Iz slijedećih ajeta dobićemo jasniju sliku ovih plemenitih ljudi:

''A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ¸¸Mir vama¸¸''. Dakle, prva odlika ove časne skupine je miran hod zemljom i dostojanstvenost koju ni obični bestidnici i neznalice nisu u stanju okaljati. Muhammed a.s. uvijek je hodio skrušeno i preporučivao da se i pri odlasku na namaz ide smireno, bez žurbe, te da se na uvrede i ružne riječi od strane drugih suzdržava.

''I oni koji provode noći pred Gospodarom svojim, na sedždu padajući i stojeći.''. Ibadet, ili stalna potreba čovjeka za vezom sa svojim Gospodarom, slijedeća je odlika Robova Milostivog. Oni su svjesni svoje nemoći i ovisnosti o Opskrbitelju i Uzdržavatelju svega, te su im sedžda i kijam neizostavni dijelovi životnog puta, posebice obnoć, kada dunjalukom ovlada san i opuštanje. I sam Muhammed a.s. je noću praktikovao klanjati nafile, aktivirajući pri tom i svoju porodicu a generacija ashaba, tabi'ina i čestitih ljudi poslije njih u tome ga je vjerno slijedila. Tako u jednom hadisu stoji: ''Šejtan svakome od vas, kada zaspi, sveže tri čvora na zatioku, svojom rukom udari svaki čvor i kaže: 'Spavaj, pred tobom je duga noć'. Kada se čovjek probudi i spomene Božije ime razveže se jedan čvor. Ako se nakon toga abdesti, razveže se i drugi čvor. Ako klanja razveže se i treći čvor, pa čovjek ustane raspoložen i dobre volje. Ako ne bude tako osvane neraspoložen i lijen.'' )Muttefekun alejh).

''I oni koji govore: ¸¸Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište¸¸''. Robovi Milostivog znaju da im je Allah dž.š., iz Svoje neizmjerne milosti, omogućio da mu se obraćaju dovom kojoj se On, kako stoji u hadisima, obraduje više nego čovjek pronalasku izgubljene deve u pustinji, kod koje su njegova hrana i voda. Kur'an spominje dove poslanika poput Adema, Nuha, Luta, Ibrahima, Ejjuba, Sulejmana, Musa'a, Isa'a i drugih, a Muhammed a.s. nas savjetuje da dova bude svakodnevna navika i nas samih, posebno kada smo na sedždi jer smo tada najbliži onome koji je ''blizu i odaziva se molbi molitelja kada ga za nešto zamoli''.

''I oni koji, kada udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine''. Islam kao vjera umjerenosti i središnjeg puta traži da se u svemu, pa makar se radilo o ibadetu i dobročinstvu, nađe adekvatna mjera. Ebu Bekr prenosi da je Muhammed a.s. rekao: ''Divna li je umjerenost u bogatstvu; divna li je umjerenost u siromaštvu; divna li je umjerenost u ibadetima!''. Robovi Milostivog su oni koji, pri davanju sadake i udjeljivanju drugima nastoje pronaći sredinu između škrtarenja koje rađa pohlepu i rasipništva koje odražava čovjekov odnos spram imovine i koje se u krajnjoj liniji može negativno odraziti po njegovu porodicu.

''I oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kada pravda zahtjeva, i koji ne bludniče; a ko to radi iskusiće kaznu.''. Tri su grijeha kojih se strogo klone i čuvaju ovi časni ljudi. Širk (smatranje drugih Allahu ravnim i traženje pomoći od njih), ubistvo bez opravdana razloga i blud su djela strogo zabranjena u svim objavljenim religijama. Na njih ukazuje i Muhammed a.s. koji je jedne prilike upitan: ''Koji je grijeh najveći?''. ''Da pridružuješ Allahu druga a On te je stvorio!'' – odgovori on. ''A onda koji?''. On reče: ''Da ubiješ svoje dijete bojeći se da se neće moći prehraniti s tobom!''. ''A onda koji?'' – upitan je opet. ''Da učiniš blud sa ženom svoga komšije'' – odgovori on.'' (hadis bilježi Ahmed). Nastavak ajeta otkriva i težinu kazne za navedene grijehe: ''Patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati.''. No, i takvima Allah dž.š. nudi izlaz a on leži u pokajanju i povratku vjeri i dobročinstvu. Kao dodatna nagrada pokajnicima je obećano da će njihova loša djela biti preobražena u dobra, kao što slijedi u ajetima: ''Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra pretvoriti, a Allah prašta i Milostiv je. A onaj koji se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.''. Jedan čovjek je pitao Allahovog Poslanika: ''Šta misliš o čovjeku koji stalno griješi i ne propušta ni veliku ni malu priliku da počini grijeh – ima li on mogućnost pokajati se?''. ''Jesi li se predao i primio Islam?'' – upita ga Poslanik. ''Da.''. Poslanik mu reče: ''Čini dobra a ostavi se loših djela pa će ti Allah dž.š. sva djela učiniti dobrim.''. ''I moje nevjerstvo, nemoral i poročnost?'' – upita čovjek. ''Da, sve dok potpuno ne iščeznu'' – odgovori Poslanik. (hadis bilježi Taberani).

''I oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.''. I lažno svjedočenje spada u kategoriju velikih grijeha na čiju pogubnost nas naš Poslanik često upozorava i savjetuje da se umjesto toga držimo istine i uvijek govorimo istinu, makar i na uštrb nas samih ili naših najbližih. Tako u jednom hadisu kaže: ''Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer spominjanje istine ili nečeg krupnog neće mu približiti smrtni čas (edžel), niti će mu udaljitinafaku.'' (hadis bilježi Ahmed). ''Od lijepih znakova ispravne vjere čovjeka je i to da ostavlja ono što ga se ne tiče'' – jedan je od hadisa koji se savršeno nadovezuje na gore citirani ajet.

''I oni koji, kada budu opomenuti dokazima svoga Gospodara, ni gluhi ni slijepi ne ostanu.''. Kur'an je knjiga upute koja je nekada izražena u vidu poučnih kazivanja o prošlim narodima, nekada u vidu iznošenja čovjeku poznatih ili nepoznatih istina iz svijeta koji ga okružuje, a nekada i u formi konkretnih savjeta, naredbi ili zabrana. Pomnije proučavanje Kur'ana i njegovih ajeta uvjeriće nas da plovimo morem koje, kako se otiskujemo sa obale, postaje sve dublje. Iskreni robovi Milostivog Gospodara nisu ravnodušni spram dokaza koje ima Časni Kur'an podastire. Time se njihov iman povečava a odlučnost da ustraju na putu istine biva jačom.

''I oni koji govore: 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih.''. Zdrava porodica kao temelj zdravog društva težnja je ove plemenite skupine Allahovih robova koji dovom od Gospodara traže njeno ostvarenje. Ukoliko je zasnovana na principima koje nalaže Allah dž.š. porodica s pravom predstavlja radost čovjeku, ali s druge strane može predstavljati i veliko iskušenje. Stoga i ne čudi da Muhammed a.s. često naglašava važnost braka i lijepog odgoja djece a razvod braka naziva Allahu najmržim dozvoljenim djelom.

Bila su to svojstva robova Milostivog kojima Allah dž.š. naposlijetku obećava zasluženu nagradu: ''Oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani. U njima će vječno ostati; a kako su one divno prebivalište i boravište!''.