Međutim, u njemu se osjeća jedan nedostatak, što mi Bošnjaci kao narod koji pripada jednoj velikoj islamskoj civilizaciji koja broji preko milijardu žitelja u svijetu ne možemo nikad potcijeniti. A to je svakako odnos prema okolišu čovjeka kao jedinog moralnog bića na planeti zemlji, kojem je Stvoritelj kao izuzetnu privilegiju dao da uživa u savršenom prirodnom skladu, ali i veliku obavezu da sačuva prirodu u izvornom obliku i preda je budućim generacijama. Posebno na nama Bošnjacima koji smo tradicionalno u islamskoj vjeri je velika odgovornost, zbog toga što je kod muslimana naročito izražen kult lične higijene, nešto što se svakodnevno prakticira, jednostavno što se živi. Pa kad nam je stalo do lične higijene koju smo zahvaljujući našoj vjeri islamu gotovo doveli do savršenstva, zašto se prema okolišu odnosimo tako necivilizacijski. Ponekad taj odnos poprima zaista zabrinjavajuće razmjere. Putujući diljem BiH gdje god pođem prvo što me interesira je da vidim na koji način su se Bošnjaci organizirali u borbi za opstanak u prirodnoj sredini. Impresioniraju nadljudski napori i sposobnosti u nemogućim uslovima. Stječe se utisak da se radi o vrlo inteligentnom, nadasve vrlo hrabrom narodu. Ali kad pogledate naše rijeke, planine, izletišta, prigradske ulice, onda čovjek, ako je imalo normalan, ne može a da se ne postidi. Onda stječete suprotan utisak, tj. da se radi o primitivnom narodu, što nikako ne može biti istina, jer primitivan i zaostao narod ne može da organizira namjensku proizvodnju i spasi se potpunog istrjebljenja. Kažu da iza svakog projekta treba da stoji država. Ja ne vidim šta je ovdje kriva država ako naša djeca kada konzumiraju slatki i slani desert, po pravilu tu kartonsku, plastičnu, papirnu ambalažu odlažu neselektivno u prirodu. Znači ovdje je zakazao kućni odgoj i školski odgoj. Šta je država kriva što na našim brojnim teferičima i izletištima Bošnjaci ostavljaju svo to smeće koje su donijeli od svojih kuća. I tako mogli bismo navoditi brojne primjere unedogled. Zbog toga smatram i s pravom očekujem od IZ da se preko svojih imama na našem sedmičnom kongresu petkom na hutbama oglasi po ovom pitanju. Mi koji smo redovni pretplatnici "Preporoda" – našeg sigurno najutjecajnijeg printanog medija imamo pravo zahtijevati neku kolumnu koja će adekvatno tretirati i ovu oblast. Ne zaboravite, civilizacijski domet određene zajednice više se ne izražava u broju informatičkih sistema, voznom parku itd. nego u tome kako se odnosite prema okolišu. U to možete da se uvjerite ukoliko putujete iz zapadne Evrope prema nekoj od balkanskih zemalja. Čim prođete Ljubljanu dovoljno je da pogledate kroz prozor svog automobila i vidite u kakvom je stanju okoliš. Znaćete odmah, da vam niko ne govori, da ulazite u neko područje koje je nedovoljno razvijeno. Živim za dan kada ću putujući kroz Bosnu prepoznati svaku bošnjačku kuću, rijeku, planinu po urednosti, a ne po gomili smeća koja se obično tamo nalazi. Na čistoću, urednost i lijep odnos prema okolišu nas obavezuje naša islamska tradicija. Od svih nas traži se mali korak koji će za našu Bosnu i Hercegovinu biti itekako velik.

Lijepi selam iz Goražda od

 Preporod je u brojnim navratima pisao o problemima naše ekološke (ne)osviještenosti a prije nekoliko godina imali smo i serijal tekstova na tu temu, što, naravno, ne iscrpljuje i neko naredno pisanje ili reagiranje naših čitalaca poput ovog teksta koji objavljujemo. Međutim, htjeli mi to priznati ili ne, i iza ovih problema stoji država, jer ona utvrđuje naš odgojno-obrazovni sistem - od obdaništa, preko škola do univerziteta, što se, naravno, reflektira i na samu porodicu, pa ako u tim relacijama ne štima, zna se kakve su posljedice. Da nam je država uređenija ili sređenija, sigurni smo da bi se to manifestiralo na svim poljima pa i na ovome o čemu Vi govorite, što nikako ne eliminira i našu pojedinačnu ili kolektivnu odgovornost - hoću reći bez sistematskog pristupa pojedinaca, društva i države na svim razinama (pa i, razumije se, vjerskim) nećemo doći do pravih rezultata.

Ur.