Još jedan u nizu ramazana protiče, svjedoci smo, u formi ramazansko-aktuelnih pitanja, diskusija i nezaobilaznog folklora, počevši od džamijskog ambijenta, pa sve do internet mahale.
Tu se umno sposobni muslimani/ke, osim isticanja iftarskog menija, diče i lepezom raznih, često površnih analiza, u kojima, nadaju se, doprinose konačnom razriješenju stalnih dilema (od broja rekata teravije, brzog učenja pojedinih imama, potrebi mukabele, utemeljenja ovog ili onog adeta, bida'tima što niču kao gljive poslije kiše, učenja Kur' ana za pare, držanja vazova za pare, moralu nekih vaiza, utemeljenosti učeja preiftarske dove itd itd.), što kao oblak prašine se dižu na mejdanu borbe gdje se odapinju strijele argumenata, kako bi se nakon toga sa slašću mogli svi zajedno, nauživati mesa brata/ sestre u vjeri, javno ih prozivajući, osuđivačkim tonom. Sve to, i mnogo više u mjesecu koji bi trebao iznejdriti nove ideje, nova rješenja, nove vidove kreativnosti u nastojanju da se zaroni do suštinskih uzorka sveobuhvatne inferiornosti, lijenosti, tromosti, i zaostalosti muslimanskog svijeta, koji uslijed uskogrudnosti i srčanog slijepila prije liči na ljude okupljenje oko logorske vatre, nego li na lučonoše i nosioce Svetlosti Istine Kur' ana.