Uzvišeni Allah, dž. š., u ovim ajetima objašnjava poziciju Neprikosnovenog Hrama (el-Bejtu'l-Haram) i navodi njegove počasti i odlike. On je prvi hram bogoštovlja (ibadeta) sagrađen za ljude da u njemu ibadet čine. Sagradio ga je Ibrahim i njegov sin Isma'il, a. s., da bude okupljalište i sigurnost ljudima. Nakon njega, poslije nekoliko stoljeća, sagrađen je Najudaljeniji Mesdžid (el-Mesdžidu'l-Aqsa), kojeg je sagradio Sulejman, a. s. Drevni Hram (el-Bejtu'l-'Atiq) je uopće prvi smjer okretanja (kibla) i prvo mjesto bogoslužja, jer na Zemlji nije postojalo mjesto bogoštovlja sagrađeno od strane nekog vjerovjesnika prije ovog Hrama. Uzvišeni Allah nabraja odličja ovoga Hrama koja mu daju prednost u odnosu na sve druge mesdžide (sedždišta) i mjesta bogoštovlja. Odličja ovoga Hrama jesu da je on prvi mesdžid, kibla vjerovjesnika, mjesto sigurnosti i postojanosti; u njemu su Jasna Znamenja: Safa, Merwa, Zemzem, el-Hatim,[1] Hadžeru'l-eswed, Meqam Ibrahim, a iznad svega, Allah ga je odlikovao zasebnom odlikom učinivši ga središtem Upute i Svjetla i propisao je da se hodočasti, tako da ga, iz različitih dijelova zemlje, hodočaste ljudi kako bi bili svjedoci svojih koristi i spominjali Allahovo ime u Danima određenim. Zar to nije dostatan dokaz počasti ovoga Hrama i njegovog primata da bude kibla muslimana?!

Povod Objave

El-Qurtubi u svome tefsiru prenosi od Mudžahida da je rekao: ¨Muslimani i jevreji su se međusobno hvalili, pa su jevreji govorili: 'Bejtu'l-Maqdis je časniji i veći od Kabe zato što je on mjesto hidžre vjerovjesnika i zato što je u Svetoj Zemlji (fi'l-erdi'l-muqaddeseh)' – a muslimani uzvraćali: 'Ne, Kaba je časnija!'- te je Uzvišeni objavio navedene ajete.[2]

Kontekstuakna povezanost sa prethodnim ajetima

 Od početka sure 'Ali Imran pa do ovih ajeta, uz potvrđivanje Božijega Jedinstva, potvrđuju se dokazi koji ukazuju na vjerovjesništvo Allahovog Poslanika. Njih slijede ajeti koji govore o potvorama Sljedbenika Knjige i opovrgavanju njihovih sumnji, te se demantuju novotarije i žudnje koje su unijeli u svoju vjeru a o čemu Allah nije objavio nikakav dokaz...Od ajeta: ¨Svaka hrana bila je dozvoljena potomcima Israila...¨ - opovrgavaju se dvije sumnje izrečene od strane jevreja koje su oni širili kako bi zbunili ljude u pogledu vjerovanja. Prva sumnja se odnosi na činjenicu da su jevreji govorili Muhammedu, a. s.,: ¨Kako to da tvrdiš da si Ibrahimove vjere a jedeš meso i piješ mlijeko deve, a to je po Ibrahimovoj vjeri bilo zabranjeno? Dozvolio si sebi ono što ti je bilo zabranjeno; ti nisi iskren niti dosljedan u vjeri Ibrahimovoj te ti ne priliči da kazuješ kako si ti najpreči od ljudi da slijediš njegovu vjeru...!?¨ Uzvišeni Allah odgovara da je Israilu i njegovim potomcima svaka hrana bila dozvoljena: ¨Svaka hrana bila je dozvoljena potomcima Israila, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio!¨[3]

Druga sumnja koji su jevreji širili pojavila se onda kada je došlo do promjene kible od Bejtu'l-Maqdisa ka Časnoj Kabi. Jevreji su odbacivali vjerovjesništvo Muhammeda, a. s., te su ovaj slučaj uzeli kao izliku za negiranje njegovog poslanstva, unoseći tako sumnje ljudima u pogledu islama. Govorili su kako je Bejtu'l-Maqdis časniji od Kabe i preči da se uzme kao pravac okretanja jer je prije sagrađen, jer je u Zemlji Sakupljanja (na Sudnjem Danu); svi vjerovjesnici od potomaka Ishaqa, a. s., štovali su ga i u njemu klanjali. ¨Da si ti Muhammede,¨ govorili bi, ¨na onom na čemu su oni bili i ti bi mu, poput njih, počast ukazivao!?¨ Uzvišeni Allah ove njihove sumnje opvrgava ajetom: ¨¨Zaista je prvi hram ljudima onaj u Bekki podignut, blagoslovljen je...¨

Tumačenjske prefinjenosti

 Mudrost u odabiru Drevnog Hrama za obavezno hodočašće ogleda se u tome što ga je Uzvišeni Allah učinio kiblom monoteista (ehlu't-tewhid). Otac vjerovjesnika, Ibrahim el-Halil, a. s., je udario temelje ovoga Hrama. On je apsolutno prvi mesdžid na Zemlji jer prije njega nije postojalo mjesto bogoštovlja. Stoji tačno naspram Bejtu'l-Ma'mura[4] na nebu; Drevni Hram obilaze stanovnici Zemlje a Bejtu'l-Ma'mur stanovnici nebesa.

 Imam Fahr kaže: ¨Uzvišeni Allah je naredio Svome Prijatelju Ibrahimu, a. s., da sagradi ovaj Hram; Naredbodavac je Uzvišeni Allah a dostavitelj naredbe je melek Džibril – i zato se kaže da na Zemlji nema časnije zgrade od Kabe, jer je Naredbodavac - Plemeniti Gospodar, arhitekta - Džibril, graditelj - Ibrahim, a. s., a pomagač - Isma'il, a. s.¨[5]

 Od odlika Drevnoga Hrama je i ta što ga je Uzvišeni Allah učinio mjestom sigurnosti, a to je plod bereketa/blagoslova dove Ibrahima, a. s., u kojoj je on molio: ¨Gospodaru moj! Ovaj kraj sigurnim učini Ti...¨[6] Dok se svijet uokolo otima i pljačka, stanovnici Mekke su u sigurnosti. Njih je Uzvišeni Allah izdašno darovao, kao što to potvrđuje Svojim Riječima: ¨Zar ne vide oni da smo Hram sigurnim učinili Mi dok se svijet otima i pljačka oko njih?!¨[7]

Zbog toga je i kazao Omer b. el-Hattab, r. a.,: ¨Da se u Hramu domognem i ubice Hattabovog ne bih ga ni dotakao dok iz njeg ne izađe.¨

 Učenjak Ebu Su'ud veli: ¨Navođenje riječi: A ko ne vjeruje... - u plemenitom ajetu- umjesto: Ko Hram ne hodočasti... –je potvrda obaveznosti hodočašća (hadža) i prijekor onome ko hadž ne obavi. Stoga je Poslanik, a. s., rekao: ¨Ko umre a nije obavio hadž, umro je smrću kršćanina ili jevreja.¨ Navedeni ajet sadrži vrhunac umjetničkog izražavanja kojim se, bez suvišnih riječi, saopćava krajnja obzirnost naspram naredbe hadža i prijetnja onome ko je ne izvrši. Otuda je upotrijebljena izjavna forma koja upućuje na konstataciju a formom imenske rečenice ukazuje se na potvrđivanje i trajnost, tako se zadobiva značenje da je hadž Allahva naredba stavljena u obavezu ljudima; oni se ne mogu osloboditi te naredbe niti izbjeći obavezu spram nje. U ajetu je upotrijebljen postupak poopćavanja (ta'mim), zatim specificiranja (tahsis), a onda dvosmislenosti (ibham) i objašnjavanja (tebjin), te rezimiranja (idžmal)...[8]

(Iz djela: Tefsiru ajati'l-ahkam mine'l-Qur'an, I, Dar al-Kutub al-'alamiyya, Bejrut, s. a., 288-295.)

Prijevod s arapskog: Almir Fatić