Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru svih svijetova na blagodatima koje nam daje, hvala Mu na blagodatima koje smo spoznali i na blagodatima koje spoznajemo svakodnevno. Neka je mir i spas na najodabranijeg uzora, našeg i Allahovog miljenika Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i na njegove iskrene, čestite i odane drugove. Mahsus selam našim bosanskim šehidima.

Braćo i sestre, Allah dž.š. je zabranio nasilje, zulum i napravdu, a naredio da se čini dobro svakome, i ljudima, i životinjama i prirodi. Oni koji čine nasilje i zulum, sigurno ga neće dovijeka činiti i Allahovo je obećanje da će dobro nadvladati zlo. Allahovo je obećanje da će istina pobijedili laž. Zlikovci, zločinci i njihovi pomagači sigurno nisu sretni i smireni ni nakon 22. godine od genocida, u našoj Srebrenici, u našoj domovini. Za njih je Allah dž.š., užašno boravište pripremio, gdje će im hrana biti plodovi džehennemskog drveta Zekum, plodovi kao glave šejtanske. Oni u Džehenemu, niti će živjeti niti će umirati, piće će im rastopljen mjed i ključala voda biti, oni će tek tad ono što su zaslužili dobiti, njima odgovorajuća kaza na ovom svijetu, ma kakva bila ne može dovoljna biti.

Braćo i sestre, oni ni na ovome svijetu smireni i bez kazne nisu. Koliko puta smo čuli da im se kazna na ovome svijetu desila i sigurno im se dešava. Oni su kazna sami sebi. Naši šehidi, s druge strane,  kao što Allah kaže su živi: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate“ (El-Bekare, 154 ) Oni su u lijepom boravištu, na uzglavlja u svili i kadifi naslonjeni, oni svakoraznog voća kušaju u svojim dvorcima, dok im ispod prozora rijeke od meda, mlijeka i zadovoljstva teku. Oni će se zauzimati za članove svoje porodice i za nas na Sudnjemu danu i bit će u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti.

Mi smo, braćo i sestre, ti, koji su ostali iza njih da se nastave boriti za ono, za što su se oni borili, za svoju vjeru, za svoju porodicu i za svoju domovinu. Borimo li se mi braćo za svoju vjeru, pomažemo li svoj džemat i svoju zajednicu, je li nam stalo da nam stanje bude bolje? Borimo li se za svoju domovinu, i jesmo li Srebrenicu prepustili na milost i nemilost drugima? Borimo li se za svoju domovinu, ako nam mirno ne spava majka šehida u Manjem entitetu? Borimo li se tako za svoju domovinu, a povratinici ne uče svoj jezik i imaju manja prava od svih drugih građana ove zemlje? Je li borba i strategija za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ako povratnik ne može ili jedva da može uz mnoštvo papira da dođe u Tuzlu ili Sarajevo ili Bihać kako bi liječio sebe i svoje dijete.

Pitamo li se braćo, hoće li se zauzimati za mene i za tebe, moj i tvoj ubijeni babo, djed, amidža i dajdža, ako se tako odnosimo jedni prema drugima? Većina smo u našoj državi, a prava mnoga nemamo. Zato se s pravom pitamo, ko to nas vodi i gdje to nas vodi? Šta bi nam rekle srebreničke žrtve genocida da nas vide i sagledaju naše stanje?

Braćo i sestre, voljeti se moramo, voljeti drugom ono što volimo sebi, svi mi to znamo, ali to u djelo i praksu provesti moramo. O vjeri mnogo znamo, samo djela, amela nam nedostaje. Davno je Ilhamija rekao da je nestalo amela, dobroga djela, i zato je mnogo nezadovoljstva i raznih nedaća.

Braćo i sestre mi se ne smijemo djeliti ni na kakve tabore i skupine, mi smo Bošnjaci i Bošnjakinje zemlji Bosni odani, ponosan, saburli narod koji u svojoj dugoj historiji za osvetom posezao nije. Merhametli smo i nenamtljivi, ali nikako ne smijemo biti nezainteresovani za svoju vjeru, za svoju rodbinu, za svoju domovinu od Une do Drine, od Save do mora.  Graditi je sa svim dobronamjernim ljudima, moramo. Ustrajati ćemo uz istinu i istine se bojati nećemo i svakome u lice je reći, pa makar bila i gorka. Ne treba da  popuštamo onima koji su činili zlo i nered na zemlji, nego črvstim stavovima sa argumentom istine prema njima se odnositi i tako zlo spriječiti.

Islam i pravda i istina su jedne te iste riječi, mi to kao muslimani moramo pokazati. Braćo i sestre, obezbjedimo bolji život našoj omladini u vlastitoj zemlji da nam omladina ne pušta korijenje po tuđini i ispod tuđeg neba.

Mi djelom, a ne rječju moramo pokazati da želimo ljepši i bolji i sigurniji život svakom povratniku, a ne da ih samo sažalijevamo i da ih manje vrijednim smatramo. Nije država i domovina par stotina kilometra kvadratnih. Trebamo da budemo ponosni na svakog onog ko se vratio na ognjište, i onoga koji čuva veze sa svijim zavičajem iz dalekoga svijeta.

Braćo i sestre, mi Bošnjaci smo rasuti po bijelome svijetu, ima nas na svim kontinentima. Iskoristimo priliku koja nam se pruža. Iskoristimo potencijal naših ljudi, ma gdje da jesmo. Uvežimo se i dajmo za svoju zemlju i svoju naciju više. Neka svako od nas, ma gdje bio, uradi ono sto može, onoliko koliko je u mogućnosti. Samo na takav način, naša će domovina bivati jača i spremnija. Samo tako, naši će ljudi ostajati u svojoj domovini i vraćati se u nju. Samo zajedno i samo ujedinjeni, kako nam  se više nikada i ni u jednom dijelu naše zemlje ne bi  ponovilo  zlo koje nam se dogodilo. 

Molimo Allaha dž.š. da budemo od onih koji će predano sačuvati svoj din, domovinu i porodicu i prenijeti je na buduće generacije u ljepšem svjetlu nego što smo naslijedili. Amin