Zekat na položaj i ugled

Autor: Sadžid Ramić Maj 13, 2015 0

 Šefa'at je zekat na položaj, status i ugled, te je u tom kontekstu sličan zekatu na imovinu

 

Pojam šefa'at označava molbu i(li) traženje da se tolerira grijeh ili krivično djelo. (Ibnu'l-Esir, En-Nihaje) Imam Ševkani veli: „Šefa'at (posredovanje) je pokazatelj položaja posrednika kod onoga kod koga se posreduje, i on je pribavljanje koristi onome za koga se posreduje“. Kada se spomene ova riječ, kod muslimanima ona gotovo uvijek asocira na šefa'at koji će biti na Ahiretu. Ovdje nemam namjeru govoriti o tom šefa'atu. Namjera mi je govoriti o šefa'atu na ovom svijetu. Allah, dž.š., kaže: „Onaj ko se bude dobro zalagao – biće i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao – biće i njemu udio u kazni. – A, Allah nad svim bdi“. (En-Nisa, 85) U našem svakodnevnom govoru šefa'at se obično naziva: zauzimanje, zagovaranje, posredovanje, intervencija, ali još češće „veza“, ili „štela“. Mi smo uglavnom skloni držati do pozitivnih, korisnih aspekata „veze“, potpuno zaboravljajući negativne. Kao muslimani, dužni smo sva djela, riječi i pojave staviti na vagu uzvišenog Šerijata. Postavimo li posredovanje na tu vagu nalazimo da postoje dvije vrste šefa'ata: pozitivni i negativni šefa'at.

 

Pozitivni šefa'at

 

El-Kasimi, definišući pozitivni šefa'at veli: „Da (osoba) posreduje u nekoj stvari iz čega će proisteći dobro, želeći pri tom Allahovo zadovoljstvo“. Dok Zamahšeri kaže: „(to je onaj šefa'at) u kojem se vodi računa o pravu muslimana; kojim se od njeg otklanja zlo, ili mu se pribavlja dobro, kojim se želi postići Allahovo zadovoljstvo, i za koji nije uzeto mito, te da je u dozvoljenoj stvari; da nije u nekoj od Allaha strogo propisanoj kazni, niti u nekoj dužnosti, a negativni šefa'at je oprečan svemu ovome“. (El-Kasimi)

Šefa'at je u svim pozitivnim formama dobro djelo, vrlina i dobročinstvo, društvena obaveza viđenijih i uticajnih članove društva koju trebaju izvršavati kod vlasti i donositelja odluka zbog njihova položaja u društvu, jer njihova riječ se sluša, i to u interesu slabih, siromašnih i potrebnih kako bi ostvarili svoje pravo i potrebu. Šefa'at je zekat na položaj, status i ugled, te je u tom kontekstu sličan zekatu na imovinu. Zekat je pravo i obaveza koja se mora usmjeriti prema onima koji na njeg polažu pravo, na tome im ne prigovarajući niti ih bilo kako uznemiravajući, ne tražeći za to ikakvu naknadu, i želeći Allahovo zadovoljstvo. On spada u svojstva uzvišenog morala zajedno sa pružanjem pomoći drugima, hrabrošću i plemenitošću. Šefa'at u ovom društvenom kontekstu ima svoje društvene temelje, i jake korijene među muslimanima. On spada u međusobno potpomaganje u dobročinstvu i čestitosti.

Islam podstiče na pozitivni šefa'at, smatrajući ga veoma pohvalnim djelom, tako Uzvišeni kaže: „Onaj ko se bude dobro zalagao – biće i njemu udio u nagradi“ (En-Nisa, 85), kao i „ ...i dobra djela činite da biste postigli ono što želite“ (El-Hadždž, 77). Nema sumnje da se pružanje pomoći potrebnima ubraja u djela dobra za koje onaj koji ih čini zaslužuje sevap i nagradu. Sure Časnog Kur'ana su pune ovakvih i sličnih ajeta, kao što i Allahov Poslanik, s.a.v.s., motivira i podstiče na pozitivni šefa'at. Tako je kada bi mu došao prosjak ili se od njega što zatražilo, imao običaj reći: „Potpomažite se i zauzimajte se, a Allah preko jezika svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., presuđuje ono što hoće.“ (Muttefekun alejhi) El-Mubarekfuri kaže: „U hadisu je poticaj na djelatno dobro, na njegovo svakorazno uzrokovanje, na zauzimanje kod velikodostojnika, da otkloni nedaću, pomogne slabog. Jer, nije baš svako u mogućnosti doći do vladara, od njega tražiti, ili mu objasniti svoju potrebu i pravo stanje stvari“ (Tuhfetu'l-ahwezi ). Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Allah ima stvorenja koja je stvorio za potrebe ljudi, ljudi im pribjegavaju u svojim potrebama. Oni su sigurni od Allahove kazne“ (Medžme'u'z-zewa'id ).

Aiša, r.a. kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko približi svoga brata muslimana kod vlastodršca donoseći mu dobro ili mu olakšavajući teškoću, Allah će ga pomoći pri prelasku Sirat ćuprije kada se stopala budu posklizivala“ (Medžme'u'z-zewa'id ). Ibn Abbas, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki Allahov rob kojem je Allah dao neku blagodat, i njome ga obilato obasuo, a zatim potrebe ljudi prema njemu usmjerio, a on prema njima bude nemaran, izložio je tu blagodat nestanku“ (Taberani).

Jedan vid pozitivnog šefa'ata je poticanje na udjeljivanje sadake siromašnima , otklanjanje nedaća onima koji su njima pogođeni, pomaganje potrebnima, naročito nesposobnima da dođu do svojih prava. U to spada i zalaganje da se oproste dugovi zaduženima ili njihova djelomična ili potpuna otplata.

Suština je da je pozitivni šefa'at jedno od preporučenih djela, dobro djelo koje približava Allahu, čije forme i područja su bezgranični.

 

Negativni šefa'at

 

Kasimi veli: „On je suprotan pozitivnom šefa'atu, tako što biva u nečemu zabranjenom; njime se ne želi zaslužiti Allahovo zadovoljstvo i njime se ne vodi računa o pravima muslimana; ili on biva u nekoj, od Allaha strogo propisanoj kazni, ili donosi štetu muslimanu, ili bude uzrokom u nanošenju nepravde, ili ostvarenja griješnog djela; ili se za taj šefa'at primi naknada“ (El-Mubli', Isa ibn Derzi, El-Wesatatu we'r-rešwetu). Uzvišeni kaže: „...a onaj ko se bude za zlo zauzimao – biće i njemu udio u kazni“ (En-Nisa, 85), to jest, dio grijeha koji je proistekao iz njegova djelovanja. Ibn Se'adi veli: „Ko potpomoža drugoga u počinjenju zla djela, ima udio u grijehu onoliko koliko se zalagao i koliku je pomoć pružao“. (Tejsiru'l-Kerimi'r-Rahman)

Oblici negativnog šefa'ata

  1. Šefa'at u, od Allaha strogo propisanim, kaznama

Ovaj šefa'at se još zove i sprječavajući šefa'at. Prenosi se da je Ibn Omer, r.a., rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Čije zagovaranje se usprotivi izvršenju neke kazne, suprotstavio se Allahu. Ko svjesno bude raspravljao i branio nepravdu, u Allahovoj je srdžbi sve dok ne odustane. A ko o vjerniku kaže nešto što nije pri njemu, Allah će ga nastaniti u bari gnoja džehennemlija sve dok ne napusti to što je rekao'“ (Ebu Davud). Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „O Usame, zar se zauzimaš da se ne sprovede Allahova kazna?“ Tad je ustao i održao besjedu: „Oni prije vas su uništeni zato što kada bi ukrao ugledan čovjek među njima ne bi ga kaznili , a ako bi ukrao slabić, izvršili bi kaznu nad njim. Tako mi Allaha,kada bi Fatima, kći Muhammedova ukrala, odsjekao bi joj ruku.“ (Muslim, Sunen Ebu Davud)

 

 Cijeli tekst u printanom izdanju

 

 

 

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija