika koji djeluje na terenu?
Abdibegović: Ono što mogu primjetiti iz ovog sadašnjeg položaja jeste da je sve što sam radio u Travniku ili Sarajevu bilo – timski. Kada dođete u Travnik, vi ćete vidjeti i prepoznati tim koji zna funkcionirati, koji zna raditi timski i koji ide naprijed. Tako sam isto radio u Upravi za vjerske poslove. Tamo su vrlo kvalificirani i sposobni kadrovi koji mogu odgovoriti svim izazovima. Da li oni imaju tu dinamiku, da li imaju predvođenje u tim poslovima koji su bili dok sam ja bio, to je drugo pitanje. A sad samo treba kazati da ljude treba znati motivirati, da ljude treba znati usmjeravati, a ne samo komentirati njihove negativne pojave. Jer, treba biti pravilo: “Ako ne znaš, podučit ćemo te. Ako ne možeš pomoći ćemo te. Ako nećeš, nek ti je Bog na pomoći!” Mi smo u jednom segmentu živjeli cijelo vrijeme kao tim. I Uprava za vjerske poslove, ne samo što sam ja bio rukovoditelj, je imala jedan dinamičan razvoj. Ponudila je određene programe i aktivnosti u određenim sektorima. Zašto nemamo taj dinamični hod dalje, to nije pitanje za mene, već za one koji su preuzeli tu dužnost i koji vjerovatno trebaju učiniti dodatne napore.
Tri vrste džemata u Banjoj Luci
Kroz susrete i razgovore osjetio sam taj duh velike banjalučke uleme koja je ostavila tragove u porodicama i osobama. I, gledao sam ta mezarja, koja su zračila tom jednom snagom duhovnosti i misije i došao sam do zaključka da mi u Banjoj Luci imamo tri vrste džemata: džemat koji egzistira i koji se organizira u Banjoj Luci, džemat koji je u dijaspori i džemat koji je pod zemljom. Sva tri ta džemata su u fokusu mog interesovanja. Oni koji su umrli – sjećamo ih se dovama, obilazimo i posjećujemo njihova mezarja. Oni koji su u dijaspori – nažalost zbog pandemije korona virusa, nismo mogli obaviti određene posjete, ali mislim da u porukama koje šaljemo putem hutbi i tekstova u Preporodu, oni mogu razumjeti intenciju našeg rada.
PREPOROD: Kako Vi kao muftija banjalučki vidite koordinaciju i te reforme koje ste provodili u Rijasetu, sada u praksi i na terenu?
Abdibegović: Moj dolazak u Banju Luku je bio u dogovoru sa reisu-l-ulemom. tj. da ne trebam nijednu stvar “izvlačiti kliještima” i tri puta zvati. Moja korespondencija sa Rijasetom je veoma zadovoljavajuća i na zavidnom nivou. Sa svima koji su u određenim sektorima, bilo za nauku i obrazovanje, bilo za finansije, bilo za ostale segmente, evo i medije, mi imamo veoma dobru saradnju. Znači, mi držimo tu konekciju, jer ljudi prepoznaju da imamo određene sadržaje koje možemo ponuditi i ljudi nas prate. Zašto je jedna Banja Luka, koja je bila, da se sportski izrazim “u autu”, postala jedna od svijetlih tački, bez obzira na ovo što se događalo? Banja Luka pokazuje da se stvari mogu pokrenuti u pozitivnom smjeru. Za mnoge je bilo iznenađenje zašto sam ja došao ovdje, a to bi trebalo biti prirodno. Znači, mi smo ponudili jednu dobru saradnju i zato mislim da Rijaset Islamske zajednice mora imati samo snažniji odnos i odgovorniji pristup.
Odgovornost prema džematlijama
PREPOROD: Ipak, na prostoru Banjalučkog muftijstva ima više pozitivnih priča kada uzmemo u obzir protekli dvodecenijski period. Spomenuli ste medžlise, koja su Vaša očekivanja i koje projekte ćete realizirati u budućem periodu?
Abdibegović: Preuzimajući dužnosti ili Muraselu sada u petak (18. septembra 2020), od reisu-l-uleme, kazao sam da imam nekoliko projekata koji su u zamisli i molim Boga da mi pomogne da ih realiziram. Ono na čemu ću najviše sada raditi je vraćanje poljuljanog povjerenja u Islamsku zajednicu i da uvjerim vjernike kako postoje zdrave strukture i osobe. Zahvalan sam saradnicima, glavnom banjalučkom imamu Adnan ef. Jusiću i Nerminu Mujkanoviću, zatim direktoru Medrese Murisu ef. Spahiću i Admiru Blitoviću, koji su mi prvi saradnici i sa mnom nose ovaj izazov. Čini mi se da mi u tišini, odgovorno, pristupamo ovom izazovu. Znali smo da imaju određene poteškoće, ali da su ovih širina i dubina i razmjera, nismo vjerovali. No, tu smo gdje jesmo, nismo posustali. Mi ćemo raditi ono što možemo i vjerovatno svjetla obraza kad završimo mandat napustiti Banju Luku. Treba nam vremena. Vjerujem da mi iskustvo koje sam stekao u rodnom Pruscu, u Travniku i Sarajevu, zatim tokom studija u Medini, daje za pravo da kažem vjernicima kako ću biti odan Bogu u služenju ovih obaveza, predan svom narodu bez obzira na sve, jer i kad se desi propust i greška, treba je prihvatiti i kazati. Dobronamjerne kritike i sugestije prihvatam, a ne bih volio za sobom imati kritizerstvo, tim više što očito poprima neke štetne razmjere. Mi mislimo da ćemo moći vratiti povjerenje, jer naši imami su čestiti, naši predvodnici su čestiti! Oni koji su davali to bogatstvo i svoj kapital i imetak, njih trebamo poštovati. Ima jedan taksirat mezarja u bosanskoj tradiciji, a kod drugih naroda ima to prokletstvo grobova. Ne bih volio da na tom fonu razvijamo neki kult, kao što ne bih volio da na ovom prostoru razvijamo kult gubitničkog naroda. U tom kontekstu ja vjerujem da mi možemo, jer ni onima prije nas nije bilo uvijek lahko, ali ako se organiziramo i razumijemo naše ciljeve, onda ćemo ići naprijed. I kad se greška i propust naprave, te kad se ukaže, vjerujem da ljudi neće u tome vidjeti razlog za likovanje i pravljenje misterije… Vidite da se u svijetu, gdje su god ljudi, događaju propusti. To se događalo i ovdje i nama valja sada vratiti to povjerenje, da imami obavljaju svoju dužnost, da pružamo usluge i budemo u kontaktu s narodom, da ne budemo otuđeni. To je povjerenje! Drugo, organizacijski sistem treba podići na viši nivo. Tamo gdje sam bio funkcioniralo je puno organiziranije i puno odgovornije. Korespodencija i rad i prihvatanje džematlija i odgovornosti prema džematlijama, prema mektebu i vjeronauci, i prema svim ljudima koji su članovi Islamske zajednice, pa i prema onima koji nisu, jer mi ovdje trebamo razvijati i multikulturalnost i dijalog. Svi imaju pravo očekivati da Zajednica djeluje pozitivno i bude perjanica u pozitivnim vrijednostima. Na tom planu ćemo uložiti dodatni trud i napor.
PREPOROD: Koliko za sve to imate razumijevanja i koja je Vaša poruka našim čitaocima iz Banje Luke?
Abdibegović: Dolaskom u Banju Luku ja sam dobio veliku podršku reisu-l-uleme i žao mi je što trpi ove napade i uvrede. Nije to zaslužio. Meni je žao njega kao prijatelja, a posebno kao vrhovnog poglavara. Učinio je sve mojim dolaskom i mojim, ovdje, radom da povratimo povjerenje unutar ovog prostora. Ne mogu ni jednim detaljem ni segmentom ukazati da sam razočaran u Sarajevo, naprotiv, mislim, bar što se tiče Islamske zajednice, ona mi je stavila sve resurse na raspolaganje. Vi ćete primijetiti da mi ovdje imamo sedmično ili u deset dana uvijek posjete visokih delegacija koje dolaze i na neki način prave fokus na dešavanja u Banjoj Luci. I to su gesti dobre volje, brige, uvažavanja. Mislim da će Islamska zajednica iz ovoga izaći jača. Ljudi koji su bili ovdje trebaju kazati šta je i kako bilo. Komisija Rijaseta je napravila jako dobar uvid u sve stvari i mislim da se na tom planu ne trebamo puno zadržavati. Mi sada trebamo raditi i školski dom, zatim trebamo raditi na centralizaciji sredstava Medžlisa jer se plašimo odliva stanovništva koji je veliki. Ostaće nam džemati sa malim brojem džematlija. Na svečanosti dodjele Murasele sam kazao da je naš cilj centralizirati ovaj prostor koji ima 65 imama. Mislim da je to moguće. Ne zaboravite, ovdje imami opstaju samo zahvaljujući fondu Bejtu-l-mala Rijaseta IZ. Nijedan medžlis na ovom području ne bi mogao egzistirati, niti imati svoje imame da nije tog fonda. Mi ćemo zahtijevati da se to poveća i da nađemo jednu jaču finansijsku podršku. Naši imami u RS imaju veoma slabo penziono i zdravstveno osiguranje, biće im male penzije. To me muči kao muftiju, ali čini mi se da imamo spremnost reisu-l-uleme i Rijaseta da se radi na tom polju i oni su svjesni mojih potreba nošenja tereta kojeg bismo trebali olakšati ovim aktivnostima.
