digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Hadž mebrur naše voljene hadžije

Autor: E. Bajić Septembar 24, 2015 0

Jedina stvar za koju znam da se umnožava "trošenjem" je LJUBAV. Što više voliš više je ima.

 

Što je više daješ više je primaš.

Kad je u ime Boga onda postaje univerzalna, svemirska, prožima i srca ljudi i jezgra najudaljenijih svemirskih pojava.

Danas na Arefatu, u kolijevci civilizacije, gdje su se prvi put zemaljski susrela dva insana, mjestu odakle smo potekli kao bića, više od dva miliona ljudi uči tekbire i Bogu se obraća na, za danas za to, najodabranijem mjestu.

Hadžije su u ihramima da bi ličili jedni na druge, da bi sebe vidjeli jedni u drugima, da bi se njihovo JA izgubilo u sveopćem MI koje će se suprotno okretanju kazaljki sata vremena, u sutrašnjem tavafu oko Kabe vraćati svome Gospodaru.

Oni nisu i ne smiju biti turisti kojima zavidimo na slikama koje nam šalju. Oni su naši izaslanici u prostoru i vremenu koje mora imati svoje hodočasnike da bi uopšte prostor i vrijeme postojali. Oni su vojska čovječanstva na bedemima ljubavi o kojoj opstojimo, u tragovima koji ne smiju biti zapliveni i izgubljeni.

Oni su ovogodišnji svjedoci jednakosti naše, jedinstvenosti naše, šarolikosti svakojake koju bjelina, kao simbol svjetlosti, upija ujednačavajući sve boje ne po srednjoj nego po najvećoj mogućoj vrijednosti, vrijednosti koja je iznad svakog pojedinačnog entiteta u toj masi a koju svako u njoj ipak može dosenuti ako prepusti svoje JA, svog Ismaila, sveprisutnoj Božijoj milosti, ne da bi nestalo nego da bi od Boga primljeno bilo vraćeno u naljepšem obliku baš kao što je Bog Ismaila vratio Ibrahimu otkrivajući Božansko lice milosti kao potvrdu protiv šejtanskog sijanja straha.I dok nas ta šaptanja plaše izgubljenošću i stradanjem u masi ovi božanski primjeri nas okreću pronalasku sebe u njenom jedinstvu.

Koliko god mi bili vlasnici svojih dijela i pojava time ih nismo sklonili od Božije providnosti. Svaka slika je svjedok nečeg.

Ja trenutno tragam mišlju i nadom, ima li mene, današnjeg, u Bosni ovdašnjeg, na Arefatu?

Je li me ponijelo ijedno srce i hoće li me Allah spustiti i u jednu misao naših misionara na Arefatu, misionara odziva, ljubavi, predanosti...

Je li iko iz skupine onih koje volim i koji mene vole odabran da bude ove godine na Arefatu?

Ne bi valjalo da nije, ne bi valjalo da sam u krugu ljubavi onih koji o Njegovim propisima ne vode računa.

A i da sam, čemu se i kome se u tom "avaju" spoznaje predati do li Njemu, i koga do li Njega zamoliti da iduće godine bude drukčije?!

Hadž mebrur naše voljene majke i sestre, očevi i braćo, izaslanici i znakovi naši u tom mubarek mjestu mubarek današnjeg dana!

 

 

« Definicija ogovaranja Kako provesti Bajram »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine