digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Koristi namaza u današnjem vremenu

Autor: Rifet Šahinović Septembar 04, 2015 0

Poslanik islama je ukazao na koristi namaza i posljedice njegovog ostavljanja. Tako se u jednoj predaji izostavljanje namaza poredi sa kufrom. Fakihi su svjesno napuštanje namaza okarekterizirali nevjerništvom, a drugi smatraju da se tu radi o griješenju koje svakog muslimana obavezuje na tevbu

Ljudi koji izgube svaku pomisao na namaz zbog slijeđenja svojih pohota, doživjeće potpuno razočarenje na ovom svijetu.

U tom smislu treba sagledavati i rasprave fakiha o izostavljanju namaza. U Kur anu (19:59) se veli. „ A njih smjeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći“.

Posmatrano iz rakursa ovdašnjih zala koje opsjedaju čovjeka u svijetu moderne znanosti, duhovni život čovjeka je jedina nada spasa u svakodnevnoj rastrganosti između ciljeva koje zadaje ovo vrijeme i realnih ljudskih mogućnosti. A duhovni život u islamu je utemeljen na duhovnoj snazi namaza.

Koristi namaza su mnogobrojne u vrtlogu današnjeg vremena.

Prof. Nasr je zapisao u svojim djelima jednu lucidnu misao. Tako on primjećuje da se problemi koje uzrokuje moderni čovjek svojim zaboravljanjem trnscedentne dimenzije života, zatočeništvom njegovog bića u kafezu matrijalnog svijeta i ograničavanjem njegovih horizonata na čisto tjelesni aspekt, mogu riješiti jedino spoznajom da je čovjek načinjen za besmrtnost a njegova inteligencija stvorena za dosezanje Apsoluta.

Za istinsko razumjevanje navedenih misli mogu nam pomoći naši glasni vapaji, poput zapitanosti- šta to danas zadovoljava našu dušu u ovom svijetu pojavnosti, svijetu oblika i formi, ako je išta i može ispuniti?

Namaz pomaže čovjeku da pobjegne iz tamnice matrijalnog postojanja, da se vrati svom iskonu.

Ako čovjek želi savršenstvo duše mora ući u formu koja odražava njegovo duševno stanje. U ovom svijetu formi bez duhovnosti čovjek ostaje obezglavljen.

Nažalost, danas čovjek u modernom svijetu ne osvaja prirodu svojim znanjem već gubi sebe i svoj jedini autantični svijet. Čovjek se danas sve više osjeća usamljenim, izgubljenim, bez duha i smisla, ispunjen lažnim nadanjima i iluzijama. Ne samo da čovjek nije okrenuo oštrice svoga razuma prema osvajanju kosmosa već su one davno promjenile svoju putanju, prema njegovu srcu. To je rezultat obezduhovljenog ljudskog razuma. Kazali bismo da danas čovjek pati najviše od nedostatka duhovnosti.

Zato će prof. Nasr kazati da čovjek treba biti stalno u namazu jer se jedino na taj način uspostavlja harmonija između čovjeka i zemlje.

Naime, današnjem depersonaliziranom čovjeku namaz vraća integritet kojeg je razorila moderna kultura. Namaz uključuje čovjeka u kosmičko pokoravanje Bogu, dž.š. Tako se u Kur anu veli:

„ Sve je Njemu nužno pokorno i skrušeno“ ( 2:116)

„Sve zna svoj namaz i tesbih“ ( 24:41)

Ako Sunce svojim izlaskom i zalaskom se pokorava svome Stvoritelju ali i svaki čovjek na razini biološkoj se pokorava Stvoritelju, primjera radi, svojim rađanjem i umiranjem, svakim svojim udisajem i izdisajem. Prema tome, prirodno je da se čovjek svjesno svome Stvoritelju pokorava i u svome životu. Nije prirodno da se ne pokorava kao što nije normalno da čovjek zatvori usta i nos pa neće da diše.

Namaz štiti čovjeka u ovom svijetu pojavnosti od svih vrsta obožavanja stvari jer one nisu Transcedentne. A Bog, dž.š. je usadio u srce svakog ljudskog bića prirodnu čežnju za Trancedentnim. Zato musallija čini sedždu samo Bogu Dragom i nikom više.

Naravno da je čovjek na dunjaluku ukliješten između čežnje za Uzvišenim i privlačnosti ovog svijeta. Čovjek se suočava sa unutrašnjom borbom. On ima izbor između oslobađanja samog sebe i gubljenja samog sebe. Oslobađajući svoju dušu od tereta ovoga svijeta, musallija oslobađa samog sebe.

U Kur anu se spominje duša sa dvostrukom inspiracijom, za razvratnost i intimni osjećaj za Bogom

„( Tako mi ) duše i Onoga ko je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini“ (91:7,8)

Dunjaluk poziva dušu da slijedi put zla. Duša musallije poziva čovjeka na dobro.

Prema tome, namaz nam pomaže da uđemo u jedan, sasvim drugi i realniji, svijet koji se sastoji od tri nivoa:

-nivo prisjećanja   (u namazu činjeći zikr mi se prisjećamo i svog istinskog položaja na ovom svijetu),

-nivo upravljanja vremenom (namazi su u tačno određena vremena) i

- društveni i individualni aspekti koji se postižu namazom (namazom ne postižemo samo individualnu korist o kojoj smo naprijed govorili već zajedničkom namazima se učimo i društvenom životu).

S toga, u današnjem vaktu klanjati, biti musallija , znači biti sa Dragim Bogom što implicira biti sa sobom i drugim, pravilno raspolagati vremenom, kontrolirati ljubav za imetkom, razviti osjećaj za druge. U ovom svijetlu nam se razotkriva i značenje kur anskog ajeta (29:52)

„ Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno. Sjećati se Boga poslušnost je najveća.“

Sjećanje u namazu je najveći izraz poslušnosti koju čovjek iskazuje prema svome Stvoritelju.

« Rasprava Poslanika, a.s., s kršćanima Musliman svojim izgledom i ponašanjem predstavlja islam »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine