Korijen k-l-b ima dva primarna značenja: 1. suština ili najbolji dio nečega i 2. preokrenuti, srušiti ili prevrnuti. Iz prvog značenja derivira se imenica kalb (ar. ) قلب ili srce, koje se promatra kao najčistiji, najviši i najistaknutiji dio nečega. Iz drugog značenja derivira se glagol kalebe) قَلَب (u značenju prevrtati ili okrenuti naopačke (Abd al-Karim, Kur’anska terminologija, 114-115). Riječ kalb ima veoma široko značenje: srce, duša, (raz)um, duh, želudac, unutrašnjost, središte, sredina, centar, dubina; glavnina; najbolji dio, jezgra, srž, bit, suština; zrno, sjeme, osobina, medaljon, srčanost, hrabrost (Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, 1224). Kaže se da je srce nazvano kalb zbog svoje nestalnosti ili prevrtljivosti, ‘’a kalbom se izražavaju i pojmovi kao što su duša, znanje, hrabrost i dr.’’ (Isfahānī, Mu’džem mufredāt, 854).

Kalb u Kur’anu

Imenica kalb (množina: kulūb -) قلوب pojavljuje se 132 puta u Kur’anu. Komentatori Kur’ana iznašli su sljedeća kontekstualna značenja riječi kalb u Kur’anu:

1. duša ( rūh): ve belegatil-kulūbul-hanādžire – a duše došle do grkljana (Ahzāb, 10; Gāfir, 18) Isfahānī veli da su kulūb ovdje ervāh – duše (Mu’džem mufredāt, 458);

2. mišljenje, tačka gledišta (re’j): Tahsebuhum džemī’an ve kulūbuhum šetta – Ti misliš da su oni složni, međutim, mišljenja su im različita (Hašr, 14). “Ljudi neistine imaju različita mišljenja (ārā’uhum), svjedočanstva i želje...’’ (Kurtubī, El-Džāmi’ li ahkāmil-Kur’ān, 18/36);

3. (raz)um (akl): Inne fī zālike le zikrā li men kāne lehu kalb – U tome je, zaista, podsjećanje za onoga ko srce ima (Kāf, 37), tj. ‘’razum (akl) kojim razmišlja; srce je nazvano (raz)umom jer je ono njegovo sjedište’’ (Kurtubī, 17/26); također u: Bekare, 97, Tevbe, 87;

4. srce koje je u prsima, grudima; fizički organ: Ve lākin ta’mel-kulūbulletī fis-sudur – Nego su slijepa srca u grudima (Hadždž, 46). ‘’Nisu njihove oči bile slijepe, već su njihova srca bila slijepa’’ (Ibnul-Dževzī, Zādul-mesīr, 5/147); također usp. Ibnul-Dževzī, Nuzha, 227; Ibtihādž Jāsir, El-Kalb filKur’ān, 11-12).

Nekada se u Kur’anu upotrijebe druge riječi u značenju kalba, npr. u E’arāf (198) i Fātir (19) podrazumijeva se viđenje unutrašnjim srcem, u Kehf (101) riječima e’ajunuhum (dosl. njihove oči) aludira se na ‘’njihova srca’’ (kulūbuhum); u Āli Imrān (135) indicira se zikr srcem..

Fizičko i duhovno značenje

Riječ kalb, dakle, može označavati fizički organ smješten u lijevoj polovini grudnog koša, ali se može koristiti i za ukazivanje neemocionalnosti, mišljenja i osjećaje osobe. Kalb se također koristi za označavanje sjedišta vjere, bogobojaznosti, razuma, znanja, hrabrosti, straha, bolesti, sumnjičenja, smirenosti i dr. Ova i druga duhovna značenja kalba nalazimo u tekstu Kur’ana. Na osnovi tih opisa dolazimo do zaključka da se funkcije srca mogu podijeliti u dvije glavne kategorije: kognitivne i emotivne (šire v. Abd al-Karim, Kur’anska terminologija, 221).

Vrste srca

1. kalb selīm – čisto srce (Šu’arā’, 89; Sāffāt, 184); 2. kalb munīb – odano srce (Kāf, 33); 3. kalb mu’min – vjerujuće srce (Hudžurāt, 7); 4. kalb mutme’inn – smireno srce (Ra’d, 28); 5. kalb hāši’ – skrušeno srce (Hadīd, 16); 6. kalb vedžil – uplašeno srce (Mu’minūn, 60; Hadždž, 35; Nāzi’āt, 8); 7. kalb sābit – postojano srce (Hūd, 120); 8. kalb merīd – bolesno srce: sumnjičavo i/li licemjerno (Bekare, 10); 9. kalb lāhī – rasejano srce (Enbijā’, 3); 10. kalb mahtūm – prekriveno srce (Bekare, 7); 11. kalb matbū’ – zapečaćeno srce (E’arāf, 100); 12. kalb muglef - okorjelo srce (Bekare, 88); 13. kalb sade’ – zahrđalo srce (Mutaffifīn, 14); 14. kalb lejjin – mehko srce (Zumer, 23); 15. kalb sākin – umireno srce (Feth, 4); 16. kalb e’amā – slijepo srce (Hadždž, 46); 17. kalb kāsī – tvrdo srce (Bekare, 74); 18. kalb murtāb – sumnjičavo srce (Tevbe, 110); 19. kalb munkere – poričuće srce (Nahl, 22); 20. kalb meknūn – skriveno srce (Isrā’, 46); 21. kalb mer’ūb – ustrašeno srce (Āli Imrān, 151); 22. kalb mutekki – bogobojazno srce (Hadždž, 32); 23. kalb mehdī – upućeno srce (Tegābun, 11); 24. kalb āsim – grešno srce (Bekare, 283); 25. kalb tāhir – čisto srce (Ahzāb, 53); 26. kalb re’ūf i rahīm – blago i samilosno srce (Hadīd, 27); 27. kalb ākil – shvatajuće srce (Hadždž, 46); 28. kalb zā’ig – zastranjujuće srce (Saff, 5); 29. kalb mutekebbir – oholo srce (Gāfir, 35); 30. kalb munāfik – licemjerno srce (Tevbe, 77); 31. kalb mušme’izz – zgrčeno srce (Zumer, 45); 32. kalb muhbit – skriveno srce (Hadždž, 54); 33. kalb mukfele – zamandaljeno srce (Muhammed, 24); 34. kalb galīz – grubo srce (Āli Imrān, 159); 35. kalb mahsūr – tugaljivo srce (Āli Imrān, 156); 35. kalb magmūr – ravnodušno srce (Mu’minūn, 63).

Termini bliski kalbu