Prema konsenzusu muslimanskih učenjaka, Kur’an je odjedanput objavljen iz Levhi mahfuza („Ploče pomno čuvane“) do Bejtu-l-’izzeta („Kuće moći“) na dunjalučko nebo u ramazanskoj noći Lejletu-l-Kadr („noći Sudbine“), a onda je postepeno objavljivan Muhammedu, s.a.v.s., u periodu od dvadeset tri godine. Zato je mjesec ramazan mjesec Kur’ana – Allahovog putokaza i uputstva ljudima. učiti i slušati Kur’an u mjesecu ramazanu, intenzivno razmišljati o njegovim značenjima, propisima i moralnim uputama i njihovoj svakodnevnoj primjeni u životu ima posebnu vrijednost. Jer Kur’an je svjetlost koja raspršuje tamu nevjerovanja i neznanja; on oživljava ljudska srca, osvjetljava umove, uspostavlja najispravniji način življenja.

Najispravnija uputa

Kur’an je, doista, veličanstvena blagodat data čovjeku, njegovoj duši, srcu i razumu. uzvišeni kaže: Ovaj Kur’an upućuje onome što je najispravnije (akvem), i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika (El-isra’, 9). Riječ akvem (najispravnije) u ovom ajetu ima općenito značenje. Dakle, Kur’an upućuje, s jedne strane, na ono što je najispravnije u pogledu čovjeka kao pojedinca: njegove duše, srca i razuma, a, s druge strane, upućuje na ono što je najispravnije u pogledu zajednice i društvenog života, u pogledu širokog spektra međuljudskih odnosa, u pogledu vlasti i izbora na odgovorne funkcije, u pogledu poslovnih transakcija, moralnih kategorija itd.
Zapravo, ova dva aspekta čovjekova života: unutarnji ili privatni i izvanjski ili javni neraskidivo su međusobno povezani i predstavljaju cjelovitu ličnost čovjeka koju Kur’an vodi ka onome što je najispravnije. Jednostavnije rečeno, nezamislivo je da pobožni musliman koji, recimo, redovno klanja, posti ili uči Kur’an, nekoga prevari, npr., na pijaci ili u nekom biznisu, da prima mito ili je sklon korupciji, itd.

Lijek za tjelesne i duhovne bolesti

Govoreći dalje o veličanstvenoj blagodati Kur’ana datoj ummetu Muhammeda, s.a.v.s., uzvišeni veli: Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima (El-isra’, 82). Riječ lijek (šifa›) u ovom ajetu može imati metaforičko/preneseno (medžaz) ili leksičko značenje, tj. da imenica šifa› ovdje ima polisemno značenje (mušterek). Oba ova značenja imaju isti značenjski rezultat: Kur’an je lijek za tjelesne bolesti (npr. putem učenja određenih ajeta ili sura iz Kur’ana, tzv. rukja, a za što se ima uporište i u hadisu, te u praksi rane generacije muslimana) i lijek za duhovne ili srčane bolesti (tj. Kur’anom se odstranjuje neznanje iz srca, uklanja svaka sumnja i otkrivaju zastori spoznaje). Zato je Kur’an velika milost (errahmetu-l-’uzma) za onoga ko vjeruje u njega, razmišlja i postupa po njemu. Blagodat, ljekovitost i milost Kur’ana traje stoljećima, jer je on mudžiza koju čuva Moćni Gospodar: Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9)

Jasna Svjetlost

Uzvišeni o Kur’anu još veli: O, ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo Jasnu Svjetlost (En-nisa’, 174). Kur’an je, dakle, Jasna Svjetlost koja raspršuje tamu sumnji i uništava porive strasti; on je svjetlost (nur) pomoću koje se spoznaju mjerila ovozemaljskog života, pomoću koje se spoznaju Božanske vrijednosti (el-kijemu-r-Rabbanijje) koje je uzvišeni Allah obja
vio u Svojoj Knjizi, kao i vrline i vrjednote ljudi. Živeći po Kur’anu, čovjeku se osvjetljavaju nepoznate stvari u potpunosti ili djelimično, upoznaje se sa Allahovim odredbama, propisima i mudrostima. uzvišeni je rekao: Eto tako, Mi tebi objavljujemo Objavu (Ruh) po zapovijedi našoj. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove naše koje želimo. A ti, zaista, upućuješ na Pravi put (Eš-Šura, 52). u ovom ajetu jasno se uočava slijedeći vertikalni poredak: Objava – Knjiga – Vjera – Svjetlo – Pravi put. Prema mišljenje većine komentatora Kur’ana, pojam ruh (dosl. duh, duša, princip života) ovdje se odnosi na Objavu. Ovaj semantički postupak sadrži važnu pouku i simboliku: Kur’an je za čovjeka isto ono što i duša za njegovo tijelo! Kakvu vrijednost ima tijelo kada ga napusti duša? To jest, šta je ljudsko srce bez Kur’ana i kakva je onda njegova vrijednost? Allahov Poslanik, s.a.v..s, takvo srce usporedio je sa ruševnom kućom u kojoj se okupljaju pauci, ono je postalo poput napuštene i tamne kuće. Od ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhuma, prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Zaista, onaj u čijim prsima nema ništa od Kur’ana sliči na opustjelu kuću!“ (Tirmizi: 2913) Prema tome, ovaj veličanstveni Kur’an za nas, kako ga je opisao Sam uzvišeni Allah, jeste uputa – Lijek – Milost – Svjetlost – Život. Budući da je prirodno da čovjek ne voli tamu, bolest, teškoću i sl., dobio je priliku i mogućnost da živi sa uputom, Lijekom, Milošću i Svjetlošću.

Šefa’at posta i Kur’ana

U hadisu koga prenosi ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Post i Kur’an su dva zagovornika za roba na Sudnjem danu. Post će reći: Ja Rabbi, zbog mene se ustezao od hrane i strasti, pa prihvati moj šefa’at (zagovaranje) za njega! – A Kur’an će reći: (Ja Rabbi,) zbog mene noću nije spavao, pa primi moj šefa’at za njega! – Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodade: „nakon toga će oba šefa’ata biti primljena“ (Musned Ahmedov, 2/174). Dakle, uzvišeni Allah iz Svoje dobrote dozvolit će Kur’anu da se na Sudnjem danu zauzima za one koji su ga mnogo učili i izučavali na Dunjaluku i postupali po njemu, kao što će dozvoliti i postu da se zauzima za iskrene postače. Zato je preporučeno što više učiti Kur’an u mjesecu ramazanu, posvetiti se njegovom proučavanju, klanjati noćni namaz i na njemu učiti kur’anske ajete, čime se zaslužuje dvostruki šefa’at: posta i Kur’ana. imami ibn Redžeb el-Hanbeli, Allah mu se smilovao, veli: „Znaj da vjernik u mjesecu ramazanu u sebi objedinjuje dva džihada: džihad danju kroz post i džihad noću kroz noćni namaz. Onome ko objedini ove dvije vrste džihada, ispuni njihovo pravo i strpi se u tome, dat će se nagrada bez računa“ (nav. prema: Kerzun, Pristup Kur’anu, 17).

Učenje i podučavanje Kur’anu

U mnogim hadisima Vjerovjesnika, s.a.v.s., podstiče se na učenje Kur’ana, njegovo proučavanje, podučavanje drugoga i postupanje po njemu. Također se u hadisima govori o vrijednosti učenja pojednih sura (npr. ElFatihe, El-Bekare, Alu ‘imran, ElKehf, El-Felek i En-nas i dr.) i ajeta (npr. Ajetu-l-kursijje, dva posljednja ajeta sure ElBekare), te o kulturi ponašanja (adabima) prilikom učenja i slušanja Kur’ana. Ovdje izdvajamo hadis koji govori o vrijednosti onih koji uče Kur’an i njemu druge podučavaju. Od Osmana b. ‘Affana, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „najbolji od vas su oni koji uče Kur’an i njemu druge podučavaju“ (Buhari: 8/108). A u drugom rivajetu stoji: „najvrjedniji od vas je onaj ko poznaje Kur’an, a zatim njemu druge podučava“ (Nesa’i: 88).

Život ispunjen Kur’anom

Uputno je da se u kontekstu mjeseca ramazana kao mjeseca Kur’ana prisjetimo, u kratkim crtama, kako se vođa našeg ummeta, Muhammed, s.a.v.s., ophodio sa Kur’anom i kako je svoju praksu prenosio na svoje ashabe. nije ni potrebno napominjati da je njegovo mubarek srce u potpunosti bilo ispunjeno Kur’anom, kao, uostalom, i cijeli njegov život. iz njegova Sunneta, precizno zabilježenog u autentičnim hadiskim zbirkama, poznato nam je da je polahko i razgovijetno učio Kur’an, ajet po ajet, sa razmišljanjem i skrušenošću, da ga je učio milozvučnim glasom, da je nekada učeći podizao svoj glas, da je prije učenja Kur’ana prao zube, da bi nekada do zore znao ponavljati jedan ajet, da je svoje ashabe podučavao Kur’anu, da ih je bodrio da što više nauče napamet Kur’ana, da je posebno cijenio hafize Kur’ana, da je volio slušati druge kako uče Kur’an, itd., itd. Time je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na najbolji način poučio svoje sljedbenike kako poštovati i živjeti Kur’an.

Kur’an u praksi prethodnika (selef-i salih) 

U literaturi se, između ostalog, navodi da bi Osman, r.a., treći pravovjerni halifa, svaki dan proučio Kur’an u cijelosti. Također se ističe da bi neki svake treće, svake sedme ili desete noći na noćnom namazu proučili Kur’an. El-Esved bi, navodi se, svaku drugu noć činio hatmu, a Katade svaku treću. Veli se da bi imam Zuhri, kada bi nastupio mjesec ramazana, napustio čitanje hadisa i posjete učenjacima, a posvetio bi se učenju Kur’ana iz mushafa. Sufjan es-Sevri bi, dolaskom mjeseca ramazana, napustio sav drugi ibadet, a posvetio se učenju Kur’ana. u ovom kontekstu potrebno je upamtiti riječi imam-i nevevija koji, nakon što navodi kako su neki dobri prethodnici (selefi salih) hatmu činili svaki dan, pa čak i za manje od jednog dana, ističe: „Odabrano mišljenje o tom pitanju jeste da trajanje učenja hatme ovisi o samoj osobi. Tako osoba kod koje će učenje Kur’ana izazvati duboko razmišljanje i nježne osjećaje - neka se ograniči na toliko učenja koliko joj je dovoljno da dobro shvati šta uči. Ako je neko zauzet širenjem nauke ili pitanjem suđenja među muslimanima ili sličnim poslovima od važnosti za vjeru i opću dobrobit muslimana, njemu je dovoljno da prouči onoliku količinu Kur’ana koja mu neće izazvati neki poremećaj u njegovom korisnom zanimanju. Onaj ko ne spada u spomenute, neka uči koliko više može, ali da mu ne prijeđe u dosadu ili da ga brzo usebi uči“ (Kerzun, Pristup Kur’anu, 23).