Nemojmo biti poput onih koje u suri Fussilet Allah proziva: Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi“, niti: «Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvanik i uzoholi, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“. I budimo zahvalni na onome što imamo, jer Allah zna koliko bogatstva nam je dovoljno da bismo sačuvali svoju vjeru, ali i život.

Ataci se dešavaju preko različitih elektronskih medija, tv, portala..., od onih sa bošnjačko-muslimanskim predznakom do onih portala koji svoj smisao i svrhu vide u rasturanju Bosne i Hercegovine i njenog bošnjačkog naroda. Zanemarivši ove druge, jer njima Bošnjak i njegov islam nikada neće valjati, najviše bole i razočaravaju brutalni napadi, a ne savjeti probošnjačkih medija. Zašto ih zovem brutalnim napadima, a ne savjetima? Dobronamjeran savjet se bavi stanjem, fenomenom, željom za napretkom, a ne napadima Ad hominem, na ljude, na njihove fizičke nedostatke, na njihovu porodicu. Ogovaranje nije savjet. Ogovaranje ili gibet je kao da jedemo meso mrtvoga brata što često čujemo u vjerskim predavanjima.

Iftar je, nakon klanjanja akšam-namaza u Begovoj džamiji, upriličen u Gazi Husrev-begovoj medresi. Ovo je bila jedinstvena prilika da Reisu-l-ulema iftar provede i  iftarsku radost podjeli sa oko 120 korisnika Narodne kuhinje koliko ih je bilo prisutno na večerašnjem iftaru.

Iftar je, nakon klanjanja akšam-namaza u Begovoj džamiji, upriličen u Gazi Husrev-begovoj medresi. Ovo je bila jedinstvena prilika da Reisu-l-ulema iftar provede i  iftarsku radost podjeli sa oko 120 korisnika Narodne kuhinje koliko ih je bilo prisutno na večerašnjem iftaru.

Šta god čovjek uspješno završi u životu, poput projekta, školovanja itd. treba imati na umu da je završio jer mu se Allah smilovao. Neko daje intervjue ili izjave nakon određenog projekta, ali mu ne pada napamet da se zahvali Allahu. Nekada mu se to ne čini “primjerenim“ za intervju ili određenu priliku. To je osobina onih koji kada završe nešto govore da je su završili projekat, jer su bili vrijedni, sposobno i sl.: “Ovo mi je dato zato što sam zaslužio“, kako se kaže u suri Ez-Zumer o ljudima kojima Allah da blagodati. ”Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće i da sukraćuje: to su zaista pouke narodu koji vjeruje“. (52)

Za gradove, naselja, vrijeme i događaje vezuju nas ljudi, koje pamtimo, jer su svojim životom i djelom bitno odredili svoju duhovnu, nacionalnu, kulturnu, zavičajnu i lokalnu pripadnost. A šta ljepše za života čovjek može da ostavi iza sebe od imena i djela vrijednog sjećanja?! Ovaj članak posvećujem vjernom prijatelju i odanom saradniku rahmetli hadži Ismetu, sinu Mustafe i Šemse Mustabašić, u povodu četvrte godišnjice od njegove iznenadne smrti, 15. 08. 2012. god.