Vjernik na sva životna pitanja prvenstveno traži odgovore u Allahovoj Objavi. U ajetu sure Ali Imran Allah, dž.š., poručuje: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139)
U citiranom ajetu  Allah, dž.š., nas bodri da budemo hrabri, da budemo čestiti i da ne sumnjamo u uspjeh. A to često zaboravljamo i dozvoljavamo da nam se nameće pesimizam i beznađe. U tome se mnogi svjesno ili nesvjesno natječu. Žele nas, kako narod kaže, “ubiti u pojam”. Žele nas  ubijediti da se ovdje ne može normalno živjeti. Planski se među nama širi defetizam i očaj, širi se odustajanje i pristajanje na poraz. Kod mladih ljudi se ubija želja za radom, učenjem i planiranjem bolje budućnosti. U vijestima koje svakodnevno pratimo putem medija, dominantna je crna hronika. Čitamo, gledamo i slušamo o kriminalu, ubistvima, propalim firmama, siromaštvu i bijedi,  itd.
Braćo, činjenica  je da živimo sa problemima, ali od problema ne treba bježati nego ih treba rješavati. Kod muslimana nema mjesta pesimizmu i beznađu, musliman ima misiju. Cilj i zadaća mu je da promoviše istinu i pravdu, da isijava pozitivnu energiju i bori se da Allahova riječ bude uzdignuta, da nam kao takva bude oružje u borbi protiv naših unutarnjih slabosti, devijantnog morala, društvene potlačenosti i nepravde koju ljudi čine jedni drugima.
Allah dž.š. nas poziva na put koji uspjehu vodi: “I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje...” (Ez-Zumer, 55) I Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče na djela čiji je krajnji ishod uspjeh; “Zaista Allah voli da onaj ko nešto radi to uradi na najbolji način”. (Bejheki) Prethodno citirane Božije riječi, kao i riječi Njegovog Poslanika, s.a.v.s., su optimistične i poticajne i poziv su insanu da se na najljepši način ostvri u svim segmentima života: na ekonomskom planu, na polju nauke, kulture, sporta, na radnom mjestu, u braku itd., pritom poštujući Allahove granice. Moramo konstatirati da je ova odrednica danas poprilično devalvirana s obzirom da ljudi imaju svoja mjerila kojima mjere uspjeh ili neuspjeh i uglavnom se to veže za ovodunjalučku sreću, bogatstvo, čuvenost, slavu itd. Musliman svoj istinski, pravi uspjeh prvenstveno veže za Ahiret kao svoje trajno odredište, a sve dunjalučke uspjehe podređuje tom najvećem uspjehu. O kakvom se uspjehu radi, Allah, dž.š., nam govori u Časnom Kur’anu: “Postići će šta želi (uspjeće) onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi. Ali, vi više život na ovome svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je.” (El-Gašijeh, 14-17) Naš Gospodar nas podsjeća na redoslijed koraka do uspjeha. Istinski će uspjeti onaj koji očisti svoju dušu i tijelo, koji živi sa Allahovim imenom, koji svoju privrženost Stvoritelju iskazuje kroz namaz i sve ono što će mu priskrbiti Božiju blizinu i ujedno  poučava insana vrijednosti Ahireta i njegove vječnosti, u odnosu na Dunjaluk i njegovu prolaznost.
Ukoliko bismo analizirali osobine uspješnih ljudi bez obzira čime su se bavili u životu, vidjeli bismo da,  pored njihovog znanja, umješnosti i snalažljivosti, glavnu ulogu u uspjehu odigrala je ustrajnost i upornost. Čovjek može biti natprosječno inteligentan, širokih mogućnosti i sposobnosti, međutim, ukoliko ne ustraje u onome što je započeo i ukoliko se svome poslu u potpunosti ne posveti sigurno je da se neće moći nazvati uspješnim. Kada proučavamo živote vjerovjesnika vidjet ćemo da je jedan od najvećih razloga njihovog uspjeha bio trud, zalaganje i ustrajnost u pozivanju istini. To je ono zbog čega će ih Allah počastiti najljepšim mjestom u Džennetu.  
Isto tako, ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., odlikovali su se ustrajnošću. Nisu dozvoljavali da ih bilo što pokoleba niti omete pa da odustanu od dobrog djela koje su ustrajno činili. Postoji li ljepši primjer od onoga što se prenosi o Ebu Bekru r.a., kojega niko nije mogao preteći u činjenju dobra. Omer r.a., koji je nastojao da ga sustigne i pretekneu dobru, pripovijeda nam o njemu sljedeći događaj: “Želio sam da saznam zbog čega je Ebu Bekr, r.a., postigao tako veliki stepen imana. Želio sam da radim sve što i on, pa sam ga počeo pratiti kako bih to saznao. Prateći ga, primijetio sam kako svako jutro poslije sabaha odlazi u jednu ulicu u Medini gdje su uglavnom živjeli siromasi. Primijetio sam da je ušao u jednu trošnu kućicu i nakon izvjesnog vremena je izašao iz nje. Poslije njega sam ja ušao i tamo sam zatekao jednu slijepu staricu. Ona me je obavijestila da joj svako jutro poslije sabaha dođe neki nepoznati čovjek, počisti joj kuću, pomuze ovce, i pripremi hrane dovoljno da joj može biti do slijedećeg jutra. Kada je Ebu Bekr r.a., nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., postao halifa pomislio sam da zbog silnih obaveza više neće biti u stanju da se brine o ovoj starici pa sam se obradovao činjenici da ću ja biti u stanju da činim dobra djela koja je i on činio. Otišao sam kod ove starice poslije sabaha, međutim, kuća je bila uređena i hrana spremljena. Starica me je obavijestila da je onaj čovjek koji joj redovno dolazi sada došao prije sabaha i da je pospremio kuću. Tada sam izgubio nadu da ću ga ikada sustići u činjenju dobrih djela.” Iz ovog kazivanja vidimo da Ebu Bekr, r.a., nije dozvolio da dodatne obaveze koje je preuzeo kao  halifa budu uzrokom da zapostavi ono što je prije toga činio.
Braćo, pod dojmom ovog svijetlog primjera moramo konstatovati da mnogi među nama traže i najmanji razlog, ili su umorni, ili pospani, ili kako tvrde nemaju vremena, pa se pokolebaju i zapostave svoje obaveze. Drugim riječima kazano, nisu ustrajni u izvršavanju svojih obaveza. Ako ipak, zbog slabosti duše, raznih životnih poteškoća i problema zapadnemo u krizu pa nas počnu okupirati loše misli, zastanimo i pokušajmo se sjetiti Allahovih riječi: “I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, Allahove riječi niko ne može izmijeniti - to će zaista veliki uspjeh biti.” (Junus, 62-64.)

Draga braćo,
Kao vjernici i kao Bošnjaci, moramo smoći snage i hrabrosti i svima onima koji nam nude očaj i beznađe jasno reći da nećemo na to pristati. Na svojoj rodnoj grudi i u svojoj vjeri  ćemo ispisivati svoje najljepše životne stranice.
Uz vjeru u Boga, trud i ustrajnost, trasiraćemo put do uspjeha i bodriti druge na tom putu, radovti se svakom svom i uspjehu svoga brata.
Allaha dž. š. molimo za milost na Ovom i Budućem svijetu i pomoć na putu do istinskog uspjeha!