Da li je ezan samo za imame, mujezine i šačicu istih vjernika, ili i za mene, i tebe i sve nas? Nekada su i nemuslimani zastajali u hodu i prestajali raditi za vrijeme ezana. A ti, šta je sa tobom? Tvrdiš da si vjernik, musliman. Niko u to i ne sumnja, ali znaš li šta treba uraditi kada čuješ ezan? Zvati se muslimanom znači imati određene obaveze prema Allahu, dželle šanuhu, a za svoju korist, dunjalučku i ahiretsku. Ezan je poziv Uzvišenog Allaha na namaz, upućen svim muslimanima koji su pri pameti, te im je dužnost svima da se odazovu. Uzvišeni Stvoritelj kaže u Kur’anu: “Ti namaz klanjaj kad Sunce s polovine neba krene, pa do tmine noći, i namaz zorom klanjaj! Doista, namaz u zoru mnogi posvjedočuju!” (El-Isra’,78)
Koliko muslimana klanja sabah-namaz? Mislite li da je sabah-namaz težak? Da li nam je Uzvišeni Allah naredio sabah-namaz da nam bude teško, a On kaže: “Allah želi da vam olakša, a ne želi da vam oteža”? (El-Bekare, 186) Allahov Poslanik, s.a.v.s., pak, kaže: “Olakšavajte, a ne otežavajte.” Nema, dakle, logike da Allah, dž. š, želi da nam olakša, a da naređuje nešto što je teško. Prema tome, sabah-namaz za istinskog vjernika ne može biti težak, kao ni bilo koji drugi namaz, niti bilo koji drugi Božiji propis.
Tvrdim da kada bismo ja i ti, naše porodice, džemat i naš ummet sutra klanjali sabah-namaz, sigurno bismo, uz Allahovu, dž. š., pomoć, bili pobjednici u svim sferama života. Kolika je snaga sabah-namaza u džematu znaju i oni koji nisu sljedbenici Kur’ana. Parafrazirat ću razgovor između jednog Palestinca i nekog Židova, gdje Palestinac kaže da će Jevreji napustiti okupiranu Palestinu, a Židov odgovara: “Nećemo, nećemo!” Palestinac je uporan, pa kaže: “Hoćete, hoćete!” Ali, i dotični Židov je uporno pri svome stavu, pa kaže ponovo: “Nećemo, sigurno nećemo, sve dok ste vi takvi!” Na kraju razgovora, Židov je iznio Palestincu sljedeće vrlo interesantno razmišljanje: “Kada vas Palestinaca bude na sabah-namazu u Mesdžidul-Aksau kao što vas ima na džumi-namazu, onda ćemo mi sami otići.” Doista, u tome su “znaci za ljude pametne”. (Ali ‘Imran, 190)
Da li ikako klanjaš sabah-namaz? Jesi li ikada klanjao sabah-namaz u džematu? Kako možeš dozvoliti da budeš od onih koji nikako ne klanjaju sabah-namaz? Allahu ekber! Subhanallah! Šta misliš, gdje ćeš završiti? Kakav će ti život biti? Kakav kraj očekuješ? Dok ezan uči, horozovi pjevaju, ili bolje reći, veličaju Gospodara nebesa i Zemlje. I oni te bude. Kako možeš dozvoliti da pijetlovi budu pametniji od tebe? Pa i sve ptice? Sve one se u zoru bude. U njih je Svevišnji ugradio čip, predestinirane su da ustaju onda kada bi i ti morao ustati, abdest uzeti i klanjati sabah-namaz. Naravno, ti imaš slobodu izbora, možeš ustati ili produžiti spavati nakon što čuješ ezan, ali si i odgovoran za svoj izbor. Onomad čuh jedno odgovorno lice u džematu, koje reče: “Svaka čast imamima, oni moraju ići u džamiju, a ja kada čujem sabahski ezan, samo se prevrnem s jedne na drugu stranu!” Allahu ekber! Kakva hrabrost i kakva slabost!
Spavaš li još uvijek? Imaj snage pa savladaj one koji ti “oči mažu medom”, kako bi nam govorila naša dobra majka, Allah neka joj se smiluje. Prouči Bismillu pa ustani, uzmi abdest i zaputi se ka džamiji. Nadam se da nisi od onih koji kažu da je ezan prejak i da ih prepada ujutro i remeti im san. Trzni se, otresi od sebe ljenost, prevrni stranicu i započni novi, ljepši i smisaoniji život, koji je vrlo kratak. Smrt nije samo za one koji su umrli i koji umiru, već i za mene i tebe. Sve što je prošlo je kao juče, a sve što će doći je sutra. Postoji, dakle, samo juče i sutra.
Zalosni smo kada čujemo da neki kažu da neće da idu u džemat iz inata, zato što ih imam stalno poziva! La ilahe illellah, Muhammed resulullah! Pozivaš ga u Džennet, a on kaže da iz inata neće! Subhanallah! Utjeha nam je Nuh, a. s., koji je pozivao narod na Pravi put devetsto i pedeset godina, a njih se ni stotina nije odazvalo. Allahu ekber! No, on je strpljiv bio i nije odustajao. Pročitajmo i razmislimo o Allahovim, dž. š., riječima: “Gospodaru moj!” – reče on (Nuh a.s.) – i noću i danju pozivao sam zbilja narod svoj, ali im je pozivanje moje samo povećalo bježanje.
-2-
I kad god sam ih pozivao da bi im Ti oprostio, svoje su prste u uši svoje stavljali i haljinama svojim se prekrivali, to su uporno činili i žestoko se oholili!” (Sure Nuh, 5-7) Neka nas Allah Uzvišeni udalji što dalje od ovih inadžija i usmjeri putem Njegovih dobrih i odanih robova. Budi zahvalan Allahu, dž. š., kad ima neko da te poziva i usmjerava. Mnogi džemati mogu poslužiti za primjer drugima sa svojim takmičarskim duhom i željom da se broj džematlija konstantno povećava, a ne smanjuje. Nasjedamo i grijeh nam je kada samo konstatujemo da je to kod njih tradicija. I tamo je tradicija odnekud nastala. Pa, hajdmo, potrudimo se da i mi uvedemu takvu tradiciju. Doista, kako mogu rahat spavati i komforno živjeti ako nemam džemata? Zašto nisam zabrinut ako mi je džamija samo “džumanska”, “bajramska”, “ramazanska” ili “dženazenska”? Žalosno je ako se zadovoljimo sa takvom tradicijom. To jeste naša tradicija, ali nije to istinski islam sa kojim je Uzvišeni zadovoljan i kako nas uči naš Poslanik, s.a.v.s.
Čitam na internetu kako je neki džematlija nezadovoljan što im imam, s namjerom da se poveća moral, broji džematlije na sabah-namazu i druge o tome informiše! Allahu ekber! To ga pogađa, iako ne dolazi na sabah-namaz nikako. A našoj radosti ne bi bilo kraja kada bi došao. Postao bi Allahov, dž. š., miljenik, a i druga braća bi ga dočekala široko otvorenih duša. Tu će naći ljubav bez interesa. A u današnjem svijetu, kako reče De Gol, “nema ljubavi, postoje samo interesi”. Zamislite razlike: mi brojimo koliko nas ima na sabah-namazu, a naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., brojao je one koji nisu došli na sabah-namaz. A na sabah-namaz nisu dolazili samo teško bolesni i munafici. Čak su i slijepci išli u džemat, a mnoge nemoćne su, na njihovo insistiranje, nosili u džamiju na rukama. Allahu ekber! Kakve li razlike! Zašto tu tradiciju ne prihvatimo i ne uvodimo? Zašto se u njih ne ugledamo? Poslanika, s.a.v.s., slušajmo svi zajedno.
Jesi li ikada vido kuću bez temelja? Vjerovatno i vi znate da u Americi kuće prave uglavnom od drveta, ali ih postavljaju na nevjerovatno čvrste temelje koji mogu nositi i višekatnice. Kao student, na ferijalnoj praksi sam, između ostalog, učestvovao i u njihovoj gradnji. Puno sam razmišljao. Naš Poslanik, s.a.v.s., uči nas: “Namaz je temelj (stub) vjere.” Nije potrebna nikakva pamet ni mudrost da se zna da nema kuće bez temelja, a, Boga mi, ni vjere bez namaza. Istina da neki žive bez kuće kojoj ne trebaju temelji, ali zato na kartonu, negdje ispod mostova, na željezničkim stanicama, ćumezima, trotoarima, a jadne li su te “kuće”. E, pa, ako hoćeš i vjeru bez temelja, onda zamisli kakav ćeš život imati. A da ne govorimo o kraju i o Onome životu na koji će svako doći. Razmislimo malo. Život nije samo jelo, piće i materijalno uživanje. Kako se brinemo i sikiramo za tijelo, posvetimo pažnju i duši. Jer, nema života bez duše. Šta je smrt do razdvajanje duše od tijela?
Zar još uvijek nećeš klanjati sabah-namaz? Moli Allaha, dž. š., da ti u srce usadi želju da počneš klanjati. Čuj šta Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Znak raspoznavanja nas vjernika od munafika (licemjera) je klanjanje u džematu jacijskog i sabahskog namaza.” Allahu ekber! Imaj na umu da to kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s. Pa, u kojem taboru ti želiš da budeš? Naravno, među vjernicima. No, zar nije rečeno u hadisu da ako se želi biti u grupi vjernika, treba klanjati sabah-namaz, i druge namaze?
Nećeš se valjda i dalje ponašati poput kamenog spavača i gluh prolaziti pokraj džamije na zov ezana?! Moli Uzvišenog Allaha da ne budeš od onih koji, ne daj Bože, nikako ne klanjaju. A mnogo je takvih. Oni su, nažalost, lišeni svih osjećaja, odgovornosti i straha. Bar su takvi dok ih neka nedaća ili kušnja ne poklopi. A zašto čekati kušnje, koje često mogu biti i kraj našeg dunjalučkog života? Šanse imamo, nadu ne gubimo, u Allahovu milost se uzdajmo, ali ne čekajmo posljednji trenutak kao faraon, kojemu pokajanje, kada mu je duša došla u grlo, nije koristilo. Estagfirullah!
Razmislimo dobro i o ovim Poslanikovim riječima: “Za munafike (licemjere) nema težeg namaza od sabaha i jacije. A kad bi znali kakva se vrijednost, ljepota i nagrada nalaze u ta dva namaza, obavljali bi ih u džematu, makar i puzeći dolazili u džamiju.” Uzvišeni Allah te zove, Svoritelj mikro i makrokosmosa, bez kojeg se ne može dihati, niti bilo šta drugo uraditi. On te zove osobno. Njemu se odazivaš. Čast je to i najveće bogatstvo.
-3-
Digni glavu, uspravi se i budi ponosan što padaš na sedždu Svemoćnom Gospodaru. Oslobodi se kojekakvih predrasuda, stida i kompleksa manjih vrijednosti, koji ti je nametan u prošlosti. Neka svako zna, i s ponosom reci: “Da, ja sam rob Gospodara svega što postoji.”
Ako izgubiš posao, zabrinut si, tužan, spavati ne možeš, ljut si na ženu, djecu, prijatelje, na svakoga, nalaziš se na ivici sloma živaca. Čuli smo da neki u Americi poubijaju sve članove svoje porodice i na kraju izvrše samoubistvo! Kako bi se samo obradovao kada bi te šef pozvao da se vratiš na radno mjesto! Dobru hediju bi dao donosiocu radosnih vijesti, a ne bi se libio šefu čak ni stopala da poljubiš. Sve bi trenutačno napustio da se odazoveš pozivu. Uh, dunjaluk, dunjaluk! Za njeg’ su ljudi spremni svašta uraditi. A još kad bi ti neko u besparici dao samo stotinu evra, bio bi mu zahvalan do kraja života. Potreban je i dunjaluk, islam nije protiv njeg’, apsolutno, ali dunjaluk bez namaza je pepeo kojeg vihor života raznese i nestane poput pjene na moru.
Uzvišeni Gospodar te zove svaki dan u Svoju kuću, džamiju, mesdžid, Njemu najdraže mjesto! Gdje si, zašto se ne odazivaš? Iskopaj želju iz skrivenih komora svoga srca. Ona je tu, ali je treba pronaći, motivirati, potpaliti, iskopati ružu iz trnja svoje duše. Zalij tu ružu i oživi je sabahskim namazom. Ne dozvoli da je trnje uništi i da umre. Isplati se boriti za njezin miris i njezinu ljepotu. Bez sabah-namaza, bez džemata, ona će uvehnuti. Napoleon Bonaparta bi rekao: “Nema ništa nemoguće pod Suncem.” Duboko vjerujem da ti to možeš. Probudi želju za sabah-namazom u džematu. Uvijek mi je u sjećanju moj prijatelj iz Memfisa, Tenesi, SAD, doktor atomske medicine, koji svaki dan ide na sabah-namaz u džamiju udaljenu dvadeset kilometara! Allahu ekber! Allah ga nagradio. Pa, kad on može, zar ne možeš i ti preći samo preko ulice, ili nekoliko stotina metara prepješačiti. Naravno da možeš. A još se svaka stopa računa sadakom! Ma ša Allah! Divnih li blagodati. Žanjimo ih dok smo u mogućnosti i prije smrti.
Oslobodi tu ružu, a liši se trnja koje ju ugrožava, ne dozvoli šejtanu da bude jači od meleka, ne dozvoli da slabost i nemoć nadvladaju snagu iskrenog nijeta i volje. Ako ne klanjaš, znak je da si slab i da trebaš tražiti Allahovu pomoć. Ali, ne budi kao onaj kojeg je prijatelj savjetovao da moli Allaha, dž. š., da ga udalji od harama, a on mu reče: “A šta ako mi Allah usliša dovu?!” Allahu ekber! Drugim riječima, on ne želi da se otarasi harama, on ne želi da klanja. Subhanallah! On preferira sljepilo nad svjetlošću, haram nad halalom, neklanjanje nad klanjanjem, druženje sa onima koji su sumnjive vrijednosti nad džematom, mjesta koja su izvor zla nad Božijom kućom! Dove treba neprestano učiti jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Dova je mozak (Srž) ibadeta.” A da li učimo dove jedni za druge i da li tražimo dove jedni od drugih? Kako je lijepo vidjeti ljude koji se susreću svaki dan i pri svakom rastanku traže jedni od drugih da se ne zaborave u dovama. Divna lekcija za nas koji smo tu obavezu totalno zapostavili.
Svi muslimani svijeta čeznu da zijarete Kabu, Arefat, Poslanikovu džamiju i druga časna mjesta, kako bi obavili najzahtjevniju islamsku dužnost – hadž. Oni koji su u mogućnosti, moraju steći halal imovinu, pripremiti novac za put, boravak, ostaviti dovoljno opskrbe za porodicu, vratiti dugove, iskusiti poteškoće puta, obreda itd. No, ponekad želje nadvladavaju mogućnosti, pa je hadž za mnoge muslimane samo trajna čežnja i neispunjeni san. Nagrada, pak, neće izostati iskrenim ašicima, makar hadž i ne obavili. Poslanik, s.a.v.s., u sljedećim riječima ističe ljepotu naše vjere i vrijednost njezinih obreda: “Ako klanjaš sabah-namaz i čekaš dok Sunce izađe i klanjaš dva rekata duha-namaza, imat ćeš nagradu kao da si obavio i hadž i umru.” Allahu ekber! Milostiv li si, o Allahu! Neka Ti je vječna hvala. Pa, kako nakon ove milosti i blagodati, zar još uvijek nećeš ustati, abdest uzeti i otići u džemat na sabah-namaz? Imaš li, tako ti Allaha, srca da to ne uradiš? Allahu ekber! Kakva blagodat! Za sabah namaz u džematu imaš nagradu kao da si hadž i umru obavio! Doista je nvjerovatan luksuz dopustiti da ne klanjaš sabah-namaz u džematu!
Onaj ko ne klanja namaz u džematu bit će izložen raznim iskušenjima. Gdje si brate, gdje si sestro, gdje ste roditelji, djedovi i nene? Gdje ste naša draga djeco i ponosna omladino? Zar još spavate?
-4-
Ne gušite se u dimu, i ne opijajte se drogama i alkoholom. Neki dan su dvojica mladića umrla jer su se predozirali, a drugi je prouzrokovao udes i odveo u smrt dvojicu mladih ljudi, dok je trećem život u opasnosti.
Budete li klanjali sabah-namaz i ako vam srca budu vezana za džamiju, bit ćete pošteđeni spomenutih nevaljalština. Onda će s vama biti zadovoljni i roditelji, i zajednica, i država, i svi ljudi.
Sjediš li još uvijek pred televizorom i gledaš bestidne i razvrata pune filmove po cijelu noć, a ne možeš otići u džemat na sabah-namaz? Kako možeš to sebi dopustiti? Što si nemaran, Allah te uputio i omilio ti namaz? Znaš li da oni tamo u Americi i Zapadnoj Evropi plaču od radosti kada upoznaju ljepotu islama, ljepotu namaza, kada se vrate u okrilje Kur’ana? Oni plaču od radosti, a šta radiš ti? Šta ćeš ostaviti u nasljeđe svojoj djeci kada odeš zauvijek s dunjaluka? Brate i sestro, bojmo se Allaha, dž. š., bojmo se neizvršavanja Božijih zapovijedi, ne zaboravimo Allaha, pa da On učini da zaboravimo sami sebe. Ne dozvolimo da se bojimo svega i svačega, a Allaha, dž. š., ponajmanje, ili nikako. Estagfirullah!
A ti, poštovana sestro, spavaš li još uvijek ili budiš svoju djecu i čestitu čeljad na sabah-namaz? Allah, dž. š., te nagradio. U tebi je, sestro, hajr i bereket. Ti čuvaš džemat. Ali, zbog tebe su padala i carstva. Daleko je veća čast uzdizati a ne prouzrokovati pad, Allah neka te blagoslovi.
Uvijek imajmo na umu riječi Uzvišenog Allaha: “Svaka je duša zalog onoga što je uradila, osim sretnika u rajskim baščama, raspitivat će se o zločincima: ‘Šta vas u Sekar (Džehennem) uvede?’ ‘Nismo bili od onih koji klanjaše’ – reći će – ‘nit’ od onih koji siromahe hraniše. Sa svaštarima se upuštasmo u svaštarije, i poricasmo mi Sudnji Dan sve dok smrt ne dođe nam!’ A neće im zagovor zagovornika koristiti! I šta je njima, zašto se odmeću od Opomene?” (El-Muddessir, 38-49)
Često čitajmo i razmišljajmo i o riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji reče: “Za munafike (licemjere) nema težeg namaza od sabaha i jacije. A kad bi znali kakva se vrijednost, ljepota i nagrada nalaze u ta dva namaza, obavljali bi ih u džematu, makar i puzeći dolazili u džamiju.”
Neka Uzvišeni Allah nagradi sve one koji ovo pročitaju, primijene i drugima proslijede, a nas ne zaborave u svojim dovama. Bit ćemo vam zahvalni ako nas obavijestite da ste našu poštu primili, a bit će nam zadovoljstvo materijal proslijediti svima koji nam pošalju svoju e-mail adresu i izraze želju za to. Neka vas Uzvišeni zaštiti od svih nedaća i kušnji.
