digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Broj muslimana u Bosni i Hercegovini

Autor: Jasmin Medić Decembar 16, 2025 0

Historija nikada ne nestaje. Granice se mijenjaju, slogani zaboravljaju, ali obrasci moći opstaju – prerušeni, ali prisutni. Ova kolumna neće romantizirati prošlost, već dekonstruisati sadašnjost kroz njene korijene. Vrijeme je da ih jasno imenujemo i analiziramo

 Savremene rasprave o tome treba li se pojedinac izjasniti kao Bošnjak ili Bosanac često služe kao površinski okvir koji skreće pažnju javnosti s mnogo ozbiljnijih procesa. Paralelno s tim raspravama, u utjecajnim političkim i intelektualnim krugovima izvan Bosne i Hercegovine ponovo se aktualizira pitanje broja muslimana u državi – pitanje koje je, historijski posmatrano, gotovo uvijek prethodilo teškim posljedicama po Bosnu i Hercegovinu i njen većinski narod.

Socijalistički period

Nakon objave rezultata popisa iz 1971. godine za Bosnu i Hercegovinu, centristički i nacionalistički krugovi u Srbiji - isti oni koji će deceniju kasnije biti u vrhu vlasti tokom uspona Slobodana Miloševića - izrazili su otvoreno negodovanje. Njihova zabrinutost temeljila se na tvrdnjama o navodnom jačanju „islamskog faktora“ i demografskoj „opasnosti“ koju bošnjačka većina predstavlja za političku arhitekturu Bosne i Hercegovine. Nakon Titove smrti i popisa 1981. godine, takvi narativi postali su još eksplicitniji, a diskreditacija muslimanskog stanovništva dobila je formu koordinirane kampanje u kojoj su učestvovali književnici, demografi, orijentalisti, novinari i, svakako, političari. U tom kontekstu, pred popis 1991. godine, Srpska demokratska stranka naručila je izradu demografskih projekcija s ciljem da se “problem” broja muslimana u Bosni i Hercegovini ne samo istakne, nego i modelira u budućem, dugoročnom scenariju. Uslijedilo je povlačenje etničkih linija kroz tzv. “saoizaciju”.

U nezavisnoj Bosni i Hercegovini

Godina 1992. tragično je demonstrirala posljedice takvih ideoloških konstrukcija. U sredinama s etnički izmiješanim stanovništvom počinjeni su najteži zločini; cilj je bio razaranje višestoljetnog bosanskog multietničkog ambijenta - onoga što se često naziva “duhom Bosne”. Taj obrazac nije nestao.

Danas, politički diskurs Milorada Dodika i srpskih, kao i Željane Zovko ili Maxa Primorca iz hrvatskih nacionalističkih krugova i dalje insistira na „upozorenjima“ o broju muslimana u Bosni i Hercegovini. Još zabrinjavajuće, sličnu retoriku preuzeo je i Viktor Orbán, premijer države članice Evropske unije, koji je izjavio da upravo muslimani u Bosni i Hercegovini predstavljaju „ključni sigurnosni problem“ za Evropu. Takvi stavovi nisu izolirani - oni se uklapaju u širi narativ evropske desnice, prisutan u izjavama više političkih aktera. Nedavno je i ugledna njemačka historičarka Marie-Janine Calic svojim kritikama Sarajeva implicitno artikulirala sličnu zabrinutost, sugerirajući da rast muslimanske populacije predstavlja relevantan politički faktor.

00Cijeli tekst

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine