Međutim, poučeni iskustvom, nerijetko i onim sa negativnim predznakom, sasvim je opravdano da se pozabavimo spomenutim pitanjem. Bajramski dekor sve više sačinjavaju sadržaji koji se ni u primisli ne bi mogli dovesti u kontekst tako uzvišenog blagdana. S druge strane, veliki je broj vjernika koji svoj ramazanski ibadet žele okruniti bajramom, ali bajramom oivičenim u naputke našeg Poslanika, Muhammeda a.s., njegovih čestitih sljedbenika te naše lijepe bošnjačke tradicije. Otuda je i ovaj tekst zapravo pokušaj da se sugeriše prvima da način njihovog bajramovanja nije bajram nego obična fešta, te želja da se pomogne drugima da svoj bajram dodatno uljepšaju i upotpune.

Arapska riječ za bajram je 'id, što bi se izvorno moglo prevesti kao vraćanje, povratak, reanimacija, katarza, ponovno rođenje. Čemu se, ustvari, vraćamo za bajram? Sebi, svojoj iskonskoj prirodi (fitretu), svojoj temeljnoj ovodunjalučkoj zadaći Allahovog namjesnika (hilafet), svojoj esencijalnoj potrebi robovanja Allahu (ibadet), svojoj ulozi usmjeravanja sebe i drugih stazom dobra (kijadet), svome odnosu spram Allaha dž.š., i drugih. Kraće kazano, bajram je svojevrsna inventura čovjeka.

Okupati se i namirisati

Islam je vjera harmonije, sklada, ljepote i čistoće. Allah je lijep i voli da na Svojim robovima vidi tragove ljepote. Kroz Kur'an nam u nekoliko navrata poručuje da On voli one koji se kaju za grijehe (tevvabun) i one koji se redovno čiste (mutetahhirun). Čistoća je uslov naše komunikacije sa Stvoriteljem. Tako se bez prethodno ostvarene čistoće ne mogu činiti najvrijedniji ibadeti kakvi su namaz ili učenje Kur'ana. Kur'an nam daje imperativ da se ukrasimo pri odlasku u džamiju (huzu zinetekum 'inde kulli mesdžidin).

Naravno, ni bajram nije izuzetak. Naprotiv, Muhammed a.s., je svojom praksom pokazao posebnu počast spram ovog blagdana u pogledu čistoće a više je predaja koje sugerišu i nama da se za bajram okupamo, namirišemo i odjenemo najljepšu odjeću. I naša bošnjačka tradicija na tragu je spomenutog pa je jedan od neizostavnih bajramskih sadržaja kupovina nove i lijepe bajramske odjeće za sve članove porodice koju, po mogućnosti, treba čuvati i njegovati.

Zajedničko klanjanje bajrama

Po hanefijskom mezhebu klanjanje bajrama je vadžib, odnosno, drugostepena obaveza koju bez valjanog i opravdanog razloga ne treba propuštati. Kao takav, bajram je ispravan jedino ako se klanja u džematu, što je i ustaljena praksa. Predaje koje govore o bajramima često spominju musalu (otvoreni prostor) kao mjesto na kome je Muhammed a.s., klanjao bajram. Čak se spominje i to da je samo jedan bajram klanjao u džamiji i to zbog kiše, iako se ova predaja i ne može uzeti kao posve pouzdana.

Praksa nas Bošnjaka je dvojaka. Tako se bajrami klanjaju uglavnom u džamijama ili za tu svrhu prilagođenim prostorijama (sportske dvorane, stadioni i sl.), ali ponegdje i na posebno pripremljenim prostorima – musalama. Općenit stav je da su obje prakse ispravne uz blažu sugestiju da je lijepo, tamo gdje to okolnosti dozvoljavaju, da se bajram obavi na musali.

Izlazak žena i djece na musale

Koliko mi je poznato, ova praksa i nije u značajnijoj mjeri prisutna u našoj zemlji. Međutim, vjerodostojne predaje govore o tome da je Muhammed a.s., čak i naređivao ženama da iziđu na musalu i prisustvuju bajramima. Tako se od Buharije prenosi slijedeće: ''lzašao sam sa Vjerovjesnikom, a. s., na ramazanski ili kurbanski bajram, klanjao je, zatim održao hutbu a onda je otišao ženama te ih posavjetovao, podsjetio i zapovijedio im da dadnu sadaku''.

Mudrost ovakvog postupanja valja tražiti u već spomenutoj činjenici da je bajram dan nagrada i opće radosti zbog činjenih ibadeta u kojima su u jednakoj mjeri participirali i muškarci i žene.

Korištenje različitih puteva

Zanimljiva je praksa Muhammeda a.s., koji je ka džamiji (musali) radi bajrama išao jednim a vraćao se drugim putem. U predaji od Muslima stoji: ''Allahov Poslanik se ne bi vratio istim putem kojim bi otišao na bajram-namaz''. Naravno, bajram je vrijeme posebne Allahove milosti i bereketa a iz drugih predaja saznajemo da se svakim čovjekovim korakom ka džamiji (musali) briše po jedan grijeh i uvećava nagrada te u tome treba tražiti mudorst ovakvog postupanja i, naravno, nastojati ga praktikovati, ukoliko to mogućnosti dozvoljavaju.

Ko je obavezan klanjati bajram

Iako je ustaljena praksa da bajram klanjaju isključivo muškarci, nema smetnje da to učine i žene i maloljetna djeca. Bajram se klanja nešto nakon izlaska sunca (otprilike kao i duha namaz). Po hanefijskom mezhebu klanjaju se dva rekata namaza sa šest tekbira nakon čega slijedi i prigodna bajramska hutba. Osoba koja iz određenog razloga zakasni na klanjanje bajrama će postupiti tako što će zasebno klanjati dva rekata.

Bajramska hutba

Praksa Allahovog Poslanika a.s., bila je i to da nakon klanjanog bajrama održi hutbu što je i zadržano kao ustaljeni sadržaj bajrama do našeg vremena. Iako je svaka, pa i bajramska hutba, u osnovi stvar imama, bilo bi umjesno i hatibima i onima koji ih slušaju uputiti po jednu sugestiju.

Naime, primjetno je da jedan broj slušalaca bajramske hutbe istu doživljava kao formalnost te svojim ponašanjem indirektno sugeriše kako se ista treba skratiti ili barem svesti na minimalnu mjeru što je posve nedolično. S druge strane, ima i hatiba koji bajramsku hutbu dožive kao jedinstvenu priliku da se obračunaju sa onima koji u džamiju dođu jedino tom prilikom pa ih ili direktno ruže ili putem predugačkih hutbi stavljaju na neku vrstu kazne. Valja istaći da bajramskim hutbama zaista prisustvuje značajan broj ljudi koji u džamije zalazi isključivo tada te bi to morala biti prilika da se i takvima, putem hutbe, pristupi na mudar, primjeren i vremenski dobro tempiran način od strane hatiba. U protivnom se može doći u situaciju u kojoj i namaz i hutba gube svoj istinski smisao i namjenu.

Čestitanje

Već po završenoj hutbi pristupa se međusobnom čestitanju bajrama. Pojedine predaje nam sugerišu da su ashabi u vrijeme Muhammeda a.s., međusobno čestitali bajram govoreći jedni drugima ''Tekabbelellahu minna ve minke'' (Neka Allah primi i od nas i od tebe), što je i danas prisutan način čestitanja. U našem okruženju uglavnom se koristi turska varijanta čestitanja riječima ''Bajram mubarek olsun'' (Neka vam je blagoslovljen bajram) uz odgovor ''Allah razi olsun'' (Neka i Allah bude zadovoljan). Obje verzije su ispravne i nema smetnje da se koristi bilo koja od njih.

Obilasci rodbine, komšija, mezarja

Dakako, bajram ne bi bio tako lijep i bereketan kada čovjek njegove draži ne bi podijelio sa drugima. Tu se, prije svega, misli na rodbinu, komšiluk i prijatelje. O vrijednosti obilaženja rodbine, njegovanja dobrih komšijskih odnosa te lijepog odnosa spram ljudi govore brojni ajeti i hadisi. Tako se u jednoj predaji spominje da se Allah Uzvišeni obavezao nagraditi džennetom onoga ko bez ikakvog interesa i isključivo u ime Allaha posjeti brata muslimana jer je na taj način zapravo posjetio Allaha dž.š..

Bajramom se prisjećamo i svojih umrlih, njihove brige za nas dok su živjeli, njihovog doprinosa očuvanju naše vjere i tradicije te posjećujemo naša mezarja i učimo dove umrlima. Drugi dan ramazanskog bajrama, u kalendaru Rijaseta, zvanično je određen kao Dan šehida. Tim povodom se upriliče zajednički obilasci šehitluka uz učenje prigodnih dova pred duše šehida.

Pomaganje siromašnih

U stvarima vjere treba gledati na one iznad nas dok u stvarima dunjaluka treba uzimati u obzir one koji su u težem položaju. Otuda je lijepo pokušati da svojim angažmanom pomognemo i onima koji su siromašni da bajramske dane provedu u ljepšem ozračju. Darivanje siromaha je stalna obaveza vjernika koja posebnu težinu i značaj ima uz bajram.

Lijepa je praksa u mnogim našim sredinama da se djeci uz bajram daje i takozvana bajram-banka kao simbolična nagrada i stimulacija koju, po mogućnosti, valja praktikovati.

Proslava bajrama

Nažalost, kako već rekosmo, proslave bajrama nerijetko znaju imati i sadržaje koji ne samo da ne dolikuju bajramu nego su svakom muslimanu strogo zabranjeni. Budući da je jasno na šta se aludira, savjetujem muslimanima da se klone toga te da imaju na umu i fetvu Fetva-i-emina, dr. Enesa Ljevakovića po kojoj se muslimanima zabranjuje organizovanje i učestvovanje u raznoraznim feštama, pijankama, dernecima i teferičima povodom bajrama, punim grijeha i nevaljalih sadržaja.

Molim Svevišnjeg da nas učini od onih koji će se istinski radovati svojim bajramima i provoditi ih na način koji naša plemenita vjera i čestita tradicija i preporučuju.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!