Kakvo samo pobožno mišljenje i poštovanje prema hrani imaju muslimani!  U islamu je inherentan koncept ihsana, najvišeg stupnja vjere, koji hrabri i podstiče pobožne muslimane da se u svakodnevnom životu ponašaju u skladu s Božijim propisoima - uključujući i hranu koju jedu.  Da bi osnažili ovu suštinsku vrijednost, muslimani iskazuju počast i poštovanje prema dijetalnim pravilima, utemeljenim u Kur’anu, i u Poslanikovim predajama o pravilima ponašanja, sačuvanim u Hadisu.

Muslimani se od malih nogu odgajaju da prilaze hrani, kao velikom Allahovom berićetu i daru, sa iskrenom sviješću i poštovanjem, i da je to časna prilika i radost da se jede u ime Boga Milostivog.  Posebno je taj osjećaj osnažen tokom ramazana, kada muslimani širom svijeta poste, iz zahvalnosti prema Bogu na njegovim darovima, u koje, naravno, spada i hrana.

OD POSTA DO BAJRAMA

U odabranom mjesecu ramazanu, muslimani širom svijeta su ujedinjeni postom, Kur’anom i namazom.  U ovom devetom mjesecu muslimanske lunarne godine, muslimani postom veličaju Boga, kroz lično, tjelesno, duhovno i emocionalno čišćenje.  U apstinenciji od hrane, pića, pušenja, spolnog općenja, prljavih misli, govora i djela – od zore do zalaska sunca, punih trideset dana iz dana u dan – muslimani jačaju svoj tjelesni, duhovni, emocionalni i misaoni sklop, te suosjećaju sa gladnima, žednima, poniženim i uvrijedjenima širom svijeta.

Tokom mjeseca ramazana pitome i misli i strasti, jača muslimansko jedinstvo i pruža nam se prilika da okajemo i očistimo svoju dušu i ojačamo volju, te potaremo grijehe iz prethodne godine.  Onima koji nisu kadri da poste ( trudnoća, bolest itd) participiraju u ramazanskoj radosti hraneći svaki dan siromašne i gladne.

Postači širom svijeta, svaki dan, prekidaju post iftarima, kada se sunce namiri.  Mustehab je iftariti odmah nakon zalaska sunca.  Odgađanje iftara je mekruh.  Iftari se pripremaju svojim porodicama, komšijama i prijateljima.  U različitim muslimanskim kulturama se spremaju različiti iftari.  Ali ono što je zajedničko svim muslimanima je način prekida posta.  Većina muslimana, a i preporučljivo je, počinje se iftariti hurmama i vodom.  Nije nikakva šteta, ako se prekine post nekom drugom halal hranom i pićem.  Haram hrana ne dolazi u obzir ni u ramazanu niti izvan njega.  Tu ponajprije mislimo na upotrebu svinjetine.  Ovo je veliki izazov za kineske muslimane, jer je poznato da su Kinezi najveći potrošači svinjetine u svijetu.

Kao što rekosmo, većina muslimana prekida post u ramazanu, mirišljavim hurmama i vodom, ili mlijekom, jer je ovo lahko metabolizirana tečnost.  Neki to rade sa miješanim voćem i lahkom supom, zbog lakše probave.

Prije prekida posta po zalasku sunca, postači pobaška uče dovu za sofrom.  Dova se može učiti tiho, poluglasno ili glasno, iz dubine postačeva srca:  Bože moj, postio sam ovaj dan zbog Tebe, Vjerujući u Tebe.  Evo prekidam svoj post sa Tvojom hranom.

Bog dž.š., veli u jednoj hadisi-kudsiji:  Post je Moj i Ja ću za post nagraditi.  Dvije su vrste radosti posta, prema riječima našeg Pejgambera;  Osoba koja posti obasuta je milošću i radošću iftara i viđenju mlađaka ( na dan Ramazanskog bajrama).  Ove dvije radosti se odnose na sljedeće dvije radosti, na radost viđenja Dženneta nakon smrti, i na radost viđenja Boga nakon proživljenja.   Ko iftarom ugosti postača, imat će nagradu koliko i onaj što posti, a i postaču se neće ništa umanjiti od njegove nagrade.

Ukus hrane postaje nam ljepši i miliji tokom mjeseca posta, i postači se zbiljski zahvaljuju Svevišnjem na Njegovoj dualnoj milosti, na hrani i na piću.  Istinski muslimani uče dove zahvalnosti i prije i poslije jela, tokom čitave godine.  Prije jela: U ima Boga, Milostivog, Samilosnog! O Allahu, blagoslovi ovu hranu koju jedemo i tekućinu koju pijemo.  Daj da budemo zdravi i sretni i pokorni Ti robovi. Poslije jela:  Zahvala pripada Tebi Bože koji si nam omogućio da jedemo, pijemo i zadovoljni budemo s hranom i pićem.  Mi smo Ti Bože zahvalni koji si nas učinio Svojim odanim robovima.  Stoga se Tebi klanjamo, vraćamo i Tebi se pokoravamo.

Poslije iftara i akšam namaza, postači odlaze u obližnje džamije da klanjaju teravih (teraviju) namaz.  Teravih-namaz ima dvadeset rekata i pritvrđeni je sunnet.  Svečetverica velikih imama: Ebu Hanife, Malik, Safia i Ahmed Hambel klanjali su teraviju po dvadeset rekata.  Oni koji skraćuju teravih namaz na osam ili deset rekata, odstupaju od sunneta koji je slijedio hazreti Omer, r.a., a poslije njega osnivači spomenute četiri pravne škole i kasniji Ummet.

PRESTANAK POSTA

Sljedbenici islama se posebno raduju zadnjoj trećini mjeseca ramazana.  Jer se u njoj nalazi najznačajnija noć u godini, noć Lejletul-kadra, koja po tumačenju islamskih eksperata pada na dvadeset i sedmu noć ramazana.  Ovo je velika mubarek noć za vjersko, emocionalno i duhovno biće postačevo.  Ove noći je počela objava Kur’ana:  Mi smo Kur’an počeli objavljivati u noci Kadr.  A šta ti misliš  šta je Kadr?  Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci. Kur’an ( Al-Qadr, 1-3)

Poslanik kaže :  Ko posti ramazan, vjerujući da mu je to dužnost i računajuci da će za to dobiti nagradu, oprostit će mu se njegovi ranije učinjeni grijesi.  A ko provede noć Kadra u pobožnosti vjerujući da je to tako trabao učiniti, oprostit će mu se njegovi grijesi ranije učinjeni. ( Buhari)

U ovoj trećini ramazana, muslimani dijele zekatul-fitr ili po bošnjački vitre.  To je ramazanska obaveza i onih koji nisu bili u mogućnosti da poste.  Govorio je Muhammed .a.s. :  Post stoji izmađu neba i zemlje i neće biti primljen dok se ne udijeli sadekatul-fitr.

Poslije mjeseca posta dolaze mubarek dani Bajrama, dani muslimanske sreće i radosti što su ispostili mjesec ramazana.   U tim danima muslimani su radosna srca i duše, jer dijele radost sa svojim čeljadima, rodbinom i komšijama, bez obzira na vjeru i nacionalnost, želeći im mir, pravdu i sreću.

U ovim danima se razmijenjuju čestitke i pokloni.  Okruženi porodicom i prijateljima, i u društvu sa Kur’anom i namazima, uživajući u mirisnoj hrani, pripremljenoj na Kur’anom i Hadisom utemeljenom dijetalnom kuharu – mubarek dani Bajrama su istinski počeli.

ISLAMSKI MISTIČNI JELOVNIK

Kur’anska dijetalna mudrost nas podstiče da što češće jedemo svježu i prirodnu hranu.  Islam nas upozorava da smo odgovorni za svoje zdravlje i majku planetu, i sve što im šteti treba izbjegavati.  U Kur’anu piše da je Svemogući Bog darovao svoju milost, berićet, kroz hranu koju jedemo i u kojoj se slastimo.  Da bi se pojasnila i razumjela ova pobožna veza sa hranom, Kur’an prosijava dijetalnim pravilima i uputama.  Muslimanski odnos prema hrani ide, čak, dublje od formalnih riječi i ritualnog dijetalnog koda; jer se od nas traži da koncentriramo naše misli, srca i osjećaje na Božiju milost materijaliziranu u hrani koju jedemo.  Božija volja i opskrba inherentna u hrani, u centru je svih pobožnih objedovanja.

Nigdje ova veza nije dublja, jasnija i evidentnija negoli u sufizmu, u toj mističnoj žici islama, u kojem njegovi odani sljedbenici streme da postignu više stupnje duhovnoga rasta.  Sve sufije svijeta se trude da što dublje proniknu u Božiju riječ koja će ih odvesti prema Bogu, kako oni vole reći:  Kao što je električna energija put za svjetlo što stiže do svjetiljke u elektrani.

Sufizam nije sekta, niti škola mišljenja; on je radije, duhovna ili transcendentalna praksa…..Sufije poimaju život u asketskom pietizmu….i unutarnjoj čistoti veze sa Bogom, kojoj se stiže kroz ljubav, strpljenje, oprost i druge više duhovne kvalitete.

Možda nigdje nije jasnije izražena čeznja i razumijevanje duhovnoga rasta, negoli što je sufijski odnos prema hrani.  U stvari, regrutiranje sufija počinje u kuhinji, ne zbog podaništva i sluganstva, već zbog sufijskog uvjerenja da je u spremanju hrane rast i zrijenje ljudske duše.  Stoga, pravi sufija, nikada neće okusiti hranu ako ju je spremala neka osoba koja nije bila pod abdestom; jer se nečistoća, po njihovom uvjerenju, prenosi posredno-neposredno u hranu.  Hrana je turskim sufijama, naprimjer, slast s duhovnim simbolom i značenjem.

Anne- Marie Schimmel nalazi islamski “mistični jelovnik”, integriran u pjesmama turskog pjesnika i sufije Mevlane ( bolje poznat na Zapadu kao Rumi).  Njegova poezija zaliva hranu beskrajnim Božijim značenjem.

Zdrava hrana, u Mevlaninoj poeziji, korespondira sa duhovnom hranom, a njeno spremanje i dizajniranje on poredi sa duhovnim rastom i pročišćenjem.  Odnos tijela i duše je kao odnos kiselog mlijeka i masla.  Kao što maslo poslije odvajanja od mlijeka postaje ukusno i raznovrsno, tako i duša dostiže svoju perfekciju kroz potpuno odvajanje od tijela….Halva je, možda, Mevlanina najdraža hrana, jer svojom slatkoćom sliči slatkoći duhovnog blaženstva.  Kada se jednom kušaju duhovni užici, želja za ovosvjetskim počinje da se gasi.

ISLAMSKA DUHOVNA HRANA

Pravi muslimani su uvijek imali dubok respekt prema hljebu.  Uvijek su govorili da se ne smije gaziti po mrvama jer se može nagraisati.  Iako se neće nagraisati, svetogrđe je po islamskom bontonu i muslimanskoj tradiciji gaziti po hrani.  Gaziti po hrani znači gaziti po Božijem nimetu.  Islamska dijetalna mudrost nas uči da je hrana dar od Boga, dat čovjeku, koji mu daje energiju i održava mu životni bioritam.  Stoga hrana zaslužuje naše poštovanje i divljenje.  Budući da je od Boga, ona je Njegova materijalna strana.  Doista je jedenje vjerski čin i prilika da se radujemo i kušamo Božiju materijalnu stranu.  U tom činu osjećamo Božiju milost i berićet.

POBOŽNA MUDROST U DIJETALNOJ ISHRANI

Koji su to stvarni kur’anski kodovi, koji ulivaju tako slatku duhovnu inspiraciju?  Oni su dvodimenzionalni: jedan aspekt dijetalnog koda uključuje propise koji specificiraju zabranjenu hranu, i kao u judaizmu, oplemenjuju način na koji se kolju životinje; drugi podstiče određene manire i odnos prema hrani, dizajniran da poveća i pojača bogobojaznost.  Bilo da se radi o dijetalnim propisima ili pravilima ponašanja, i jedni i drugi su poslani da podstaknu ljude na razmišljanje o hrani našoj svagdašnjoj.

Ovo što slijedi je pregled islamskog dijetalnog koda izvedenog iz Kur’ana.  U duhu islama je promišljanje i pogled na pravila ponašanja kroz prizmu ihsana, najvišeg stupnja vjere, koji pokreće pobožne muslimane de se, u svome svakodnevnom životu, ponašaju u duhu i slovu Božijih propisa – u koje, naravno, spada i hrana na sofri pravovjernih.

DOZVOLJENO (HALAL)

Samo meso onih životinja koje su zaklane po propisima islama, dozvoljeno je jesti.  Ovdje se misli na spomen Božijeg imena prije negoli je životinja ubijena iz vatrenog uružja, ili joj se presiječe vrat, dušnik i jednjak, i dvije vratne žile, pazeći da se ne odvoji glava od tijela, prije nego životinja potpuno ne izumre.  Svaki drugi način usmrćivanja životinje je, prema islamu, neprihvatljiv, i takvo meso će se tretirati nečistim, jer škodi i tijelu i duhu.  Sva krv se mora iscijediti iz životinje.  Kur’an ( 5:4) decidno kaže:  Zabranjeno vam je: sve što je od sebe uginulo, krv, svinjsko meso, sve što je zaklano uz prizivanje imena lažnog božanstva, udavljeno, ubijeno, ono što je uginulo usljed pada, što je rogom probodeno, ono što je zaklala divljač, osim onoga što ste priklali prije nego što ugine, ono što je zaklano na žrtvenicima….Ali, onome ko bude prisiljen glađu, ne namjeravajući da griješi, Bog će oprostiti.  Bog oprašta i milostiv je.  Dozvoljeno meso životinja, ako su ih zaklali nemuslimani, može se koristiti, samo ako su ih zaklali sljedbenici nebeskih religija, jevreji i kršćani, ako se drže propisa svoje vjere pri ritualnom klanju.

Potrošnja nepatvorenih mliječnih proizvoda ( sir, mlijeko, sirutka, maslo itd) preporučljiva je; svi morski i mliječni proizvodi, uključujući i jaja, dozvoljeni su.

Sva sjemena iz kojih jestive biljke rastu i zriju, dozvoljena su.  Prva nam je dužnost da čuvamo svoje psihosomatsko zdravlje.  Važan činilac u primjeni rečenog jest da jedemo zdravu, svježu i organsku hranu, u njenom prirodnom stanju.  Žitarice su bile glavna hrana našeg voljenog Pejgambera; zatim voće, povrće, jezgre i klice.

Prirodni med, kao lijek spomenut u Kur’anu, posebno se preporučuje, zatim datule (hurme), ulje od povrća, naročito maslinovo ulje.  Kada se muslimanu servira neka njemu nova i nepoznata hrana, mora se raspitati o njenom sastavu i načinu spremanja prije nego što je proba.

ZABRANJENO (HARAM)

Meso životinje koja je zaklana rukom ateiste, muslimanu je haram jesti, ili rukom onoga koji nije musliman, kršćanin ili jevrej, ili onoga koji ju je zaklao u ime nekih idola ili božanstava.

Kao što smo vidjeli iz prethodnih kur’anskih ajeta, svinjsko meso i sve vrste svinjskih proizvoda, muslimanima su strogo zabranjene.  Ostale nečiste životinje su: sve zvijeri, puzavci, gmizavci, psi, mačke, magarci, mule, insekti i ptice grabljivice.

Sva su pića po islamu dozvoljena osim onih koja opijaju.  Islam zabranjuje korištenje bilo čega što oštećuje i narušava razum, dušu, tijelo i osjećaje.  Alkohol uništava kako pojedinca, porodicu, tako i širu zajednicu, izazivajući mržnju, svađu, sukob i očaj među članovima porodice, te odvraća od prakticiranja vjere.  Alkohol je svako opojno piće, bez obzira od čega je proizvedeno.  U Kur’anu  ( El-Maide:90-91) kaže se:  O vjernici, vino i kocka, i kumiri i strijelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.  Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati.  Pa hoćete li se okaniti?

Narkotici su čak opasniji od alkohola, jer brzo slabe, oštećuju i uništavaju ljudska osjetila; a Poslanik je zabranio upotrebu bilo čega što opija ili omamljuje, dakle, sve što izaziva klonulost i iznemoglost tjelesnih organa, što ih uspavljuje i koči im i iskrivljuje prirodne osjećaje i realno razmišljanje.  Droga počinje s alkoholom u misiji opijanja, da bi brzo trijumfovala u obimu i količini štete.  Pored tjelsne havarije ona uzrokuje čovjeku mentalnu, duševnu i emocionalnu havariju; potiskivajući u zaborav sjećanje na Boga i izvršenje vjerskih dužnosti, te otvarajući mu kapiju harama.  Stoga su alkohol i droga jedna od najopasnijih bolesti, koje  uz svoju kćerku sidu ( AIDS), razaraju i uništavaju ljudski rod.  Zaista su dileri ovim oružjem najveći svjetski uhljupi i kriminalci koji nemaju ni vjere, ni nacije ni kulture, ni humanosti.  Oni vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. ( Al-Imran: 118)

SUMNJIVA HRANA

Ako je musliman u kontaktu sa hranom ili pićem koje nije jasno dopušteno ili zabranjeno, od nje ili njega se traži da se oslone na vlastito mišljenje po tom pitanju.  Takva hrana “između” se zove sumnjiva hrana.  Pobozni će se musliman rijetko naći u takvoj situaciji.

Svaka hrana, piće ili tableta, što može na izvjestan način nauditi našem zdravlju je mekruh; vjera je ne preporučuje – čak je prezire.  Ako osoba svjesno konzumira mekruh proizvode, dovodi se u opasnost da će na Sudnjemu danu biti za to okrivljena.  Takvi primjeri su, recimo, neki lijekovi, kao što su stimulansi i lijekovi za depresiju, pušenje duhana, pića koja sadrže kofein – kahva, kofeinski čajevi i sva  gazirana pića.

PREPORUČLJIVA PRAVILA PONAŠANJA

Preporučuje se pranje ruku prije jela, jer je to pored zdravstvenih razloga i stvar duhovne čistote i pobožnosti.  Doslovna je to i simbolična gesta: kada jedemo i tijelo i srce i duša trebaju biti čisti.

Hrana je naša svakidašnja svetinja koja nam dolazi od Boga, stoga svako jelo moramo početi sa Bismillom, spominjući Božije ime, te se na kraju zahvaliti Bogu koji nam je dao nafaku i zdravlje da možemo uživati u slastima moćnih zalogaja.

Kao što rekosmo, zahvala pripada Allahu i prije i poslije jela.  Pravi se musliman zahvaljuje Bogu pet puta dnevno.  Kroz tih pet dnevnih okupljanja, islamsko bratstvo dolazi do punog izražaja.  Zahvalnost Bogu ide kroz tri faze: gledano s njegove formalne strane, potpuni namaz sastoji se od tri položaja: stajanja, sagibanja i stavljanja čela na tlo u Božijem prisustvu, i sve to sa ciljem duhovnog rasta, osjećanja Božije blizine i naše malenkosti.  A Kur’an Časni ( 22:18) upozorava:  Nisi li vidio da pred Bogom pada ničice sve što je na nebesima i što je na zemlji, i sunce, i mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i veliki dio ljudi?

Veliki je grijeh zloupotrebljavati hranu.  Iz poštovanja prema Božijoj milosti i obilju, i našem tijelu, Kur’an sugerira da jedemo najljepšu hranu – ni previše, ni premalo.  Treba jesti samo onoliko koliko je potrebno našem tijelu da bude zdravo i vitalno.

Kur’an nas upozorava da smo griješnici ako bacamo i rasipamo hranu.  Jedite i pijte ali ne pretjerujte. Zaista Allah ne voli one koji pretjeruju. ( Kur’an)  Sav višak hrane od jednog obroka treba ostaviti u frižider i sačuvati ga za kasniju upotrebu.  Nije nam dozvoljeno ni životinju zaklati, pa od nje meso kasnije ne jesti.

Islam je i socijalna vjera.  Podstiče nas da jedemo s ostalim članovima porodice, prijateljima i komšijama; jer je u tome veći berićet i veća zahvala našem Stvoritelju.  U jedenju s drugima, u ime Boga, osjećamo se istinski sitim i zadovoljnim.  Također, snaga i koherentnost porodice, kao zdrave cjeline, dolazi do punog izražaja.

Budući da su čovjek i hrana svetost, hrana se mora dijeliti s drugima koji su tanje nafake ili možda gladuju.  Bog nam naređuje da damo dio od onoga što jedemo drugima ili gladnim životinjama.  Hraneći gladne, hranimo se sevapima.

Stara bošnjačka tradicija nalaže da se jede za sinijom ili sofrom.  Sva su čeljad jela iz jedne čase i iz iste tepsije, ali svako ispred sebe.  Velika časa i tepsija simboli su zdrave i snažne bosnjačke porodice.  Tokom jela bi se tiho i malo govorilo.

Što manje vrsta hrane i tanjira na jednom obroku, tim bolje.  Jer tako jača zadovoljstvo s običnom hranom i naša probava.  Bez impresioniranja drugih luksuznom, skupom ili posebno dotjeranom hranom jača naša čednost i skromnost.

Treba izbjegavati jesti do tačke prezasičenosti i punine.  Za optimalnu probavu, najidealnije je, da stomak bude 1/3 ispunjen hranom, 1/3 vodom, 1/3 da ostane prazan za zrak.  Zaustaviti se prije nego što osjetimo sitost, smiruje nam misao i strasti, jer ne pregonimo u onome za čim mnogi čeznu.

Jesti brzo i klokotati tečnost brzo niz grlo i bez osjećaja, nemaran je odnos prema hrani i piću, a drzak prema Kur’anu i Bogu Dragom.  Polahko žvakati punom sviješću o svakom zalogaju, pomaže zdravijoj probavi i razumnijoj zahvali Bogu na ovome berićetu.

Muslimanu je obaveza da jede i pije sjedeći.  Tako je radio i naš voljeni Pejgamber.  Naučno je dokazano da ljudi koji jedu i piju sjedeći, imaju jaču i zdravijuju probavu i smanjenu mentalnu napetost.

Treba da jedemo samo onda kada smo gladni, ali tri puta dnevno.  Doručak je najvažniji obrok i treba biti obilniji od ručka i večere. Ne treba večerati kasno da ne bismo uznemirili san.

Muslimanima se preporučuje da konzumiraju tečnost sat ili dva nakon obroka.  Piti tečnost odvojeno od jela pospješuje metabolizam.

Ako je moguće, najbolje je malo se relaksirati poslije jela.  Odmor poslije jela od petnaestak minuta, omogućava hrani bolje varenje.  Ako se tjelesno aktiviramo odmah poslije jela, krv neće pravilno funkcionirati u svome kružnom toku, a stomak primiti dovoljno krvi za optimalnu probavu.

Povremena apstinencija od hrane je izvrsna prilika da se pročiste i tijelo i misli, poboljša zdravlje, i da se živi u miru i spokoju.  Postom se jača zahvalnost na Božijem obilju hrane koju nam daje.  Post nas podsjeća na našu ovisnost o hrani, i pomaže nam da shvatimo da u svijetu ima mnogo onih koji nenamjerno gladuju.  Dok postimo, osiguravamo hranu gladnima i ubogima.  Pored ramazana, islam preporučuje muslimanima da poste svakog ponedjeljka i četvrtka i šesti dan mjeseca ševala. Muhammed a.s. kaže:  Ko posti mjesec ramazan i jos šest dana u sljedećem mjesecu ševalu, to je kao da je postio cijelu godinu.