digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Duhovnost

Vjera nije dogma - Šta čovjeka čini “besmrtnim”?

Autor: Mustafa Cerić, reisu-l-ulema 1993.-2012. Maj 07, 2017 0
Vjera nije dogma - Šta čovjeka čini “besmrtnim”?

 

Ali ima nešto što čovjeka čini “besmrtnim” i kada on toga nije ni svjestan. To su njegova dobra djela od kojih su odgojena djeca najsigurniji zalog da čovjek osjeti zadovoljstvo svoje “besmrtnosti”.

Djeca su najdragocjeniji Božiji dar na Zemlji. Sa djecom siromasi postaju bogataši, a bogataši bez djece postaju siromasi. Ali, samo imanje djece nije garancija za “besmrtnost”. Samo ona djeca koju su otac i majka naučili da znaju ko im je stvarni Gospodar mogu biti zalog za roditeljsku “besmrtnost”, kao što je besmrtnost njihove duše, koja živi u dovi njihove dobro odgojene djece. Na Dunjaluku imetak je drugi nakit čovjeku oko vrata. Ali, na Drugom svijetu imetak mu može biti omča oko vrata, ako ne uredi da ga njegov imetak prati i nakon njegove smrti tako da mu bude nakit u Džennetu. Nije li veliki Gazi Husrev-beg (1480-1541.) najbolji dokaz o čovjekovoj besmrtnosti? Njegov imetak nije bio samo njegov nakit na Ovome, već je njegov imetak njegov nakit i na Drugom svijetu. I nakon njegove smrti prije 476 godina Gazi Husrev-beg “živi” u Sarajevu i u Bosni. Njegovo prisustvo se vidi i osjeća više nego mnogih koji danas živi hodaju i u njegovu džamiju dolaze da slušaju mujezina, koji poziva da mu se prouči Fatiha - svaki dan i svaku noć od njegove smrti po sve do danas, pa sve do Sudnjega dana, ako Bog da. U ovu kategoriju besmrtnosti o kojoj čovjek sanja je i njegovo trajno vrijedno djelo, od kojeg ljudi imaju korist. Hadiski princip da je najbolji onaj čovjek koji je najkorisniji ljudima je trajna kulturna i civilizacijska moralna vrijednost islama, kao odraz “čiste vjere” koja, kad je oslobođena od “čiste dogme”, čini čovjeka sretnim na način da u vjeri osjeća besmrtnost svog života, osjeća da je “vječno mlad”; u vjeri čovjek osjeća da će njegova duša obući novo ruho, da će biti proživljen iako je svjestan da mu se ovozemljsko tijelo polahko, ali sigurno, troši; u vjeri čovjek zna da je njegova duša besmrtna, uostalom sve bi bilo besmisleno ako ne bi bilo osmišljeno da duša živi ili preživi i nakon što njeno tijelo umre i istruhne; u vjeri čovjek ima motiv da iza sebe ostavi trag svoga života tako što će uraditi ono što će ljude podsjećati na njegovo dobro djelo. Tek kad čista dogma o besmrtnosti postane čista vjera o vjernosti i predanosti Bogu Svevišnjem čovjek može govoriti o svojoj besmrtnosti, o smislu svoga bitisanja na Zemlji i svom spasenju na nebu.

Cijeli tekst u štampanom izdanju „Preporoda“

 

Oznake
« Bogobojaznost (takva) i oslanjanje na Allaha (tevekkul) Vjera nije dogma - Više vrsta ljudi koji se bave vjerom »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine