digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Sjećanja

Jajce: Na Ahiret preselio Nijaz Duranović

Autor: Ramiz Bećirović Juli 01, 2015 0

Edžel smrti kod hadži Nijaza Duranovića nije bio iznenadan, ali je bio brz. Hadži Nijaz je predao dušu svome Gospodaru Uzvišenom Allahu u 57. godini života

Rođen je u selu Divičani kod Jajca 31.12.1958.godine od oca Agana i majke Nazife rođene Mecavica. Osnovnu školu je završio u Divičanima, a srednju Mašinsko-tehničku u Jajcu. Dalje školovanje je nastavio u Banjoj Luci na Pedagoškoj akademiji, smjer matematika i fizika. Po završetku školovanja vojni rok je odslužio u Petrovcu na Mlavi, Srbija. Radni vijek je započeo kao nastavnik matematike i fizike u osnovnim školama na području Jajca, naročito u osnovnoj školi u Divičanima i u Kruščici. Pored.redovnih obaveza u nastavi jedno vrijeme je bio pomoćnik direktora. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu i na rodni grad uključuje se u jedinicu Teritorijalne odbrane sve do pada Jajca. Tokom agresije, u periodu maj/oktobar 1992. biva ranjen na linijama oko Jajca. Dane muhadžirluka sa porodicom provodi u Zenici, gdje se ponovo uključuje u obrazovni proces u mjestu P. Han kod Zenice da bi se ponovo uključio u odbranu domovine provodeći aktivnosti u okviru 305-705. Slavne jajačke brigade. Ratne dane je provodio na nekoliko ratišta, te je po drugi put ranjen tokom oružanih borbi u okolini Gornjeg Vakufa. U grupi ranjenih boraca A RBiH 1994. godine odlazi na hadždž.

Nakon rada u prosvjeti, te učešća u odbrani i oslobađanju Bosne i Hercegovine biran je za člana Općinskog vijeća Jajce, te je dva mandata (period 1998-2004) obnašao dužnost predsjedavajućeg Općinskog vijeća, u teškim godinama za Bošnjake Jajca. To su bile godine povratka iz muhadžirluka i prve godine obnove.

Hadži Nijaza sam upoznao u vrijeme agresije na BiH kao borca Armije R BiH, a još bolje sam ga upoznao nakon agresije prilikom našeg povratka na svoja ognjišta – prilikom povratka na područje Jajca, Jezera i Šipova, prilikom obnove porušenog i devastiranog. A dvanaest godina zajedničkog, i kako je rahmetli Hadžija volio reći, timskog rada u Medžlisu, krunisan je velikim uspjesima i postignutim rezultatima u radu MIZ Jajce. Dužnost glavnog imama koju sam obavljao je časna ali i zahtjevna i odgovorna. Da bi čovjek ovu odgovornu dužnost obavljao uspješno treba imati vjerne i iskrene ljude koji mu pomažu, na koje može računati i na koje se može osloniti. Ja sam imao sreću što mi je Allah dž.š. podario saradnika, a kasnije predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa u osobi Hadžije koji je zaista bio stručan u administrativnim poslovima. Bio je umjeren u svemu, strpljiv, ali i ustrajan.

Mene je hadži Nijaz zadužio svojom vjernošću i iskrenošću, svojom dosljednošću i nadasve, svojim povjerenjem u mene i moj rad. Posebno sam mu dužan za njegov sabur i otpornost na udarce koje je ponekad trpio zbog mene. Neopravdano je bilo, ali je bilo. Hadži Nijaz je od nekih ljudi bio pod udarom zato što je bio i ostao do kraja moj životni i poslovni saputnik.

Ja i ovom prilikom zahvaljujem Uzvišenom Allahu dž.š. koji je nasib učinio da je u posljednjih šest godina moga aktivnog i honorarnog rada predsjednik IO Medžlisa bio upravo on. Bio mi je od velike pomoći u svakom pogledu. 
Hadži Nijaz je bio veliki radnik. Nije mu bilo poniženje raditi poslove koji nisu u opisu njegovih radnih zadataka, koje mnogi izbjegavaju, samo da bi ljudima izašao u susret. Koliko puta sam ga zatekao u suterenskim prostorijama općinske arhive kako traži nečiju projektnu dokumentaciju kuće, uplanjenje kuće i sl. Znao mi je reći: „ radost ljudi kada im nađem neki dokument je uvijek i moja radost“. A svjedok sam da je tih radosti bilo na pretek.

Za hadži Nijazom je i put njegove mahale zaplakao kojim je on svakodnevno prolazio idući na posao, idući u džamiju ili po potrebi u čaršiju, a razlog je što bi hadži Nijaz prolazeći tim putem nastojao da put bude idealno čist. On je s puta uklonjao sve pa i najmanji papirić koji bi neko bacio ili bi ga tu odnekle vjetar donio.
Na Ahiret je preselio 13. juna 2015. godine. Dženaza namaz mu je klanjana u njegovim rodnim Divičanima sutradan, iza ikindije namaza, a istu je predvodio njegov sin prof. Mirnes ef. Duranović. Brojnim okupljenim džematlijama i drugim poštovaocima hadži Nijaza koji su došli da ga sa ovog prolaznog svijeta isprate obratio se glavni imam prof. Zehrudin ef. Hadžić, koji je između ostalog naglasio da je hadži Nijaz bio naš učitelj – jer je mnoge učio u školi, naš predvodnik društvene zajednice, predvodnik islamske zajednice, a nama je preporučivao da budemo na istini i da budemo strpljivi. Naglasio je da sve što čovjek uradi u životu na ovom svijetu ima odjeka u vječnosti, te zamolio Allaha dž.š. da Hadžiji ukabuli dobra djela i da ga uvede u džennet, i da se tamo sretnemo, ako Bog da.

Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da rahmetli hadži Nijazu ukabuli dobra djela, oprosti grijehe i nastani ga u Firdevsi-džennetu, a njegovim najmilijim: supruzi Remziji, sinu Mirnesu, kćeri Mireli, unuki Džejli, zetu Zuhdiji i snahi Amini, lijepi sabur. Amin.

 

« Preselio Muhamed ef. Kavazović Sjećanje na Džemal-ef. Omerčića »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine