digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Komentari

Iz mektepske klupe: moja prva mukabela

Autor: Mediha Ribić Mart 03, 2016 0

U petom razredu osnovne škole sam počela učiti Kur'an

Već prvi doticaji sa Tom knjigom  pružali su mome srcu zadovoljstvo, mir i osjećaj sigurnosti. Za sve što počnemo potreban je trud, veliki napor da uspijemo i naravno upornost. Zahvalna sam što je Svevišnji odabrao baš mene i podari mi tu želju za uspijehom u učenju Njegove knjige. Pozitivno sam iznenađena nakon saznanja da je Kur'an ostao neizmijenjen od same objave, događaja zbivenog prije 1437. godina. Koliko je samo truda uloženo, da bi Kur'an postao jedna složena cjelina i koliki ašk su osjećali ljudi koji su se potrudili da ja i svi drugi danas imamo  sve na jednome mjestu. To je samo jedna od stvari zbog kojih treba da se zapitamo, šta mi možemo učiniti da ostavimo trag? Nakon dugog razmišljanja, istraživanja i slušanja priči moga Fuad efendije u mektebu, pred sebe sam postavila jedan cilj. Željela sam da završim hatmu i u tome sam uspjela dvije godine kasnije. Prošlog ramazana sam bila presretna zbog  efendinog prijedloga o mom   učenju Kur'ana na mukabeli. I prije toga, naš džemat je praktikovao dolazak djece na mukabelu s ciljem slušanja, praćenja i usavršavanja učenja Kur'ana. Među njima sam bila i ja. Trudila sam se biti redovna i uvijek sam se divila djeci koja su sjedila u halki oko efendije i učili ponosno svoje stranice kada bi na njih došao red. Tog ramazana sam se i ja našla među njima. Kod kuće sam dosta vježbala stranicu za koju mi je efendija odredio da ću je učiti. Pri dolasku u džamiju imala sam veliku tremu iako sam znala da ona ničemu ne koristi, ovoga puta nisam mogla uticati na nju. Kako sam prilazila halki učača koji su već bili spremni za početak, osjećala sam pometnju u stomaku, noge su drhtale a ruke se konstantno znojile. S druge strane, svaki korak činila sam sa velikim ponosom i Kur'an koji sam nosila u ruci kao da je sijao oko mene. Pored straha, bila sam ponosna, jer sam ,baš ja, odabrana da učim na mukabeli tog ramazana. U toj zbrci nisam ni primijetila kada sam došla na red. Nakon izgovorene euze i bismille strah je nestao, a u džamiji kao da sam ostala sama sa svojim Kur'anom. Mirno sam učila harfove sadržane u suri Bakara onako kako sam najbolje znala. Zadovoljstvo je u meni kroz svaki ajet sve više raslo i kako se u mome selu kaže "probila sam led." Tokom cijelog ramazana sam učila na mukabeli i postigla još jedan cilj o kojem sam mislila da ću samo maštati. Ja , Mediha učač ramazanske mukabele ,uspjela  sam doći na cilj koji sam sebi zacrtala, biti učač šatorovske mukabele. Ja Rabbi hvala Ti na radosti koju sam osjetila. A Ti si Onaj kojem pripada svaka hvala.                                                                    

Mediha Ribić

Učenica mekteba džemata Šatorovići

 

« Pjesma mome zavičaju, Teočaku Džemre u glavu »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine