Ovo ilustriranje omogućava čovjeku da predoči sebi i zamisli ono što je duhovno u svim njegovim dimenzijama, što ostavlja ogroman utisak na ljudsku dušu. Postoji više literarno-socioloških studija u ovoj oblasti koje su se javile kao rezultat književnog, naučnog i kulturološkog napretka krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Neki od literarnih (književnih) tefsira su i tefsir El-Menar (autora Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rešida Ride, tefsir Muhammeda Mustafe el-Meragija, tefsir Muhammeda Emina el-Havlija, tefsir Aiše Abdurrahman (kćerke el-Šati’ija) i drugih autora. Spomenuti autori i mufessiri poslužili su se tefsirima koji su im prethodili, dotjerali ih i dali im novi izgled, pa su se pojavili tefsiri u novome ruhu, odlikujući se originalnošću prošlosti i duhom savremenosti.

Ne treba zaboraviti ni Muhammeda eš-Ša‘ravija koji je u svome tefsiru pokušao okupiti razne vrste informacija i znanstvenih činjenica, s ciljem da utemelji novu vrstu tefsira koja bi se odlikovala duhom savremenog doba, čvrsto se držeći čistog i pravilnog jezika, preglednosti i razgovijetnosti te lijepoga izražavanja, sve to s ciljem da svojim pronicljivim razmišljanjem i zapažanjima poveća naš užitak u Kur’anu i njegovom blistavom izlaganju. I dobro je postupio kada je povezao i u svome tefsiru uvrstio retoriku, sintaksu, morfologiju, psihologiju i empirizam, s obzirom da ih je predstavio znanostima koje se međusobno potpomažu s ciljem da u velikim baščama časne Knjige proizvedu lijep i ukusan plod za one koji je ‘konzumiraju’. (V. našu studiju o Eš-Ša‘ravijevom tefsiru, str. 239.)

Škola Muhammeda Abduhua ima avangardnu ulogu kada je u pitanju ova vrsta tefsira, s obzirom da su predstavnici ove škole uložili ogroman trud na putu oslobađanja tefsira od krutih i suhoparnih fraza, izraza i modela koji su opterećavali arapsku retoriku u doba Ejjubija, Mameluka i Osmanlija. Čim su se osjetila strujanja kulturološkog i naučnog napretka, odazvali su im se predstavnici ove škole, dali svoj doprinos i utemeljili nova razmišljanja u oblasti tefsira te modele koji su bliže originalnosti i o kojima su se pohvalno izjasnili mufessiri, s tim da su i kritizirani zbog nekih postavki. Mi ćemo spomenuti njihove dobre i loše strane na kraju ove naše studije o tefsiru El-Menar, a pomoć dolazi samo od Allaha, dž.š.

Abduhuov tefsir Amme-džuza na zahtjev islamskog dobrotvornog društva

Možda je najbolje da počnemo s onim što je u oblasti tefsira uradio Muhammed Abduhu. On je počeo s tefsirom Amme-džuza koji je napisao za poznato islamsko dobrotvorno društvo s ciljem da se njime služe nastavnici (u školama koje je finansiralo ovo društvo) prilikom pojašnjavanja značenja poglavlja ovoga džuza koja su učenici učili napamet. (Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsir ve-l-mufessirun, (2/552.) Tefsir ovog džuza Muhammed Abduhu je završio 1321. h. godine. (Ibid.)

Muhammed Abduhu nam pripovijeda o metodi koje se pridržavao u tefsiru ovoga džuza i veli da je nastojao da njegovo tumačenje bude razumljivo te da pri tome ne skreće pažnju na neslaganja i razlike u mišljenjima, tako da je za razumijevanje njegovog tefsira uz ispravnu savjest i dobar nijjet dovoljno da čovjek zna čitati ili slušati. (Muhammed Abduhu, Predgovor tefsira Amme-džuza, egipatsko izdanje, 1341., str. 2.)

U tom smislu Muhammed Abduhu je detaljno protumačio poglavlje El-‘Asr. Zatim je uradio studije u kojima se suprotstavlja kritičarima Kur’ana i usaglašava kur’anske ajete koji na prvi pogled ukazuju na neslaganje i proturječnost, kao što je, naprimjer, slučaj s ajetima u kojima se neka djela pripisuju Allahu, dž.š., dok se u drugim ajetima ista ta djela pripisuju čovjeku.

Takav je njegov tefsir sljedećih kur’anskih ajeta:

A prije tebe Mi nismo poslali nijednog poslanika, niti vjerovjesnika a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio, a Allah bi uklanjao to što je šejtan ubacivao, i potom bi Allah Svoje Znake učvrstio! A Allah sve zna i mudar je – da bi učinio ono što je šejtan ubacivao kušnjom za one u čijim srcima bolest je i za one čija su srca okorjela! – A zaista su zločinitelji u dalekoj prepirci! – i da bi znali oni kojima je darovano znanje da je Kur’an Istina od tvoga Gospodara i da bi vjerovali u njega pa da srca njihova prema njemu budu naklona! A doista je Allah na Put Pravi uputitelj vjernika! A nevjernici neće prestati u sumnji spram njega biti sve dok im ne dođe čas smrtni iznenada, ili dok im ne dođe kazna Dana Žestokoga! (El-Hadždž, 52.-55.)

Zatim u ovom kontekstu možemo spomenuti i njegovo opovrgavanje predaje poznate pod nazivom kissatu-l-garanik te demantiranje tumačenja koja su na toj priči zasnovana, s ciljem da potvrdi Poslanikovu, s.a.v.s., neporočnost i sigurnost objave čiju je zaštitu preuzeo na sebe Allah, dž.š.

U tom smislu je i njegovo suprotstavljanje onima koji su optužili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za pohotu i strast u vezi s njegovom ženidbom sa Zejnebom.

U vezi s njegovim doprinosom tefsiru Kur’ana su i predavanja koja je na prijedlog svoga učenika Muhammeda Rešida Ride održao na univerzitetu El-Azher.

Njegov rad na tefsiru Kur’ana počeo je prvog muharrema 1317. h. godine, a završio s tefsirom sljedećeg kur’anskog ajeta: Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I Allah doista svaku stvar obuhvata!)1137 u mjesecu muharremu 1323. h. godine, budući da je u mjesecu džumade-l-ula iste godine preselio na ahiret.

Treba imati u vidu da Muhammed Abduhu nije lično napisao svoj tefsir Kur’ana. Njegova tumačenja Kur’ana bilježio je njegov učenik Muhammed Rešid Rida, a zatim ih je, nakon što bi o onome što je pripremio za štampanje obavijestio Muhammeda Abduhua, objavljivao u časopisu El-Menar.

Iz knjige Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, u izdanju El-Kalema koju možete naručiti OVDJE.