Nalazimo se u sedmom danu blagoslovljenog mjeseca ramazana, šehrul hajri ve salihal eamali -mjeseca hajra i dobrih djela, za kojeg je Poslanik, a.s. rekao: „Ko bude postio vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi- oprošteni su mu raniji grijesi.“

Mjesec ramazan je sezonska prilika da se nadoknadi propušteno, poboljša manjkavo i napravi prednost u vlastitu korist  na polju dobrih djela.

Majke mu'minke, kažu, zaborave sebe u dovama moleći Allaha za dobro svom evladu. Samo jedna primljena dova roditelja može pomoći više nego sve ostalo što imaš.

Ljudi se prema ramazanu različito odnose: jedni mu se raduju, drugi ne; jedni u njemu daju sve od sebe, drugi ne. Jedni poste, klanjaju, priređuju i odazivaju se na iftare, drugi ne; i tako redom – znamo mi to. Ostaje jedna istina a ona glasi: ko posti – sebi posti; ko ne posti – sebi ne posti.

Posebnost posta

 Post i dobra djela u ramazanu su po obećanoj nagradi drugačiji od svih drugih ibadeta i dobrih djela u ostalih jedanaest mjeseci. Poslanik, a.s., je govorio: „Kada nastupi ramazan pootvaraju se kapije Dženneta a pozatvaraju se kapije Džehennema, a šejtani pozatvaraju.“

Ramazan je prilika da uradimo dobro djelo u ime Allaha, radi sebe a na korist drugih ljudi. O vlastitim djelima u ramazanu sa ovog časnog mjesta želim podsjetiti sebe i vas, poštovani postači. Život na dunjaluku traži nastojanje i trud. Radimo za firmu, društvo, porodicu i sebe. Borimo se za više i bolje, to je domaćinski i to je uredu. Ta borba nije lahka, insan se zaboravi a dunjaluk ga prevari. U jedenoj od kur'anskih definicija dunjalučkog života Uzvišeni Allah kaže: „Dunjalučki život nije ništa drugo doli varljivo naslađivanje.“

Dunjaluk nas svojim čarima prevari: mislimo da ima vremena, da ćemo nešto uraditi kako isplaniramo, da će sve biti uredu itd. Iznenadimo se da nema vremena, da ne stignemo uraditi planirano i da nije baš sve uredu.

Zato nam dođe ramazan da nas podsjeti na ljepote duhovnosti, da svako od nas pojedinačno i zajednički kreira ambijent u kojem nam bude lijepo, i to onda kada smo gladni, žedni, neispavani i umorni. Ali, duša puna.Zato je Poslanik, a.s., dao da prve ramazanske noći glasnik poviče: "O ti koji želiš dobro – pristupi; o ti koji želiš zlo – odstupi.“ (Tirmizi)

Iskoristimo priliku mjeseca ramazana za povećanje dobrih djela na našem vlastitom tasu Mizana. Radimo danas i ovog mjeseca više nego inače, za dan: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.“ (Šuara, 88-89)

Šta je čovjek

Ramazan je prilika da na miru i prazna stomaka razmišljamo o svemu u nama i oko nas. To je jedna od vrsti napuštenog ibadeta – ibadetu-t-tefekkuri, na koju smo u Kur'anu na više mjesta pozvani. Razmislimo o mjernoj jedinici čovjeka. Jedan čovjek jeste jednako šta? Kilogram, metar, dunum, hektar, hiljada, auto, nekretnina – šta? Jedan čovjek jest jednako jedno dobro djelo. Dobar si čovjek onoliko koliko imaš dobra u sebi i pri sebi. Samo dobra djela ostaju, sve ostalo je prolazno i ostavljamo ga drugima iza nas na dunjaluku. „A dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (Kehf, 46)

Obavljajmo ibadete posta, namaza, učenja Kur'ana i dova danas i u ovom mjesecu. Imaš li dovu ovog ramazana koju moliš svaki dan i nećeš odustati dok je ne izmoliš? A zašto nemaš? Zar ti ništa ne treba, zar si spreman moliti ljude prije Allaha, zar želiš biti ovisan o ljudima a ne o Allahu?... Samo su neka pitanja koja možda trebamo postaviti sebi. Sjetiš li se bar u ramazanu poslije namaza ili prije iftara rahmetli djeda ili majke koji ti ostaviše imetka da ti je lakše i ostaviše ti u emanet vjeru, da ti bude utjeha i nada? Moliš li u dovama da budeš zajedno sa njima u Džennetu, jer Poslanik, a.s., nas uči da će „čovjek biti na Onom svijetu sa onim koga bude volio na ovom svijetu“.

Zaokupljeni smo informacijama o dešavanjima za koja nas Bog dragi neće pitati, a propuštamo priliku da uradimo ono za šta ćemo biti pitani i što nas se tiče. Ramazan je prilika da to promijenimo i da, ako Bog da, nađemo bolji način da budemo mirniji i zadovoljniji. Ostavi telefon, internet i komunikaciju sa ljudima preko društvenih mreža, potrudi se pojačati komunikaciju sa Gospodarom ljudi putem namaza, učenja Kur'ana i drugih ibadeta. Muhamed, a.s., je govorio: „Ko u ime Allaha ostavi nešto, Allah mu to zamijeni sa boljim od toga.“ Ostavimo se onoga što ako budemo radili nećemo imati ni nagradu ni kaznu na Sudnjem danu za ono za šta ćemo imati nagradu i sevap. Za namaz ćemo imati sevap, i za doneseni salavat, i za dovu, i za pripremljeni iftar, i za teraviju. Sa surfanje nećemo.

Uključimo se u ono što nam je lahko

Jedna od odlika ramazana jeste i ta da je on spoj duhovnog, tjelesnog i materijalnog ibadeta. Brojne su akcije dobra koje se rade u ramazanu širom naših džemata. Uključimo se u one koji su nama lahki. Pomozimo sadakom ljudima u nevolji, jer: „Sudbinu ne može promijeniti ništa osim dova, niti život produžiti išta osim sadaka.“

Nanijeti sadaku i podaj, ali i čvrsto vjeruj u hadis: „Nikada se imetak neće umanjiti sadakom.“ Ne mogu nove pare doći dok se stare ne potroše. Ne boj se, u ime Allaha, dati prilog i sadaku za svoju vjeru i za ono u šta vjeruješ da je vrijednost koju treba podržati. Allah će namiriti, ima odakle ako bude imao kome, kaže naš narod.

Roditelji u ramazanu

Lista dobrih djela u ramazanu nema kraja. Cijeneći vaše vrijeme, dozvolite da spomenem još jedno djelo o kojem valja posebno razmisliti u ramazanu. Roditelji! Ako su ti živi i blizu, zahvali Allahu i obiđi ih, obraduj ih u ovom posebnom danu, biće ponosni na tebe; nemoj im pričati svoje probleme, nisu ni oni tebi kad si mali i nemoćan bio, pričaj im lijepe stvari i pokloni im nešto. Ali ih zamoli samo jedno, da ti hajr dovu čine. Posebno majku pazi i zamoli.

Ako su ti živi a daleko, nazovi ih i pitaj kako ramazan i treba li im šta. Njima samo to treba, da ih upitaš. Zamoli i njih da ti hajr dovu čine. Posebno majku zamoli, jer majke mu'minke, kažu, zaborave sebe u dovama moleći Allaha za dobro svom evladu. Samo jedna primljena dova roditelja može pomoći više nego sve ostalo što imaš.

Ako ti roditelji nisu živi, onda ti njima uči dove, jer je po hadisu to jedna od tri mogućnosti za koje umrli ima sevap i poslije smrti. I ti moli Allaha da se tako tvoja djeca budu tebe sjećala. U mursel hadisu kojeg bilježi Ibn Hažer se kaže:

„Grijeh se ne zaboravlja, dobročinstvo se među ljudima ne zagubi, Onaj Koji ti daje dug (Allah) ne umire; budi šta hoćeš, ali znaj: kako ti drugima tako i drugi tebi.“