digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Et-Tefsiru-l-vesit – israilijati i slabi hadisi

Autor: ABDULKADIR MUHAMMED SALIH Oktobar 09, 2015 0
Et-Tefsiru-l-vesit – israilijati i slabi hadisi

Vehbe ez-Zuhejli* o israilijjatima u svom tefsiru Et-Tefsiru-l-vesit

 

Može se reći da je ovaj tefsir u dobroj mjeri lišen slabih predaja kao i israilijata, prenesenih od ehli-kitabija.

Autor govoreći o iskušenju Ejjuba, a.s., njegovoj patnji i teškoj bolesti kaže:
“Njegovo iskušenje neizlječivom bolešću nije bilo prirodno, nasuprot onome kako neki misle, već je njegova bolest bila prolazna kožna bolest. Nakon što se njegovo strpljenje oduljilo, molio je Allaha, dž.š., pa mu je objavljeno da se okupa i pije izvorsku vodu, koju je nogama iskopao tako da se izliječio i izbavio iz ovakvog stanja. Allah, dž.š., mu je povratio porodicu i umnožio mu potomstvo, a njegov zavjet da će udariti svoju ženu Allah, dž.š., je iskupio na način da sakupi smotuljak od stotinu slamčica sa kojim ju je udario jedanput i time je njegov zavjet bio ispunjen.”


Spomeni Našeg roba Ejjuba kada je dozivao svoga Gospodara: “Zbilja mene šejtan pogađa bolovima i patnjom!”
“Udri nogom o tlo! Eto ti vode hladne za kupanje i piće!”
A Mi smo njemu podarili porodicu njegovu, i još toliko njih, iz Naše milosti, i pouke za ljude umne!
“I uzmi rukom svojom snop, i njime udari, a zakletvu ne prekrši!” Našli smo ga doista strpljiva, divnog li roba! On je bio predan!
Nije na odmet da se spomene fikhsko pitanje uzeto iz događaja kojim je Ejjub, a.s., bio rasrđen kada mu je njegova žena predočila svoje snove prožete šejtanskim spletkama. Naime, on se zavjetovao da će, kada ozdravi, udariti ženu sa stotinu udaraca, a kada je ozdravio, Allah, dž.š., mu je naredio da uzme u ruku snop slamčica i palminih grančica i udari je jedanput i tako iskupi svoj zavjet. Ovaj propis je naveden i u našem vjerozakonu – kako bilježi Ebu Davud od Poslanika, s.a.v.s. – da je neki čovjek patio od hronične bolesti zinaluka, pa je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se uzmu palmine grančice od stotinu slamčica i da se time udari jedanput.
Ovaj stav navode i neki fakihi, prvenstveno Šafija.
Autor tefsira je, također, izbjegao citiranje israilijata prilikom kazivanja o Sulejmanu, a.s., u poglavlju Sad. Ta kazivanja navode da je Sulejman, a.s, odsjekao noge konju jer ga je omeo od obavljanja ikindija-namaza sve dok Sunce nije zašlo. Ti israilijati su netačni, tako da u djelu nema ovakvih apokrifnih israilijata.
Ono što je bitno jeste da je Sulejman bio poslanik i vjerovjesnik, jedan od dobrih Allahovih, dž.š., robova, kao i njegov otac. Od njega su dolazila samo dobra djela kao što je u skladu sa poslanstvom i usmjeravanjem ljudi da se samo Allah, dž.š., obožava, i da se Njemu zahvaljuje. U njegovoj dovi nije bilo traženja vlasti kojom bi se izdvojio, a pod tim se misli da Allah, dž.š., ne daje takvu vlast nikome, jer bi to bilo pretjerivanje u darivanju vlasti i njenom zahtijevanju.

Zaključak


Djelo Et-Tefsiru-l-vesit je vrlo jasno, lahko i lišeno israilijata i slabih predaja a korist od njega je vrlo olakšana. Njegovi uvodi u svaku temu pomažu u razumijevanju poglavlja i ajeta koji su podijeljeni shodno temama.
Također je uveliko lišen gramatičkih i stilskih analiza. On je u njemu potčinio jezik učinivši ga lahkim i izražavajući njime svoje namjere na najljepši način, pri svakoj prigodi i svakom pitanju – retoričkom, akaidskom, fikhskom i pripovjedačkom. Jasnost i jednostavnost uveliko dolaze do izražaja prilikom autorovih pojašnjenja nepoznatih i složenih riječi u fusnotama, a koje smo mi preuzeli kako bismo pojasnili neke izraze konstatirajući ih u fusnoti na način kako je i navedeno u Et-Tefsiru-l-vesit. Zahvala pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova.

 

Iz knjige Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, u izdanju El-Kalema, koju možete naručiti OVDJE.

 

*Vehbe ez-Zuhejli je jedan od onih učenjaka i mislilaca poznatih po obimnom naučnom opusu kojim prekriva veliki dio islamske naučne sfere u oblasti fikha, tefsirskih znanosti, usuli-fikha i akaida. 
Autor je rođen 1932. godine u Dejri Atijje u blizini Damaska, a radio je u naučnim centrima pri Univerzitetu Damask i bio predavač na dva fakulteta; Fakultetu Šerijata i Pravnom fakultetu. Također je predavao i na drugim arapskim univerzitetima. Poznato njegovo djelo je Et-Tefsiru-l-vesit, napisano u tri toma, izdavač Daru-l-fikr u Damasku. Autor nije imao namjeru tumačiti Kur’an, kako je naveo u uvodu djela Et-Tefsiru-l-vesit; on smatra da ni jedan učenjak, bez obzira koliko znanje posjedovao, ne može procijeniti stvarnu namjeru Božijeg govora, jer Božiju namjeru ne može sažeti neko pojašnjenje.

« Robovi Milostivog Teškoću prati olakšanje »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine