Ove godine na hadžu je 1.738 vjernika iz BiH koji borave na Arefatu/ Veliki broj mladih je ove godine među bosanskim hadžijama
Došavši u Medinu u periodu od 17. do 20. augusta vjernici iz BiH, koji su ove godine krenuli obaviti hadž, proveli su sedam dana posjećujući Poslanikovu džamiju i medinske znamenitosti oko kojih se pisala povijest muslimana. Vjernici su boravili u hotelima preko puta Poslanikove džamije što im je olakšavalo i samostalne posjete džamiji. U organizaciji Ureda za hadž i umru vjernici su posjetili i brdo Uhud, Mesdžidu-l-Kibletejn, Hendek i džamiju Kuba. Posebnu pažnju hadžija kao i javnosti u BiH izazvalo je obraćanje generala Atifa Dudakovića na Uhudu, gdje je poručio: „Muslimani nisu ovdje pobijedili, ali to su ogromne naučene lekcije. Ljudski faktor je uvijek važan. Izgubili su zbog nepoštivanja discipline, određenih nagona...“
Impresije iz Medine
Medina je i grad trgovine stoga su vjernici iskoristili ovo vrijeme i za kupovinu hedija, kako bi vrijeme u Mekki proveli u ibadetu prvenstveno u Haremu.
„Nastojali smo da svaka grupa, onako kako su dolazili iz BiH, provede sedam dana u Medini, za koju ih vežu posebne emocije. Vjernici su nastojali većinu svog vremena provesti u Poslanikovoj džamiji te klanjati u Revdi“, kazao je rukovodilac Ureda za hadž Nezim Halilović Muderris.
„Kada je riječ o ženskoj populaciji sve vjernice su imale priliku organizirano posjetiti Revdu. Naše hadži hanume su dobile sve pohvale za organiziranost prilikom posjete Revde“, kazala je Mujesira Zimić-Gljiva, šerijatski konsultant za žene.
Kako se približavao dan za odlazak u Mekku, vjernici su intezivirali svoj boravak u Poslanikovoj džamiji, u kojoj obavljen namaz vrijedi kao 1000 namaza na drugom mjestu.
„Malo je riječi s kojima bih mogao opisati svoj doživljaj Medine. Dosad se nisam nikad u životu osjećao ovako mirno i lijepo te ostaje jedan žal što napuštamo Medinu“, kazao nam je hadžija Jasmin Alajbegović.
„Samo da mi Allah omogući da se vratim opet ovdje“, kazao nam je kroz suze hadžija Hasan Patković.
Kada sam prvi put vidio munare i ušao u harem osjetio sam nešto neopisivo. Sve što sam znao, čitao o Poslaniku, a.s. i džamiji, zapravo sva naša mašta je mizerna spram osjećaja bereketa i mirisa ove džamije. Učenje Kur’ana u njoj je mnogo efektivnije kao i obavljanje namaza. Kao da imate poseban eliksir pa postajete bolji čovjek“, kazao je Selim Alagić. Nakon boravka u Medini, shodno redoslijedu dolaska u Medini, vjernici su se selili u Mekku kako bi obavili umru i pripremali se za Arefat i obavljanje drugih hadžskih obreda.
Odlazak u Mekku
Prve grupe su 24. augusta stigle u Mekku u poslijepodnevnim satima, te su nakon jacija-namaza obavile i umru. Nakon njih, zaključno s 27. augustom, došle su i posljednje grupe koje su obavile umru te počele s pripremama za Arefat. Vjernici su nastojali provesti što više vremena u Haremu u kojem je, prema predaji Poslanika, a.s. namaz vrijedniji 100.000 puta. Prema riječima glavnog doktora medicinske ekipe Adema Zalihića težih medicinskih slučajeva nije bilo, ali određen broj starijih osoba se odlučio da ibadete koji zahtijevaju veće fizičke napore, poput tavafa i sa’ja, obavi uz pomoć osoblja u Haremu koji koriste kolica za prijevoz hadžija. Dan Arefata je 31. augusta kada sve hadžije, kako bi im hadž bio ispravan, trebaju biti na visoravni Arefat. Do tada hadžije će provoditi vrijeme pored Kabe, ali i u hotelu kako bi izbjegli gužve s obzirom da se svetost Harema odnosi i na širi prostor Mekke. Ove godine reisu-l-hudžadž je zamjenik reisu-l-uleme Husein-ef. Smajić koji je za Preporod kazao kako je ovakav tip organizacije ljudi, prijevoza, ibadeta i svega ostaloga vrlo složen poduhvat, te je značajno kada se uvidi da su hadžije općenito zadovoljne.
Priče s hadža kao pouka
Na hadžu se mogu sresti osobe koje svojim životnim pričama bude u čovjeku posebne emocije i preispitivanje vlastite svakodnevice. Njihove odluke smatramo posebnim i velikim, što i jesu, ali zaboravljamo da od njih trebamo uzeti pouku te da sami možemo biti oni koji donose velike i značajne odluke za svoju budućnost kao vjernika i vjernica.
U haremu Poslanikove džamije upriličili smo kratak razgovor s mladom Jasminom Frkatović (23) koja je umjesto kupovine auta odlučila da obavi hadž.
„Prije par mjeseci otac mi je dao novac da kupim sebi auto i zaista sam željela auto. Obišla sam brojne gradove u BiH u potrazi za njim, ali jednostavno nismo nalazili ništa. Međutim, tokom cijelog tog putovanja po Bosi imala sam taj osjećaj da to nije to. Taj osjećaj mi je naročito produbljivala želja za hadžom i svakim danom, kako smo išli u potragu za autom, osjećala sam da ne trebam kupiti auto već otići na hadž. Jedanput smo se vraćali kući i kategorično sam kazala da idem na hadž“, kazala nam je Jasmina. Jasmina je znala da je babo htio ići na hadž, stoga mu je kazala kako je odlučila ići s njim kada bude on u prilici.
„Znam da je htio ići na hadž, ali ne ove godine. Kada sam mu kazala da želim novac od auta potrošiti na hadž učinio je sve da ide ove godine, jer ja ne mogu sama.“ To nije jedina odluka mlade hadžinice. Pitali smo je da li hidžab nosi i u BiH, na što je ona odgovorila: „Kada sam donijela odluku za hadž, odnosno kada je bilo jasno da idem a to je bilo prije tri mjeseca, odlučila sam se da stavim hidžab koji je, evo sada, moj sastavni dio života i identiteta.“ Zanimalo nas je kako je njeno društvo i okolina reagirala na ove odluke. „Bilo je pozitivnih komentara i podrške. Ipak, koliko je bilo pozitivnih bilo je i komentara tipa: Još si mlada, ne treba ti to sada itd. Ja sebe pitam kad ću ako ne sada. Ko mi garantira da ću doživjeti sutra?“
Dok jedni mogu pronaći brojne izgovore da ne odu na hadž, drugi i pored životnih iskušenja hadž smatraju svojim životnim projektom, ne sumnjajući ni trenutak u pomoć Allaha da ostvare svoj cilj. Tako smo upoznali Alaudina Ibrahimovića koji nema ruku, ali njegova želja da vidi Medinu i Mekku, dala mu je snagu da štedi od svojih primanja za hadž. „Kad god sam vido Medinu i Mekku na tv-u ili slikama zaželio sam da budem tamo. Hvala Allahu što mi je omogućio da dođem ovdje, Ovo je nešto najljepše što sam mogao doživjeti. Da hodate mjestima kojima su hodali Poslanik, a.s. i ashabi.“
Među ovogodišnjim hadžijama je i četrnaestogodišnji Atif Mekić, koji je među najmlađim hadžijama ove godine. „Kada smo ja i žena odlučili da idemo na hadž jedanput na sijelu smo to kazali djeci i unučadima. Tada mi je unuk kazao: ‘Dedo, dovi da i mi odemo!’ To je tako snažno djelovalo na mene i nisam mu ništa mogao reći. Kada smo došli kući predložio sam ženi da ga povedemo. On je pristao i evo nas, zajedno ovdje“, kazao je Atifov djed Hrusto. Također, među brojnim primjerima spomenimo i Aziz-ef. Šabića koji je slijep došao na hadž.
Inače, velik broj mladih je ove godine na hadžu. Neki su došli s roditeljima, a neki sami. Dolaskom novih generacija mijenja se i svijest o hadžu kao petoj islamskoj dužnosti koja nije rezervirana za kasniju životnu dob, već onda kada čovjek može.
Također, ne treba zaboraviti ono što Nezim Halilović često spominje, a to jeste da hadžije trebaju biti svjesni kako su oni odabrani i pozvani da dođu u Sveta mjesta, jer veliki broj dobrih vjernika, koje poznajemo u svojim sredinama, ipak nije imalo priliku obaviti hadž. U tom kontekstu, hadžije i oni koji se spremaju za hadž trebaju znati da s ovim blagoslovom ide i posebna odgovornost. Imperativ Allaha da se ne griješi, svađa i raspravlja (...ve la fusuka ve la džidale fi-l-hadž...) u danima hadža treba biti princip hadžijama i nakon hadža, odnosno do kraja života.
Organizacija hadža
Ove godine najveći problem bila je komunikacija hadžija s porodicama iz razloga što se u Saudijskoj Arabiji ne mogu kupiti sim-kartice osim uz pasoš i otisak prsta, što je potrajalo dok su svi hadžije kupili kartice. Osim određenih tehničkih problema na početku boravka u novoizgrađenom hotelu u Mekki, gdje je smješten manji broj hadžija, cjelokupna organizacija hadža protiče na zadovoljstvo hadžija. Organiziranje putovanja iz BiH u cilju obavljanja hadža jedan je od najsloženijih organizacionih projekata u kojem je, pored administrativnog i tehničkog dijela, važan i ljudski resurs, odnosno osobe koje su direktno uključene u organizaciju, krenuvši od rukovodioca Ureda za hadž i umru Nezima Halilovića, sekretara Rasima Brkovića, koji su na raspolaganju pri organizaciji doslovno 24 sata, do tehničke podrške na terenu koju su ove godine činili Izet Čamdžić, Sadžid Ramić, Safet Karahmetović, Muhamed Halilović i Bahrudin Čolo. Kada smo vidjeli Izeta Čamdžića koji je za nekoliko dana znatno izgubio na težini sjetili smo se Muhameda koji je pod groznicom dočekivao hadžije u hotelima i Safeta koji je prošle godine nakon hadža završio na infuziji zbog iscrpljenosti. Sadžid i Safet su odmah nakon završetka obaveza na medinskom aerodromu krenuli put Mekke kako bi organizirali doček hadžija koji idu obaviti prvo umru pa hadž. Sadžid i Safet su prilikom dočeka svih aviona iz BiH doslovno provodili svaki čas na aerodromu. Poznavajući dobro ne samo arapski jezik, već i običaje i način funkcioniranja administracije u Saudijskoj Arabiji njih dvojica su umnogome skratili aerodromske procedure što je ubrzalo dolazak hadžija u hotele. Također, ne treba zaboraviti da su našim hadžijama, koji se svi međusobno i ne poznaju, najbliskije osobe na ovom putovanju njihovi vodiči. Biti vodič jeste čast, ali i nevjerovatno teška obaveza. Pored brige o 40-tak osoba različitih karaktera treba biti svima dostupan 24h. Upravo nakon što hadžije odu spavati vodiči poslije ponoći, predvođeni predstavnicima Ureda za hadž i umru, završavaju poslove sa zvaničnim organima Saudijske Arabije radi organizacije cijelog puta.
Na kraju, spomenimo da je jedan dio hadžija imao priliku susresti se sa imamo Harema u Mekki, te upriličiti druženje na kojem su razmijenjena mišljenja i iskustva o hadžu i prijateljskim odnosnima Bosne i Saudijske Arabije.
Redovni sastanak imama uposlenih u Islamskoj zajednici u Sloveniji sa muftijom dr. Nedžadom Grabusom održan je 22. augusta 2017. godine.
Muftija Grabus na početku ukazao na doprinos hadži Sulejmana Abdić, koji je preselio na Ahiret 12. jula 2017. godine, Islamskoj zajednici, podsjetivši da je on sedamdesetih godina 20. stoljeća bio jedina osoba koja je obavljala imamske poslove u Sloveniji. Sudjelovao u aktivnostima skoro svakog džemata u Sloveniji. Stoga je predložio da imami prije bajram-namaza posvete nekoliko trenutaka hadžiji Sulejmanu i govore džematlijama o njemu i njegovom radu. Biće proučena i hatma pred njegovu dušu do Kurban bajrama.
U nastavku se razgovaralo o analizi aktivnosti u toku mjeseca ramazana, o Islamskom kulturnom centru, mektebskoj nastavi i drugim aktivnostima.
Posebno se razgovaralo o problemima s kojima se imami suočavaju u svom djelovanju. Sve više se pojavljuju ljudi koji odstupaju od ustaljenog i konsenzusom prihvaćenog prakticiranja vjere među muslimanima jugoistočne Evrope. Svojim ponašanjem, nepoštivanjem kućnoga reda i Statuta IZ često unose nelagodu i nemir među džematlije. IZ u Sloveniji će u narednom periodu tom pitanju posvetiti ozbiljnu pažnju. Otežavajuća okolnost za djelovanje na tom planu je slovenski zakonski okvir koji je u znatnoj mjeri “obesmislio” nastojanje IZ da uredi institucionalno djelovanje na vjerskome području.
