Pohlepa se danas manifestira u različitim oblicima i sigurno bi se svakodnevno, u skladu sa novim manifestacijama i oblicima, mogla izvlačiti i nova značenja i definicije iste. Abdullah ibn Amr ibn As prenosi hadis u kojem je Muhammed alejhi selam rekao: ‘’Čuvajte se pohlepe jer je ona upropastila one prije vas, natjerala ih je da škrtare, pa su škrtarili, natjerala ih je na kidanje rodbinskih veza, pa su ih kidali, natjerala ih je na razvrat i griješenje, pa su to činili.’’ (Ebu Davud)

Pohlepa, ukoliko se ne spriječi ili liječi adekvatnim sredstvima može dovesti čovjeka do počinjenja i najvećih grijeha. Ljudska povijest je prepuna primjera počinjenja mnogih ubistava, pa nerijetko i započinjanja i vođenja najstrašnijih ratova zbog pohlepe određenih ljudi . Također, Kur’an nam ukazuje na jednu vrstu ubistva koje je vremenom evoluiralo, pa danas veliki broj ljudi čak i ne smatra to ubistvom i zločinom. Kur’an upozorava: ”Ne ubijajte svoju djecu, plašeći se siromaštva! Mi dajemo opskrbu i njima i vama. Zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh” (El–Isra, 31) i ukazuje na problem, prvenstveno, sebičnosti i pohlepe koja ljude navodi na počinjenje najstrašnijeg zločina. Nekada su ljudi na brutalan način ubijali i zakopavali živu svoju djecu, dok danas, najčešće pravdajući se ekonomskim razlozima, vrše abortuse i tako nedozvoljavaju začetom živom biću da pokuša uzeti nafaku na ovom svijetu, koju mu Onaj koji sve obskrbljuje, pa i njegove ”roditelje”, može dati.

Zbog pohlepe milioni ljudi godišnje umiru zbog različitih eksperimenata i namjerno izazvanih epidemija od strane farmaceutskih kompanija.

Zbog pohlepe djeca u Afganistanu, Iraku, Pakistanu, Africi i mnogim drugim dijelovima svijeta nemaju pravo na normalno djetinjstvo, jer su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i stoje na putu ostvarenja geostrateških ciljeva ”velikih sila”.

Zbog pohlepe mali Hasan iz okoline Srebrenice pješači nekoliko kilometara u poderanim patikama do svoje škole.

Pohlepa je bolest koja se mora na vrijeme spriječiti i na odgovarajući način liječiti kako ne bi poprimila nekontrolirane razmjere u društvu. Kao i za većinu bolesti postoje i odgovarajući lijekovi, a jedan od lijekova za pohlepu je zekat.

Uzvišeni Allah kaže:

” Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.” (Et-Tevba 103)

Pomenuto čišćenje za posljedicu ima zaštitu i unapređenje materijalnog i mentalnog stanja davaoca zekata, koja između ostalog uključuje i prevenciju i liječenje bolesti pohlepe.

Imam Sujuti navodi slučaj Salebe ibn Hatiba koji je tražio od Muhammeda alejhi selam da uputi dovu Uzvišenom Allahu da mu da veće bogastvo. Poslanik alejhi selam mu je odgovorio: ”Malo novca na kome si zahvalan (Uzvišenom Allahu) bolje je od onoga sa čime ti ne bi znao raspolagati”. Salebe ponovo dođe i zamoli Poslanika alejhi selam, a on mu odgovori: ”Zar ti ne bi volio biti poput Allahovog poslanika. Da sam želio da planine budu pretvorene u planine od zlata, postale bi to.” Salebe odgovori: ”Tako mi Allaha, ukoliko budeš molio za mene da mi Allah podari bogastvo, svakome ću udjeljivati i dati njegovo pravo.” Muhammed alejhi selam uputi dovu Uzvišenom Allahu i Salebi Uzvišeni Allah podari bogastvo u vidu ovaca koje su vremenom postale toliko brojne da je Medina bila preplavljena njima. Kada se njegovo bogatstvo umnožilo on je uobičavao da klanja samo podne i ikindiju namaz, izostavljajući ostale namaze, a nakon određenog vremena, sa još većim povećanjem bogatstva prestao je da klanja namaze. Kada mu je Muhammed alejhi selam poslao sakupljače zekata da da zekat, on im je prvo rekao da njemu zadnjem dođu po zekat, a zatim je odbio da da zekat sakupljačima. Nakon toga su objavljeni ajeti: ”Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!”A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću.I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu. Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog.” (Et-Tevba 75-78) Čuvši da su objavljeni ajeti povodom njegovog slučaja Salebe je došao Muhammedu alejhi selam želeći da lično da zekat njemu, ali je to Muhammed alejhi selam odbio rekavši mu da mu je to Uzvišeni Allah zabranio. Poslanik alejhi selam, a kasnije ni pravovjerne halife Ebu Bekr, Omer i Osman nisu nikada htjeli prihvatiti zekat od Salebe i on je do kraja svog života ostao uskraćen zadovoljstva da očisti svoju imovinu i ispuni obavezu davanja zekata. Salebe je dopustio da postane rob svog bogastva i bio je kažnjen na način da mu se uskrati mogućnost čišćenja svog bogastva i liječenja od devijacije pohlepe, koja ukoliko se ne liječi i suzbija, postaje sve veća sa povećanjem bogastva. Uzvišeni Allah je propisao zekat kao lijek, a kroz ovaj primjer ukazao na sudbinu onih koji taj lijek odbijaju. Zato je veoma poučan slučaj Salebe koji je personifikacija velikog broja ljudi kojima je Uzvišeni Allah podario nafaku i veliko bogastvo. Musliman, zekatni obaveznik, na zekat treba gledati kao na lijek/terapiju koju mora uzeti jednom godišnje kako bi se zaštitio od opake bolesti i unaprijedio svoje materijalno, mentalno i duhovno stanje, a ne, kako to mnogi danas doživljavaju kao ”potencijalnu opasnost” za njihovo bogastvo.

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed alejhi selam rekao: “Kome Uzvišeni Allah da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njega, stežući ga, a zatim će ga ščepati za vilice, govoreći mu:“Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!” Potom je proučio riječi Uzvišenog Allaha: „Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.”

(Buharijin Sahih, dva hadisa o zekatu 1402. i 1403. Ajet je iz sure Alu Imran, 180)

Slučaj Salebe ibn Hatiba šalje nekoliko poruka.

1. Zekat je obaveza propisana od Gospodara koja donosi prvenstveno korist i dobro za samog davaoca zekata, pa onda i za cjelokupnu zajednicu.

2. Odgovarajućim ispunjenjem obaveze davanja zekata, musliman potvrđuje svoju vjeru i izražava poštovanje sistema u zajednici.

3. Zekat nije samo pitanje novca, jer da je tako, Božiji poslanik i njegovi pravovjerni nasljednici uzeli bi zekat od Ibn Hatiba naknadno.

4. Vrlo često ljudi nisu ni svjesni kakva blagodat i sreća je data onim osobama koje imaju priliku i daju zekat na odgovarajući način, a koliko su nesretni oni koji sami sebi uskraćuju blagodat ispunjavanja Allahove naredbe, snoseći teret svih posljedica koje uzrokuje takav postupak.

5. Samo posjedovanje bogatstva ne znači uvijek ili vrlo često i sreću, jer sa većim bogastvom dolazi i veće iskušenje i toga, ljudi kojima je Uzvišeni Allah podario veliku nafaku i bogastvo, moraju biti svjesni.