Neosporno, strah je sveobuhvatan i posvudašnja rasprostranjenost u svim bićima. Strah je univerzalna i najosnovnija emocija i temelj mnogim drugim izazovima i neprilikama. Zbog straha su ljudi surovi, podli, zli. Od straha se događa da su ljudi dobri,darežljivi, plemeniti, bogobojazni.

Čovjek, koji ima svijest o sebi, sam sebi stvara više straha od životinje, i to baš zbog te svijesti o sebi.

''Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.'' (Bekare, 112.)

Vjernici znaju da Gospodar svih svjetova ''gladne hrani i od straha brani.''(Kurejš, 4.)

Oni dobro znaju, nasuprot bjelosvjetskim gubitnicima vlastitog korijena, da nikad nije bilo niti će biti straha od njihovog islama i islamske misli. Kod iskrenog vjernika postoji strah od Allahove, dž. š., kazne i on ga čini svjesnim da ga Svemogući nadzire. Temelj svih strahova je strah od smrti i svih pitanja u vezi s tim.

Strah je izvorno i temeljno unutrašnje uzbuđenje koje nastaje usred zapažanja i pogledanja velike opasnosti ili neke otvorene prijetnje ljudskom ili bilo kom drugom živom biću. A sva živa bića poznaju strah. Riječju, strah dolazi pred najezdom raznih opasnosti. Čvrsto je povezan i integriran u nervni sistem od samog našeg rođenja. Prvi strah koji obuzima insana (čitaj: bebu) je strah da bude odvojen od roditelja, majke posebno. Potom slijedi novi strah pred novim osobama i novim stvarima i izumima. On uči da se boji Boga, munje, grmljavine, udara struje, eksplozije, oružja, serijskih ubica, diletantskih parlamentaraca,...itd,itd.

Čovjek, koji ima svijest o sebi, sam sebi stvara više straha od životinje, i to baš zbog te svijesti o sebi. On obično istražuje svoje doživljaje da bi hranio sve svoje strahove. Ljudsko žacanje je vječno. U prošlosti smo se bojali svega: i groma, i munje, i oluje, i pomračenja, i suše, i poplave, i požara i kuge. Žacali smo se svih tih pošasti više nego danas. Bojali smo se i prikaza više nego danas. U novim vremenima ništa nam se ne prikazuje, ne priviđa, već nam se ukazuje, na djelu su ukazanja razna, i mi smo samo i jedino sami sebi prikaze i plašila.

 

Rušenjem komunizma, u kapitalističkoj Evropi je nestao strah od tog nekad naglašenog komunističkog bauka i hitno je ''valjalo'' izmisliti taze dušmanina kojeg se treba smrtno bojati. 

 Nema niti jednog insana na svijetu koji nije iskusio neku vrstu straha. Koliko god neugodan, život bez straha bio bi nemoguć i nezamisliv. On nas dovodi u hal napetosti i uzbuđenosti pa smo kao ljudi spremniji braniti se i valjano zaštititi.

Strah vlada cijelim svijetom i moglo bi da se nabraja u beskraj čega se to sve boji insan čemerne današnjice. Kada nekim narodima priprijeti opasnost od samourušavanja u vlastitoj religiji i civilizaciji, brzo se iznađe izvor fobije i napravi se plan da se taj navodni izvor straha začepi. Plasirana je teza da je islam izvor straha, međutim, treba imati na umu da je tzv. kršćansku Evropu uhvatio strah od vlastitih kulturno-civilizacijskih vrijednosti, koje se milionski napuštaju i prihvata islam, vjera nade, normale, ravnoteže i harmonije. Sve što više siju mržnju prema islamu i muslimanima kao nekakvim političkim ideolozima, sve više doprinose svom urušavanju u vlastite kulturne vrijednosti. Vrijeme pokazuje šta prirodno pobjeđuje: raspadajuća vrijednost ili vrijednost koja je zbog svoje snage i snažne zdrave poruke u renesansi!

Rušenjem komunizma, u kapitalističkoj Evropi je nestao strah od tog nekad naglašenog komunističkog bauka i hitno je ''valjalo'' izmisliti taze dušmanina kojeg se treba smrtno bojati. Trebalo je vrlo brzo izmisliti životnog neprijatelja od kojeg treba strahovati, i osmišljeno krenuti u pohod protiv njega, organizirati se na visokim nivoima poput organizacije križarskih ratova. Evropa navodno počiva na temeljima kršćanske kulture i civilizacije( najveća evropska laž) i samim susretanjem sa pripadnicima islama, obuzima je nerazuman strah od islama i islamske misli, kojeg prodaje kao vlastiti brend milionima ljudi kršćanske tradicije, što ovih godina masovno napuštaju tu i takvu kulturu zbog ispraznosti priče o njenoj nadmoćnosti. Umišljenu opasnost od islama ne proizvodi samo tamo neki Geert Wilders; on je tek jedno plašilo i portparol Evrope koja ne bi trebalo, kako zagovaraju, da se sruči u zagrljaj onih koji neće da se ''integrišu''(najbezobraznija riječ evropskog civilizacijskog kruga).

Na ljestvici vrijednosti savremenog insana najviše mjesta zauzimaju pare, čast(a ima je raznovrsne), slava, položaj, očivanje vlastitog komoditeta, mladalačka perpektiva bez zora i napora. Bogataši se više boje siromaštva nego prosjaci.Velegazde se itekako boje siromaštva. ''Siromaštvo i strah – kaže danska poslovica- stvaraju lažljivce.'' Otud i lažne naše veličine, otud i rušenje plemenitih ljudi preko namnoženih lažova.

Savremeni insan, posebno onaj što se parazitski, na mufte, dočepao dunjalučkih blagodati, svoj integritet poistovjećuje sa onim što voli i cijeni. A sve se ovo kroz društvene mijene može i izgubiti i tada je taj insan nervozan, i analogno tome tada se u njemu započinje gnijezditi strah. Jedini lijek protiv takvog individualnog straha je posluh Allahu Svemogućem i jedini lijek protiv svake vrste straha je korisno znanje. Ne svakakvo znanje, već znanje o tome koga se i čega treba insan bojati. Znanje o sveprisutnosti božanske Jednoće pobjeđuje strah i ono usmjerava insana ka tome da na ovom šarenom Dunjaluku ništa nije definitivno, da je sve podložno nastajanju, mijenama i nestajanju. Očito, na čijoj su ljestvici vrijednosti pare zauzele prvo mjesto, ta osoba strahuje samo od manjka novca i smanjenja plaće. One naše poslanike po parlamentima tako treba i posmatrati, jer oni i ne kontaju da mogu i umrijeti. Nemaju oni straha od smrti koliko su ustrašeni ''malim primanjima''. Strah se u ovim čemernim danima uvlači u kosti protestanata na b-h ulicama i trgovima. Međutim, strah je veći kod onih koji imaju novac i žele ga još više imati. Te i takve, koji upečatljivo fabrikuju tu vrstu straha, trebamo na prevaru savladati zajedno sa njihovim individualnim bezobraznim strahovima. Jer, oni nas ionako u tim parlamentima bez ikakvog pokrića straše tamo nekim dušmanima a namjerno ispuštaju iz vida svu svoju autostigmu. Matrica igranja društvom i politikom na strah je već profunkcionisala. Samo, dokle tako? Neprijatelj stanuje u njima i nama. U nama, jer nas je strah da im kažemo da su diletanti u poslu kojim se bave. Definitivno, insan nikad neće pobijediti strah, posebno ako je korektno učen i valjan vjernik, pa stoga valja mu ga prihvatiti i uzeti kao miroljubivog životnog saputnika.