Sarajevo, 06. septembar 2017. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u posjetu primio zamjenika ministra Državne uprave za vjerske poslove NR Kine g. Zhang Yantonga.
Reisu-l-ulema Kavazović upoznao je g. Yantonga o radu i aktivnostima Islamske zajednice, dok je gost iz Kine govorio o muslimanskoj zajednici u ovoj azijskoj državi. Razgovarano je različitim oblicima saradnje i razmjene iskustava prvenstveno na polju edukacije kao i kulturnih aktivnosti za što je izražena i obostrana spremnost. Reisu-l-ulema se ovom prilikom i zahvalio na podršci Narodne Republike Kine Bosni i Hercegovini i njenom narodu kroz različite donatorske programe kao i brojne investicije te izrazio nadu da će ta vrsta saradnje u budućnosti biti podignuta na još veći nivo.
Na kraju treba dodati da su današnjem susretu prisustvovali i generalni direktor Odjela za vanjske poslove Državne uprave za vjerske poslove NR Kine gđa Xiao Hong, zamjenik direktora odsjeka u Islamskom odjelu pri Državnoj upravi za vjerske poslove NR Kine g. Ji Yang, zamjenik direktora odsjeka u Odjelu za vanjske poslove pri Državnoj upravi za vjerske poslove NR Kine gđa Zhang Ying te Nj.E. gđa Chen Bo, ambasadorica NR Kine u Bosni i Hercegovini.(kraj)
Sarajevo, 05. septembar 2017. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović inicirao formiranje Odbora za podršku narodu Rohingya koji će raditi na upoznavanju bosanskohercegovačke javnosti sa genocidom nad narodom Rohingya i prikupljanju pomoći za stradalnike.
Ovim povodom Reisu-l-ulema je za RTV Islamske zajednice u BiH- BIR izjavio kako Islamska zajednica kao i Bosna i Hercegovina ne mogu uraditi puno da se genocid nad narodom Rohingya zaustavi i da im se pomogne ali da moraju uraditi onoliko koliko mogu.
„Niko kao Bošnjaci ne zna šta znači biti žrtva genocida i kako je to kada vam čitav svijet okrene leđa i ostavi vas na nemilost silnika. Zato mi, prije svih, imamo obavezu da dignemo svoj glas protiv ponavljanja genocida bilo gdje na svijetu, ali ne samo to, nego da i konkretnim postupcima i vlastitim odricanjem pokušamo olakšati tim ljudima ili barem pronijeti istinu o onome šta im se dešava u nadi da će oni koji mogu ovo zlo zaustaviti to i uraditi“- istakao je Reisu-l-ulema.
Odbor bi trebao okupiti istaknute pojedince iz Islamske zajednice, medija, nevladinog sektora i privrede i biće otvoren za sve one koji imaju ideju kao bi Islamska zajednica i BiH mogli pomoći narodu Rohingya- saopćeno je iz Kancelarije Reisu-l-uleme.
Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović predvodio je bajram namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, 01. 09. 2017. godine, i održao hutbu. U kurbanbajramskoj hutbi reisu-l-ulema Kavazović je, između ostalog kazao:
„Mi muslimani jutros obilježavamo prvi dan Kurban bajrama 1438. hidžretske godine. Veliki je ovo mubarek dan za nas, za svakog muslimana i muslimanku. Posebno su radosni oni koji su obavili obrede hadža i oni koji će žrtvovati kurban. Radosni su i oni čija je ruka ispružena, čija je sreća uslovljena darežljivošću drugih. Danas slave svi svjetovi, jer se veliča ime Allahovo i jer je ovaj blagdan Njemu posvećen.
Tradicija ovog Bajrama nas povezuje s Ibrahimom, a. s., praocem vjerovjesnika, neka je na sve njih Allahov mir i spas. Iako su se ljudi tokom dugih stoljeća udaljili jedni od drugih, u njima nikada nije zgasla potreba da se upoznaju, da se susreću i podsjećaju da smo djeca istih roditelja Adema i Have, neka je na njih Božiji blagoslov.
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali…“.(49:13)
Potreba za susretom s voljenom osobom najbolje se može razumjeti na brdu Arefat, koje nas podsjeća na susret naših praroditelja nakon izgona iz Dženneti Adna.
Težnja za susretom je naša potreba da prevladamo samoću i strah od nepoznatog i potrebu da preživimo surovost života, pomažući jedni drugima. U tom susretanju ljudi leži i smisao života i vjere. Taj naš put prati Iblis, l. a. Njegovo sjeme straha, pohlepe i mržnje truje naše duše i zavađa braću i sestre. Šejtan tako unosi patnju, bol i beznađe između nas.
Nedostaje vizije i traganja za smislom
Danas, više nego ikada, čovjeku ne manjka sredstava za život, ali mu nedostaje vizije i traganja za smislom i zajedničkim ciljevima. Vara nas prolazni život i umišljenost da možemo vladati onim što nije samo naše već što pripada svima. Izgubili smo sposobnost da gledamo u cjelovitu sliku svijeta. Ponašamo se poput Kabila, i iz nas progovara poriv da drugog učinimo poniženim, pobijeđenim i pokorenim.
Bojimo se slobodnog čovjeka, onoga koji će biti jednak nama, a različit po vjerovanju, po običaju, po kulturi i tradiciji. Gluhi smo i slijepi, ne čujemo Božiji zov, veličanstvenu nakanu Božiju da čovjeka učini slobodnim: „U vjeru nama prisiljavanja.(2:256) Pa zašto ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“ (10:99) „I reci: «Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!»“ (18:29) „Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da vas iskuša u onome što vam daje, zato se natječite ko će više dobra učiniti.“ (5:48)
Smisao ljudskog postojanja je u služenju Bogu, kako kaže Kur'an, u natjecanju u dobru. To je šansa našeg društva i naše domovine. Vrijeme je da se okitimo vrlinama koje ispunjavaju svakog od nas i daju smisao životu, kao što su: ljubav, pažnja, dobročinstvo, pravedno postupanje, činjenje dobra, suprostavljanje zlu i nepravdi i njihovo otklanjanje. Ljudi bi trebali imati samo jedan primarni cilj, živjeti u miru, onako kako ga je i Kur'an postavio:
„O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je zaista neprijatelj otvoreni.“ (2:208) Svi mi želimo podizati porodicu, sinove, kćerke, unuke, kao našu najveću radost, kao što je to činio i Ibrahim, a. s., čuvajući ih i štiteći od vlastitog zla, jer je kur'anska istina: „Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.“ (17:7)
Svi bi trebali imati dostojanstven život
Svemu što je Allah stvorio odredio je svrhu, a stvorio je čovjeka da se koristi svim što je na zemlji i u univerzumu, na način da poštuje red i poredak, da ne narušava ravnotežu u prirodi. Svi ljudi bi trebalo da žive životom dostojnim čovjeka. Oni koji nisu u stanju brinuti se o sebi, morali bi biti briga zajednice. U svakom obredu, koji nam je propisan, Allah nas poučava da je solidarnost, bratska povezanost, međusobna ljubav i jednakost, temelj napretka u zajednici.
„I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da neprijateljstvo pokažete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu“. (5:2)
Iz obreda hadža mnogo toga bismo mogli naučiti i kada je u pitanju naš život u zajednici i način kako se rješavaju važna životna pitanja. Na hadžu nikome ne smije biti uskraćeno ništa što je neophodno za život. Od Ibrahima, a. s., neko je bio zadužen da vodi brigu o tome. Nikada se nije dogodilo da ova služba zakaže. Služiti Bogu, znači služiti ljudima. I obratno. Služba je briga o zajednici, a službenik osoba dostojna povjerenja zajednice u čije ruke je položen njen emanet. To je sadržano u onome u što vjerujemo.
Kao društvo u cjelini, još nismo naučili koja je razlika između rezultata i dobre namjere, nijeta. U općim javnim poslovima, važan je rezultat i on je najvažnije mjerilo. U vjerskim obredima (namaz, post, zekat i hadž) nijet, kojeg samo Bog poznaje, jeste njihova suština. Pravilna orijentacija u životu je ono što se traži od članova zajednice. Ništa se neće samo od sebe dogoditi. Poslanik, a. s., se nije oslanjao na čuda u svojoj poslaničkoj misiji. Ciljeve je postizao svojim radom i upornošću, uz Allahovu pomoć, kao i angažmanom svojih sljedbenika. Vjerovjesnik ashabe nije pitao za nijet, već za rezultate njihovog javnog angažmana u javnim poslovima.
Iz ovih razloga, kao slobodni ljudi i građani ove zemlje, imamo obavezu da tražimo da se politike, koje su odgovorne za javne poslove, vrate primarnom cilju, jedinom suvislom predmetu zbog koga postoje, poslovima organizacije i rada javnih službi u zajednici. Nacionalistička retorika i nesuvisli politički obračuni ne mogu zadovoljiti potrebe običnih ljudi.
Javni poslovi, kao što su sigurnost građana, zdravstvena zaštita, vakcinacija i školovanje djece, uvjeti studiranja, stanje u javnim ustanovama, opremljenost vojske i policije, socijalna zaštita i sl., jesu ono što nam život znači. Nikakve nacionalističke ili velikodržavne politike neće usrećiti ljude u Bosni i Hercegovini. Svi treba da uživamo naša pojedinačna i kolektivna prava, da se osjećamo ljudima, da živimo u našem ljudskom dostojanstvu, slobodni i bez straha.
Ujediniti se u borbi protiv terora
Od vas muslimana tražim da živite dostojanstveno u svojoj vjeri i tradiciji, poštujući svu našu braću i sestre, sljedbenike korijena Ibrahimove vjere, jevreje i kršćane, da štitite njihova prava kao i svoja. Nedjela koja čine pripadnici terorističkih organizacija koji to čine u ime državnih projekata, krijući se iza islama, s prezirom i gnušanjem odbacujemo i osuđujemo. Pozivamo sve odgovorne ljude u muslimanskom svijetu da se ujedine u jedinoj ispravnoj namjeri, u borbi protiv onih koji vrše teror u svijetu. Ovo je za sve nas i najvažnija vjerska obaveza, naređivanja dobra i sprečavanja zla.
Također, zabrinuti smo zbog talasa mržnje prema muslimanima u Evropi i Americi. Mržnja nikada ništa dobro nije donijela. Nasilje se ne može ukloniti mržnjom i nasiljem, već širenjem razumijevanja i odlučnim suprotstavljanjem. Mržnja je poput ispijanja otrova, neka se niko ne nada da će njenim ispijanjem drugog otrovati.
Uznemireni smo i fizičkim i verbalnim napadima na muslimanke, kako od pojedinaca tako i od institucija u našoj zemlji, koje krše njihova prava. Očekujemo od onih koje smatramo prijateljima bosanskih muslimana iz evropskih zemalja da ne povjeruju u balkansku propagandu od strane onih koji su nad bosanskohercegovačkim muslimanima počinili zločin i genocid.
Ako još i imaju sumnje dokle njihova mržnja i propaganda mogu ići, neka posjete Srebrenicu i Kozarac, pa će im, nadam se, sve biti jasno. Odbacujemo zlonamjerne izjave prema muslimanima i muslimankama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Također, pozivam naš narod da ljubomorno čuvamo našu bosansku tradiciju, našu etiku i moral zasnovanu na Kur'anu, kao i slobodu od ataka odakle god dolazili.
Nas su uvijek smatrali hereticima, i iz Carigrada, i iz Rima, i iz Beča i iz Beograda. Izgleda da će to nastaviti. Međutim, biti heretik ne znači biti nevjernik, već imati vlastiti izbor, i čuvati svoje pravo na drugačije viđenje svijeta. Našu bosansku herezu, naš bošnjački izbor, niko nikada nije savladao. Tako treba i ostati.
Praštajmo jedni drugima
Vjerujte u Boga, držite se Njegove riječi i izvršavajte ono što je On stavio u obavezu. Činite to prema svojim mogućnostima, jer Bog nas ne duži iznad naših mogućnosti.
Budite otvorenih srca prema ljudima, činite im dobro, a odvraćajte od zla i u njemu ne sudjelujte. Trudite se, nema nagrade bez truda i dobra djela. Upućujte dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti ljudsku sudbinu.
Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.
Muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, rodbinom i prijateljima.
Siromašnima želim povećanje nafake, bolesnima ozdravljenje, a svima puno zdravlja i porodične i svake druge sreće.
Bajram šerif mubarek olsun!“
Pitanje obaveznosti klanjanja džume namaza na dan Bajrama nije bilo aktuleno na našim prostorima prije Agresije na Bosnu (1992.-1995.), budući da u Bosni skoro da nije bilo drugog mezheba (pravne škole) pored hanefijskog. Pošto danas imamo i manji dio Bošnjaka koji slijedi hanbelijski mezheb, potrebno je pojasniti stav hanefijskog mezheba po pitanju obavljanja džume na dan Bajrama, pogotovo ako uzmemo u obzir da ovoj temi nije posvećivana potrebna pažnja.
Odmah na početku treba naglasiti da ogromna većina učenjaka smatra da je džuma namaz stroga obaveza (farzi-ajn) pojedincu koji ispuni uslove (šartove) za obaveznost džuma namaza, bez obzira padala džuma na prvi dan Bajrama ili ne. To je stav većine učenjaka (džumhura), tj. stav našeg hanefijskog mezheba, a i malikijskog i šafijskog mezheba, te manjinski stav unutar hanbelijskog mezheba. U nastavku ćemo navesti glavne dokaze na koje se pozivaju hanefijski, malikijski i šafiijski učenjaci i dio hanbelijskih učenjaka:
Sunnet (praksa) Poslanika, a.s.: Naime, u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., podudarili su se dan džume i prvi dan Bajrama. Poslanik je klanjao i bajram namaz i džumu namaz, te održao dvije hutbe: bajramsku hutbu i džumansku hutbu. Znači, nije izostavio ni džumu ni bajram. Ovakav Poslanikov postupak je općepoznat (mešhur) i zabilježen je u skoro svim hadiskim zbirkama.
Fikhsko pravilo: Obavljanje sunnet, odnosno važdib radnje ne skida obavezu za obavljanje farz radnje. Naime, bajram namaz je sunnet po šafiijskom i malikijskom mezhebu, a vadžib (drugostepena dužnost) po hanefijskom mezhebu, dok je džuma namaz farz (prvostepena dužnost) po svim mezhebima. Stoga, shodno navedenom fikhskom pravilu, obavljanje bajram namaza ne skida obavezu za obavljanje džume namaza.
Nakon iznošenja mišljenja našeg mezheba, a i druga dva mezheba koji dijele isto to mišljenje, ostaje nam da posavjetujemo pripadnike naše Islamske zajednice u BiH da postupaju po mišljenju hanefijskog mezheba, kako su i do sada to radili, te da klanjaju i bajram namaz i džumu namaz na dan predstojećeg Kurban bajrama.
Na kraju, nije naodmet spomenuti da danas većina islamskih zajednica u svijetu postupa po mišljenju džumhura da je obavezno klanjati džumu na dan Bajrama. Među tim zajednicama su IZ u BiH, Jordanu, Siriji, Libanu, Maroku, Alžiru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Turskoj, Albaniji, Pakistanu, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji itd.
Hadžija Redžo Klepić je ove godine ostvario svoj san i na hadžu okuplja cijelu svoju porodicu
Hadž mnogi nazivaju životnim putovanjem i mnogima su misli i želje usmjerene ka mjestu gdje cijeli život okreću svoje lice u namazu. Osjećaji prvog pogleda na Kabu i nazivanja selama Pejgamberu, a.s. Redži Klepiću iz Miljanovaca u Tešnju ostavili su traga kao svakom iskrenom vjerniku, čija je dova bila da se ponovo vrati, ali i mnogo više: da i njegova porodica bude s njim na okupu u blizini Kabe i na Arefatu. Naime, ove godine hadžija Redžo na hadž šalje devet osoba, uključujući i sebe: suprugu Aišu, kćerku Ismu, sinove Hajrudina, Muhameda, Džemala, Ramiza, Šemsudina i njegovu suprugu Mahiru. Ranije je prvo njegova majka obavila hadž, a onda je on prvi hadž obavio 2006. godine. Drugi put je otišao za oca, a ove godine ide za djeda. “Sve ovo na čemu danas živimo bilo je djedovo i zahvaljujući Allahu preko njega danas ovo imamo. Nosim ime po svom djedu koji je, prema pričama onih koji su ga poznavali, bio poseban čovjek“, kazao nam je hadžija Redžo, kojeg bismo, prema našoj tradiciji vjerovatno trebali zvati hadži hadžija Redžo.
Želja hadžije je da i djeca osjete hadž
“Kad sam bio na Arefatu vidio sam jednog čovjeka oko kojeg je bila njegova porodica. Sjedili su i ibadetili. U tom trenutku sam poželio da je pored mene moja porodica. Kada čovjek doživi hadž, najveća želja je da mu i djeca to dožive. Kada čovjek ima iskren nijet, onda mu Allah neizmjerno i pomaže. Prenio sam im tu želju i saopštio da želim da zajedno budemo na hadžu, što je samo po sebi bilo teško ostvarljivo“, počeo nam je svoju priču hadžija Redžo. Prije samog razgovora proveli smo dobar dio vremena uvjeravajući hadžiju da priča o ovome, s obzirom na njegov strah da njegov slučaj kod nekoga ne izazove suprotan osjećaj ili loše misli, a pravi musliman se upravo mora čuvati da šta god radi ne izazove kod drugog vjernika loše misli i činjenje grijeha. Nakon našeg objašnjenja da Preporod donosi priče koje bi inspirisale druge da čine isto ili slična dobra djela, hadžija Redžo nas je jednostavno pitao: “Šta je ovdje posebno? Nema ovdje ništa čudno.“
Šta je naš životni cilj
“Meni je čudnije što se ljudi ne čude onima koji imaju sredstava pa djeci kupe auto od 50.000 maraka ili na drugi način potroši, a sebe i svoju porodicu ne pošalje na hadž. Meni je ovo normalno“, pojašnjava hadžija Redžo, koji je upravo na ovaj način razmišljao kako obradovati svoju djecu.
“Sam sebi sam obećao da im, nakon završetka škole, kupim auto, o čemu razmišljaju drugi roditelji. Umjesto toga, rekao sam im da ću im svima dati hadž. Dajem im Ahiret, a oni sebi nek pribavljaju dunjalučko.“ Naravno, prema riječima njegovih sinova i kćerki, s kojima smo pričali odvojeno, babo Redžo je u njihovim životima doprinio mnogo više nego što je svjestan i u dunjalučkim stvarima. Među sinovima ima ljekara, pravnika, inžinjera i vojnih lica, a dvojica su završila medresu. Također, kćerka je završila medresu , a trenutno studira pravne nauke.
“Meni je bilo drago da su djeca ovo prihvatila. Zamislite situaciju i osjećaj oca koji ponudi svom djetetu hadž, a on odbije jer srcu nema želje za tim?
Interesovalo nas je da li je imao ikada dilema hoće li moći ostvariti svoj cilj ili da ne okupi baš cijelu porodicu odjedanput na hadžu.
“U životu je bitno imati cilj. Onda se sve drugo podredi tome. Mene je bilo samo strah da umrem i da ne ispunim ovo. Čovjek dolazi u godine pa sam samo ovome stremio. Inače, moj najveći strah ranije je bio da umrem kao čovjek koji ima sredstava, a nije obavio hadž“. Njegova dova i na Arefatu je bila da mu Allah ne oduzme život prije nego ispuni ovu želju. Taj strah i neizvjesnost kod hadžije Redže je bio prisutan ovih nekoliko godina, jer bilo je teško pronaći i trenutak kada mogu zajedno ići na hadž, s obzirom da su neki bili na studiju a drugi na poslu. “Oni rade, imaju privatne obaveze, ali Allah nam je omogućio da svi u isto vrijeme dobiju slobodno te da se ove godine nađemo svi u ihramima na mjestima kojim su hodali Pejgamber, a.s. i ashabi.“
Ljeto je period kada je vrt okićen mnoštvom boja i naprosto nas mami da većinu svog radnog ili slobodnog vremena provedemo vani. Mnoge biljke, grmlje i drveće, koji služe za ukras, su već posađeni, ali vi još uvijek želite da svoj vrt dodatno ukrasite i učinite ljepšim i ugodnijim za boravak. To možete lahko postići tako što ćete prefarbati vrtne klupe, dati im novu boju i živost. Mobilnoj garnituri koju koristite u vrtu možete skrojiti jastučiće i navlake sa šarolikim dezenom, a od istog materijala možete sašiti i platno za suncobran, i eto, sa malo ulaganja, dobili ste potpuno ‘nov’ namještaj i ljepšu sliku omiljenog dijela vašeg doma.
Prve grupe hadžija, koje su došle u Saudijsku Arabiju 17. augusta, nakon što su jutros rano krenule iz Medine, stigle su u Mekku. Prije toga su se zaustavili na mikatu gdje su nanijetili da će ove godine obaviti umru i hadž odnosno temettu hadž.
"Nije bilo vanrednih okolnosti. Hadžije su uglavnom dobro. Također, naša prethodnica koju sačinjava Karahmetović Safet, Ramić Sadžid, Čolo Bahrudin i Muhamed Halilović su odradili glavni dio posla, rasporedili sve hadžije po sobama, pripremili da bude na vrijeme večera te će se hadžije moći odmoriti i organizirano ići obaviti umru kako bi se mogli osloboditi ihrama“, kazao nam je Izet ef. Čamdžić koji je ispred Ureda za hadž i umru bio s hadžijama na putu iz Medine u Mekku.