Ako pogledamo muslimansku svakodnevnicu, kako lokalno tako i šire, vidjećemo i primjetićemo da se od Poslanikove, a.s. ličnosti bira ili biraju oni dijelovi koji će biti potvrda vladajuće politike ili dnevno-političke zbilje, i kako bi se afirmirale ideje koje su usko-interesne i nemaju za cilj da popravljaju muslimansko tkivo u cjelini.

Rezultat u kojem se muslimani danas nalaze, u mnogome je nastao kao posljedica indiferentnosti samih muslimana, koji svakodnevnim zalaganjem za ahiret gube kulturnu, ekonomsku, političku i svaku drugu društvenu komponentu na dunjaluku, i tako sebe dovode u potlačen položaj, i položaj u kojem više nismo sigurni imamo li i ahiret. Svako od nas posjeduje svoj svijet u samom sebi, izgrađen lično ili pod sugestijom društva u kojem živimo, i on se nekad ili uklapa djelimično ili ne uklapa nikako u postojeću zbilju društva u kojem živimo, a često je i nedovršen. Musliman neće odmah hvatati se u koštac sa svjetskim društvenim kretanjima, nego će svoje lične frekvencije usmjeriti na riješavanje svoje lokalne slike i zbilje u kojoj se nalazi. A, to proizilazi iz ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Allah neće promjeniti stanje jednog naroda dok on ne promjeni svoj odnos prema sebi“.

Kreni od sebe i porodice

Vidljivo je, i razumljivo, da ukupni odnosi muslimana u svijetu su uvjetovani ukupnim odnosima prema sebi samima, i nećeš biti u mogućnosti mijenjati društvo ako u datom trenutku nemaš snage da promijeniš sebe. Računica je jednostavna: prvi društveni angažman pozitivne promjene neka bude na tebi. Ako to bude uspješno, onda si spreman za sljedeći korak. A, to opet nije društvo, jer još uvijek nisi spreman za ljudsku mašinu u obliku društva. Tvoj sljedeći zadatak je da se aktivno uključiš u svoju porodicu i budeš joj na usluzi, kako bi svojim primjerom odgojio članove svoje porodice, roditelje, djecu, i užu rodbinu. Sjećamo se kako je Poslanik s.a.v.s. kada je primio objavu, došao sav uznemiren svojoj prvoj ženi Hatidži, i nakon što je primio objavu kako je ostao tri godine u tajnosti da pažljivo bira i upozna ljude, svoju bližu porodicu, s idejom koju će kasnije implementirati u njihovu svakodnevnicu.

Ako pogledamo muslimane u svijetu, i ovdje u Bosni gdje smo dio, a ne cjelina, primjetićemo da islam proživljava jednu vrstu buđenja, ali buđenja koje nije inicirano od strane samih muslimana, nego od onih koji lupaju po glavi muslimana dok ovaj spava, kako se ne bi uopće probudio. Opet na sceni je muslimanska proizvoljnost historijskog konteksta, gdje se čeka stihija kosmičkog poretka kako bi muslimane sačuvala, a ove druge uništila. Da li je tako radio Poslanik, a.s i prve generacije? Naravno da nije, i nisu, jer Allah iz svoje mudrosti stvara čovjeka da se trudi, bez obzira na rezultat koji će doći, i na osnovu truda i angažiranosti, bićemo kao pojedinci ali i kao ummet valorizirani na pravi način, u svim društvenim segmentima.

Afirmacija neafrimisanih

U zadnje vrijeme, pojavom interneta, i brzo plasiranih vijesti, bez mogućnosti provjere istih, na sceni su neke negativne odgojne komponente, posebno mladića koji su u svom dosadašnjem načinu života bili malo ili nimalo društveno neafirmisani. Pozivaju u džihad zanemarujući njihovu primarnu ulogu u društvu u kojem žive. Znamo primjer iz života Poslanika s.a.v.s. kad je mladić došao da pita Poslanika da ide u džihad, i na upit Poslanika je li koga ostavio kod kuće da se brine o porodici, on odgovara da nije, a Poslanik mu tad kaza: „tvoj džihad je briga o roditeljima“. Pogledajte kako mladić dolazi i pita Poslanika za dozvolu da ide u džihad i da mu taj nijjet potvrdi kao ispravan. Da li naši mladići pitaju ikog od naših vjerskih autoriteta u Bosni, šta je njihov primarni džihad u datom trenutku, pa da njihov nijjet za džihad potvrde kao legitiman? Kada uzimamo Poslanika za primjer, moramo shvatiti kontekst mjesta i položaja muslimana u tom vremenu i mjestu, a ne uzimati sebi za pravo da sami sebi izdajemo fetve, i da smo sami sebi i muftije i mudžtehidi. Od nas Islamska zajednica traži da budemo svijetli primjeri, traži naše društvo, traži naša zemlja Bosna koja je prepuna hasuma kako unutrašnjih tako i vanjskih, traži Uzvišeni Allah kao našu društvenu obavezu na dunjaluku, a za koju ćemo biti nagrađeni na Ahiretu. Musliman je uvijek na usluzi čovjeku, muslimanu, društvu, ummetu, ali da bi bio valjan faktor musliman mora sebe dovesti u položaj da bude faktor u svom okruženju, kako individualno tako i kolektivno. Ako želimo mijenjati položaj muslimana u svijetu, prvo položaj muslimana popravimo u našem komšiluku, u manjem entitetu, u svojoj zemlji. Želiš u džihad? Evo jedan prijedlog svim onima koji bi željeli ići po dunjaluku tražeći smisao džihada. Neka se ožene i formiraju porodicu ili dođu u manji entitet živjeti, a koji je nastao na kostima Bošnjaka, muslimana, i tu posljedice genocida izbalansiraju što većim natalitetom, i ukupnu krvnu sliku muslimana ovdje u Prijedoru, Srebrenici, Višegradu.. svojim prisustvom poprave.