Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Kada Allah, dž.š., želi nekom čovjeku dobro učini ga zauzetim (zaposlenim). Ashabi upitaše: - Čime ga zaposli? Pejgamber, s.a.v.s., odgovori: - Uputi ga da čini dobra djela prije smrti." (Tirmizi i Ahmed, sahih)

U sličnom hadisu Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Kada Allah, dž.š., zavoli nekog roba onda mu osladi (činjenje dobra). Ashabi upitaše: - Šta to znači? A Pejgamber, s.a.v.s., reče: - Allah mu omogući da čini dobra djela prije smrti, a zatim ga u tom poslu usmrti." (Ahmed, sahih) U drugim predajama na kraju ovog hadisa se kaže: "...omogući da čini dobra djela da bi On bio s njim zadovoljan," ili: "omogući da čini dobra djela da bi s njim bile zadovoljne njegove komšije i oni oko njega" ili: "...kako bi ga proživio na tim djelima."

Od znakova lijepe smrti i finog završetka ovozemnog života je i smrt pri činjenju dobrog djela, jer Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Ko kaže La ilahe illellah, želeći time postići Allahovo zadovoljstvo i takav mu bude završetak, s tim će ući u Džennet. Ko bude postio želeći postići Allahovo zadovoljstvo i to mu bude zadnje djelo, ući će s tim u Džennet. Ko udijeli sadaku i to mu bude posljednje djelo, s njim će ući u Džennet." (Ahmed, sahih)

Od znakova lijepe smrt, također, su: izgovaranje Šehadeta, znoj na čelu umirućeg, jer Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Smrt vjernika biva uz znoj na čelu." (Tirmizi, Ahmed, sahih). Preseljenje na ahiret petkom, ili uoči petka je također znak lijepe smrti, jer Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Koji god musliman umre u petak ili uoči petka, Allah, dž.š., će ga zaštititi patnje u kaburu." (Tirmizi, Ahmed, sahih). U lijepu smrt ubraja se i: pogibija u borbi na Allahovom putu, ili tokom stažarenja na tom putu, smrt od kuge ili neke slične bolesti, smrt od stomačnih bolesti, pogibija u ruševini, poplavi ili požaru, smrt majke u toku nošenja ili rađanja djeteta, kao i pogibija u odbrani svoje vjere, imetka ili života.

Lijep završetak se spominje u ovom kur'anskom ajetu: "Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah,' pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan." Komentatori Kur'ana kažu da je ovo radosna vijest koja će biti vjernicima saopćena prilikom smrtnog časa. To potvrđuje i hadis koji prenosi Aiša, r.a., u kojem Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Ko poželi susret sa Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim." Aiša reče: -Allahov Poslaniče: "Je li to preziranje smrti, pa svako od nas prezire i ne voli smrt," a Muhammed, s.a.v.s., reče: "Nije to, nego kad vjernik bude obradovan Allahovom milošću, zadovoljstvom i Džennetom, on poželi susret s Allahom, a kad nevjerniku bude najavljena Allahova kazna i Njegova srdžba, onda on prezire susret s Allahom i Allah prezire susret s njim." (Muttefekun alejhi)

Suprotno tome je ružan završetak sa ovim svijetom ili su'ul-hatime, a to je da čovjek umre čineći grijehe, izazivajući Allahovu srdžbu, kao i ne izvršavajući ono što je On naredio i ustrajavanjem u činjenju grijeha. Od razloga tako ružnog završetka je da se čovjek opusti u činjenju grijeha i da mu to postane svakodnevno u njegovom životu. U tom slučaju to mu sraste sa srcem i u većini slučajeva smrt ga zatiče u tom griješenju. Ibn Kesir, rahimehullah, je rekao: "Grijesi, neposlušnost i strasti ponižavaju njihovog počinioca u smrtnom času."

Nikada se ne smijemo upuštati u to da mi ocjenjujemo za nekoga, da li će u Džennet ili u Džehennem, jer nikada ne znamo šta je kome Uzvišeni Allah propisao i kakav će njegov završetak biti. Na to nas podstiče i ovaj hadis. Aiša, r.a., je prenijela da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Zaista ponekada čovjek radi djela džennetlije, a već je propisano da će on biti džehennemlija, pa kada se prikuči smrt, promijeni se pa počne raditi djela džehennemlija i na tome umre, te uđe u Džehennem. A ponekada čovjek radi djela džehennemlije, a već je propisano da će on biti džennetlija, pa kada se prikuči smrt, promijeni se pa počne raditi djela džennetlije i na tome umre, te uđe u Džennet." (Muttefekun alejhi) Ovdje se radi o iskrenosti pri činjenju dobrih dijela. Ako neko ne bude iskren pri tome, njegov završetak je vrlo ružan i završit će u griješenju i u Džehennemu. Suprotno tome, možda će grješnik, zbog lijepe osobine koja je u njemu biti počašćen time, da pred kraj života počne raditi dobra djela, na tome umre i uđe u Džennet.

Djela se cijene prema onome što je zadnje i posljednje što čovjek uradi. Na to nas upućuje ovaj hadis: "Zaista ponekada čovjek radi djela džehennemlije, a njemu je propisano da bude džennetlija, a ponekada čovjek radi djela džennetlije, a njemu je već propisano da će biti džehennemlija. Djela se zaista cijene po onome što je zadnje." (Buhari)

Prema tome ne smijemo se zavaravati zbog naših dobrih dijela, nego trebamo ustrajno moliti Uzvišenog Allaha da naše srce učvrsti u vjeri, kao što nas je Pejgamber, s.a.v.s., podučio toj dovi: Allahumme ja mukallibel-kulubi, sebbit kalbi ala dinike! U prijevodu: O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri! Kada su ashabi upitali o toj dovi, on je rekao: "Srca su između dva Allahova prsta, okreće ih kako On hoće." (Tirmizi)

Da nas Allah, dž.š., zakloni od ružnog završetka i dadne nam lijep kraj.