Ovih dana, a to se i ranije s vremena na vrijeme događalo, neki mediji pišu o masonima i njihovim organizacijama, njihovom ponovnom buđenju, sastancima u Sarajevu i gradnji novog hrama u Tuzli. Naš čitalac Sanel ef. Hodžić iz Kladnja, dostavio nam je iz "Savremenih fetvi" stavove Karadavija koje objavljujemo za širi krug naših čitalaca.

 Pitanje:

Volio bih da nam iznesete svoje mišljenje u vezi s pitanjem o kojem smo se mi razišli. Jedni podržavaju tako shvatanje, a drugi su protiv. To pitanje je ''masonizam''. Ima onih koji kažu da je to jevrejsko-cionistički kolonijalni pokret. Drugi kažu da je to humanistički pokret koji poziva slobodi, bratstvu i jednakosti.

Možete li nam nešto više kazati o drugoj, možda nepoznatoj strani ove ideje ili organizacije? Postoji li šerijatska zabrana za pristupanje ovom pokretu ili pristupanje udruženjima njenih pristalica i članova?

Odgovor:

Ne smatram da sam obavezan otkriti tajne ove ideje ili organizacije i stvarne njene namjere, te sve tajne koje skriva. Dovoljno je da iznesem sljedeće činjenice u koje nema nikakve sumnje i koje su nesporne.

      Prvo: Musliman je otvorena osoba, koja se ne skriva u podzemlju kao lopov ni ti uživa u tami kao slijepi miš. On voli svjetlost i u njoj živi-i onakav je kakim ga je opisao Allah, dž. š. (''Pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga'', Ez-Zumer, 22) Zato musliman ne prihvata ničiji poziv koji nije temeljen na jasnim i čvrstim argumentima, jer on uvažava sebe i poštuje svoj razum koji mu je podario  Allah, dž. š. S toga, Allah, dž. š., se i obraća svome Poslaniku, a. s., riječima:Reci:''Ovo je moj put, ja pozivam Allahu, imajući jasne dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi...'', Jusuf, 108.

Zato, musliman ne može pripadati nikakvoj organizaciji čiji su ciljevi, namjere nejasne i sumnjive. Možda su ti ciljevi i namjere u suprotnosti sa njegovom vjerom. Ili ih je Šerijat zabranio, kao npr. davanje prednosti nekim članovima organizacije  nad  drugima, makar oni i ne bili dostojni tih povlastica i tome sl.

     Drugo:  Ne postoji ni najmanja potreba da se musliman priključi nekoj organizaciji koja je obavijena velom sumnji sa svih strana. Naš Poslanik, a. s., je postavio ispred svakog muslimana pravilo za provjeren i siguran etički postupak rekavši:''Ostavi sve ono što kod tebe izaziva sumnju, a radi ono što kod tebe ne proizvodi nikakvu sumnju.'' ''Ko se sačuva sumnjivih stvari taj je sačuvao čistotu svoje vjere i časti.''

Sve dok je musliman u stanju izbjeći nešto u čemu postoji razilaženje i postupati po onome u čemu su se svi složili-da ostavi sumnjivu stvar u korist onome što je jasno, a da to ne predstavlja nikakvu poteškoću u vjeri ili da ga sputava u svakodnevnim stvarima, ne bi trebao odstupati od toga.

     Treće: Ako ova organizacija poziva načelima humanizma i internacionalnom bratstvu, kao što se govori. Nama muslimanima ne treba organizacija s nama stranim načelima i izvorima koji će nas pozivati bratstvu, jednakosti i slobodi. Ili koja će nas podučavati ljubavi i toleranciji. Mi smo učitelji čitavom čovječanstvu u pogledu ovih vrijednosti, mi tome pozivamo i tome podučavamo svijet.

Ako ona, pak, poziva nečemu što je tajnovito, što znaju samo oni koji su je osnovali i koji njome rukovode, te što nije dostupno osim odabranoj grupi, u tom slučaju mi ne prihvatamo da budemo vođeni kao što se vodi stoka, koja ne zna da li je tjeraju na pašnjak ili kasapinu.

Zaključak: Ako u ovoj ideji ima nešto zajedničko sa islamom, nama pored islama nije potrebno ništa drugo. Ako se u toj ideji proteže nešto što je suprotno islamu nismo saglasni da prodajemo svoju vjeru za sva kraljevstva Istoka i Zapada.

    Četvrto: Ova organizacija nam je potpuno strana, ona je uljez koji nije ponikao među nama i nije produkt naših ruku i naših ideja. Osnovao ju je neki drugi narod a ne naš, u nekom drugom podneblju mimo našeg. Time hoću reći, mi Arapi i muslimani, nismo je osnovali. Naprotiv, njeni osnivači su pripadnici drugih konfesija jevreji i kršćani u arapskim zemljama, oni su ih osnovali za svoje potrebe i ciljeve. Naučili smo iz Objave našeg Stvoritelja a što potvrđuje logika historije i logika stvarnosti, da ovi ulažu maksimalan trud i napor da nas odvrate od naše prirode, Kible, vjere[1] i ničim drugim se neće zadovoljiti da im bude alretnativa za ovo.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah:''Ni jevreji ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci:''Allahopv put je jednini pravi put!'' A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.'' (El-Bekare, 120.)

    Peto: Svako onaj ko pristupi ovoj organizaciji mora se obavezati da će slušati i pokoravati se naredbama ma kakve prirode one bile te izvršavati odluke bez ikakvih uvjeta i ograničavanja. To znači sljedeće: njene odredbe i naredbe su ispred Allahovih, dž. š., naredbi, a njene odluke ispred odluka bilo koje vlasti i autoriteta. Čak i iznad autoriteta samog Šerijata. Iz islamskog učenja je jasno da ovako apsulutno i slijepa pokornost nije dozvoljena muslimanima jer je to jedna vrsta širka i obožavanje nekog drugog mimo Allaha, dž. š. onaj kome se apsulutno pokorava i potčinjava jeste Stvoritelj Uzvišeni. Što se, pak tiče ostalih, pokornost njima je uvjetovana da je u okvirima ono što traži od nas Allah, dž. š. jer nema pokornosti nikome ako će se učiniti grijeh i nepokornost Stvoritelja.

Nije dozvoljena pokornost nekome u nečemu u čemu se ogleda nepokornost Stvoritelju makar to bio neki odgovorni čelnik ili država koja se pridržava šerijatskog prava, kojoj je dužnost iskazati pokornost i privržrnost, kao što se to i navodi vjerodostojnim hadisom:''A ako izda zapovijed u kojoj ima nepokornosti Allaha, dž. š., tada nije dozvoljeno poslušati i biti pokoran.''

Dakle, bezuvjetna slijepa pokornost vođama ove tajne organizacije očiti haram, bez obzira da li mu oni naređuju da čini haram poslove ili ne.

    Šesto: Ova organizacija egzistira na postulatima sekularizma, što poriču njeni promotori. Značenje sekularizma jeste: oni zastupaju uvjerenje od odvajanja vjere od države. Ili odvajanje države od vjere tako da je zakonodavstvo u rukama narodnih predstavnika i ne pripada Allahu, dž. š.

Ova ideja je prihvaćena u kršćanstvu koje nema jasan i precizan šerijat koji se mora prihvatiti i slijediti jer ''Mesija je odobrio svojim sljedbenicima da mogu pozivati da ono što pripada caru carevo, a Bogu Božije.''

Islam ne dozvoljava nikome da za sebe tvrdi da ima pravo na zakonodavstvo mimo Allahovih, dž. š., propisa pa da može dozvoliti ono što je haram ili zabraniti ono što je halal. Islam dopušta ljudima da ulažu napora i truda u svijetlu Allahovih, dž. š., propisa. Vladavima mimo onoga što je Allah, dž. š., objavio je širk, nevjerovanje ili nepokornost, na osnovu Kur'anskog teksta.

     Sedmo:Aktivnost ove organizacije je usmjerena na rušenje vjerskih veza ili u najmanju ruku njihovom slabljenju i razbijanju njene snage. Islam poziva na bratstvo muslimane što je sastavni dio vjerovanja da Vjernici su samo braća(El-Hudžurat, 10.) i čini da je veza na osnovu vjerovanja iznad krvne veze i porijekla ako se sukobe, kao što se navodi u kur'anskom ajetu:''Ne trebaju ljudi koji u Allaha i u onaj svojet vjeruju biti u ljubavi s onim koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju makar im oni bili očevi njihovi ili sinovi njihovi, ili braća njihova ili rođaci njihovi.'' (El-Mudžadele, 22.)

Ova organizacija čini da je pripadnost njoj iznad vjerske ili nacionalne pripadnosti ili bilo koje druge veze među ljudima.

Na osnovu svih ovih činjenica jasno nam je da se svaki musliman ponosi svojom vjerom, da poštuje ili cijeni sebe, da nastoji postići zadovoljstvo svoga Gospodara. Nije mu nipošto dozvoljeno da posrne i upadne u ovaj lavirint kojem i ako vidi i zna početak, ne zna kraj i svršetak.

Što se tiče konspirativnosti ove ideje, o tome su napisana brojna djela. Vjerovatno je jedno od najznačajnijih ono koje je napisao turski general Rifat Atlahan, a koje prevedeno i na arapski jezik i nosi naziv Tajne masonstva. Djelo obiluje podacima i argumentima utemeljenim na njihovim nesumnjivim izvorima, a što sasvim zadovoljava potrebe i znatiželju. A Allah najbolje zna.[2]

[1] U prilog tome pogledaj djelo Brutukulat hukemai suhjun (Protokoli cionističkih mudraca), El-Garetu ale-l-alemi-l-islami (Napad na islamski svijet), Et-tebširu ve-l-istimar fi-l-biladi-l-arebijjeti ve-l-islamijjeti (Pokrštavanje i kolonijalizam u Arapskim i islamskim zemljamja) i dr.

[2] Jusuf el-Karadavi: Savremene fetve,'' EL-KALEM'', Sarajevo, 2010. str. 722-725. Prevodioci: Ahmed Hatunić, Amir Karić, Halil Mehanović, Osman Kozlić i Mustafa Prljača.