Prvi imperativ u islamu je učenje, znanje, razmišljanje, istraživanje, a kruna znanja je spoznaja Allaha, dželle šanuhu. A istinska spoznaja je da vjeruješ u Allaha kao da Ga vidiš, i da vidiš Njegovu moć i znake Njegove egzistencije u svemu što je On stvorio. Koliko je znanje važno i vrijedno, toliko se i oni koji znaju nalaze na visokim deredžama/stepenima. Allahov Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Vrijednost alima/učenoga u odnosu na abida/pobožnjaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na zvijezde.” Najvrednije znanje je ono koje je u skladu sa učenjem Poslanika Muhammeda, a. s., a najbolja pobožnost je ona koja je u skladu sa Allahovim propisima. A cilj egzistencije svega je činjenje ibadeta: “Džine i ljude sam stvorio samo da Mi se klanjaju.” (Ez-Zarijat, 56)

U doba kada u svijetu vlada moralno rasulo, neophodno je da svaka muslimanska kuća posjeduje makar i malu biblioteku koju će krasiti, pored Časnog Kur’ana i zbirke hadisa, najvrednije knjige, koje ćemo redovno čitati i po njima se vladati. Ako bismo samo čitali a ne primjenjivali ono što naučimo, ličili bi na “magarca koji nosi knjige!” (El-Džumu’a, 5)

Neophodno je učvrstiti svoj iman, uspostaviti moralne vrijednosti u porodici i društvu, te imati uzor u prvoj generaciji muslimana, časnoj zajednici ashaba, koji su svojim riječima, ponašanjem i djelima bili poput baklje koja razgoni tamu. Jer, sve što su ashabi radili, radili su sa željom da steknu Allahovo zadovoljstvo i vječni život u Džennetu. Svaka sekunda njihovog života je bila ibadet i težnja ka vječnosti. Ako su žrtvovali dunjaluk i živote svoje, oni će, kao i hiljade naše braće koji se žrtvovaše za Bosnu i Hercegovinu, biti dobitnici i pobjednici.

Uvijek ističemo da na dunjaluku nema pravde, pa je nužno da postoji drugi svijet, gdje će svako vidjeti što je ovdje uradio od dobra ili zla, pa makar to bilo koliko trunka. (Ez-Zilzal, 7-8) Jučer čitam da je u Indiji jedan taksista, zbog toga što je silovao mladu ženu u svom automobilu, osuđen na doživotnu robiju. A kod nas su ratni zločinci za stotine ubijenih Bošnjaka i silovanih Bošnjakinja dobijali po nekoliko godina zatvora. Sudac zaslužuje da bude citiran: “Osuđenik će ostati u zatvoru do svoje prirodne smrti!” Svaka čast, to je sud i to je pravda!

Dakle, nužno je da svaka muslimanska porodica ima svoju vlastitu biblioteku, koja će biti pri ruci djeci, roditeljima, da se ne bi u današnjem metežu izgubili i postali robovi negativnih sila koje vrebaju na svakom koraku. I, ako ne budemo čvrsto vjerovali i konstantno čitajući izgrađivali svoj moral, teško ćemo se oduprijeti zlu koje podržavaju i oni koji su zaduženi da ga spriječe. Evo, 02. novembra, čitam jedan frapantan i alarmantan podatak, a to je da je u Bosnu i Hercegovinu uvezeno za devet mjeseci ove godine čak 119.132 tone alkohola i alkoholnih pića!! Ako se u toni nalazi 1.000 l, to znači 120 miliona litara alkohola! Subhanallah! Nevjerovatno! Da ne govorimo o tome koliko se alkohola popije od domaće proizvodnje. Ovaj naslov me zabrinuo i motivisao da o tome govorimo detaljnije idućeg petka, ako Bog da.

Svaka kur’anska sura/poglavlje je poput miomirisnog ružičnjaka, a svaki ajet poput fontane sa koje napajamo duše svoje, pa čitajmo svakodnevno i obogatimo znanje svoje, koje će se reflektirati na naš život i okolinu. To je jedini način da stavimo katance na srca naša da u njih zlo ne prodre i da ne zahrđaju. Redovno čitanje dobrih knjiga učvršćuje iman, poboljšava moral, skida hrđu sa srca i briše grijehe kao što vatra sagorijeva drva. Pa, takmičimo se u tome. Naučimo se čitati, zavolimo knjigu, obogatimo svoje kućne i porodične biblioteke, jer su one svjetiljke koje osvjetljavaju put uspjeha na dunjaluku i ahiretu.

Naoružajmo se korisnim znanjem koje je bogatstvo koje nam niko ne može oteti. Materijalno bogatstvo traje kratko, ali bogatstvo znanja se ne umanjuje i koristit će nam na prolaznom i vječnom svijetu. Neka naše police krase knjige a ne kojekakvi servisi za alkohol, što je kod nas česta i vrlo ružna praksa.

Naš Poslanik, s.a.v.s., pokazao nam je čistu stazu pa njome hodimo da ne bismo propali i izgubljeni bili. Poslušajmo, zapamtimo i primijenimo Muhammedove, a. s., riječi: “Ostavio sam vam dvije stvari, ako ih se budete pridržavali, nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet.” Ako Bog da, idućeg petka ćemo govoriti o “majci svih zala”. Frapirat će vas zapanjujući podaci. Do tada, neka nas Allah, dž. š., podrži na Pravom Putu, pomogne svim potlačenim i obespravljenim, oprosti nam grijehe i uvede u Džennet sa Svojim miljenicima i odabranicima.

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 06.11.2015. god.