digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Duhovnost

Radost posta – radost susreta s Gospodarom

Autor: Kemal Čedić April 20, 2023 0
Radost posta – radost susreta s Gospodarom

Ramazan, ta duhovna postojbina, metafizičko vrijeme spušteno u ovosvjetsku bešiku, uveliko se udomaćio u našem unutarnjem i vanjskom ambijentu. Ramazan je gost, a gost nikada ne dolazi praznih ruku, već nas iz svojih prtljaga zasipa darovima – reći će to turski pjesnik i mislilac Sezai Karakoć. Ono što je iftarska trpeza u ramazanskom danu za jednog postača, to je ramazan u godišnjem kalendaru za biće vjernika.

Kako god se vjernik raduje svome iftaru kada mu se vrijeme prikuči, tako se raduje i ramazanu, jer je ramazan za vjernika metafizička trpeza s koje se hrani, poji i okrepljuje. Na ovu radost postača nas upućuje i izreka plemenitog Poslanika, alejhisselam, o dvjema radostima koje postač ima: ovosvjetskoj radosti iftara i onosvjetskoj radosti susreta s Gospodarom.

Budući da je ramazan metafizički dar koji se spušta u konture prolaznosti, muslimani širom svijeta nastoje to njegovo apstraktno utjeloviti i prikazati. Danas društvenim mrežama kolaju slike i videozapisi koji prikazuju ramazansku atmosferu s različitih merdijana islamskog svijeta. Ramazan cirkuliše i u vremenu i u prostoru. Kada je posrijedi ramazansko cirkulisanje kroz vrijeme, klasični osmanski egzegeta Kur’ana Elmalili Yazir Hamdi u svom tefsiru navodi kazivanje koje se tiče posta koji upražnjavaju kršćani. Naime, kršćanima je bilo naređeno da poste mjesec dana, no, kako se taj mjesec dana potrefio za vrijeme žestoke vreline, bilo im je teško za postiti pa su odlučili da taj post smjeste u vrijeme ekvilibrijuma. Kao iskup za navedenu izmjenu, dodali su još deset dana posta. Međutim, ubrzo nakon toga, njihove prvake je pogodila zarazna bolest od koje su umirali. Iz straha za sebe, odlučili su dodati još deset dana posta, odnosno namiriti na pedeset. Kako im je to teško padalo, intervenisali su u način posta tako da su na ime posta upražnjavali dijetu odnosno četrdeset dana su apstinirali od mesa i masnoća.

Kako ramazan, a time i post u njemu, cirkuliše kroz godišnja doba, Karakoć će reći da je vječno mlad. Svaki ramazan je osebujan i neponovljiv u životu vjernika. Kako god godišnja doba boje ramazan, tako se i ramazan utapa u različite kolorite kulture muslimanskih naroda, pa tako ni na jednom mjestu nije isti. Budući da je religijski sadržaj, ramazan postaje u snažnoj sprezi sa kulturom u kojoj se udomaći tako da je teško razlučiti u kojoj mjeri ramazan inspiriše kulturu odnosno u kojoj mjeri se u nju utopio i s njom srodio. Pošto je vječno mlad i rudi od života, ramazan je trajna inspiracija, kako muslimanima tako i drugima te stoga ne čudi da su mnoga velika djela nastajala ili se upotpunjavala tokom ramazana, a kao takav, znao je inspirisati i druge. Sjetimo se samo zbirke pripovijetki Branislava Nušića „Ramazanske večeri“ili pjesme koju je izdalo Bijelo dugme „Čini mi se da mjesec ramazana počinje“.

Kao što vidimo iz ovog prologa u kojem smo se dotakli kulturološkog aspekta ramazana a samim tim i posta koji je damar ramazana, islamski koncept posta je koncept radosti. Sličan koncept nalazimo i u judaizmu. Poznato je da jevreji poste na Yom kippur, a i iz izreka Poslanika, alejhisselam, saznajemo da je zatekao jevreje u Medini kako poste deseti muharrem odnosno Ašuru te na takav način izražavaju radost zbog Mojsijevog / Musāovog spasenja. Međutim, u kršćanskom diskursu post ima konotacije patnje i tuge, budući da je prema Evanđeljima po Marki, Mateju i Luki, Isus postio četrdeset dana podnoseći kušnju sotone.

Pored Isusovog posta, u Bibliji, u Knjizi o izlasku, spominje se i Mojsijev tj. Musaov, alejhisselam, post, koji je prethodio bogojavljanju u kojem je primio Deset zapovijedi. Dakle, nakon Musaovog / Mojsijevog, posta, a postoje indicije i da je poslanik Muhammed, alejhisselam, postio prije nego mu je počelo objavljivanje Časnoga Kur’ana, odnosno nakon i Mojsijevog / Musaovog i Muhammedovog, alejhisselam, posta dolazi do bogojavljanja, odnosno do susreta njih dvojice s Bogom. Na ovom tragu, kur’anskim narativom o Isau, alejhisselam, koji negira teoriju krusifikacije, a etablira vjerovanje o Isâovom, alejhisselam, uzdignuću, dolazimo do zaključka da Isusov četrdesetodnevni post prati susret s Bogom.

Uzimajući u obzir navedeno, postavlja se pitanje šta je s drugim ljudima i njihovim susretom s Bogom, budući da je islamski credo jasan – nema više bogojavljanja. Odgovor na ovu dilemu nalazimo u hadisu spomenutom s početka ovog teksta o dvjema radostima postača. Druga radost je upravo ta radost susreta s Gospodarom, s tim da je taj susret eshatološke, onostrane prirode. Na putu do radosti susreta s Gospodarom, vjernik se ispomaže postom, pa se zbog toga raduje postu ma u kojem godišnjem periodu došao, a i post njemu baš kao što se Gospodar raduje susretu s onim koji se raduje susretu s Njim.

Oznake
« Stubovi predanosti Bogu Kalb - srce »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine