Vrijednost života je u samom vrhu zaštićenih vrijednosti u Šerijatu (mekasid darurijje: život, vjera, razum, potomstvo, čast i imovina). Svi propisi islama usmjereni su na zaštitu ove i ostalih nužnih vrijednosti i tako ih treba tumačiti. Bilo koji postupak ili tumačenje kojim se ugrožavaju ili uništavaju ove temeljne vrijednosti predstavlja grijeh i skretanje s Pravog puta. Allah dž.š. je Stvoritelj života i smrti i samo On ima pravo oduzeti nekome život. Zato je strogo zabranjeno bespravno oduzeti čovjeku život (ubistvo) ili izvršiti samoubistvo, koje je i samo jedna vrsta ubistva, odnosno bespravnog oduzimanja života. Na ovo ukazuju brojni kur’anski ajeti i hadisi koji su posve jasni i decidni u značenju i intenciji.

 Po jasnoći značenja i snazi poruke o važnosti i vrijednosti ljudskog života, posebno je znakovit i indikativan 32. ajet sure El-Maide, u kojem se bespravno ubistvo jedne osobe poistovjećuje s ubistvom svih ljudi: “…Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao…”. Ovaj ajet u suri El-Maida dolazi odmah poslije ajeta u kojima se govori o prvom zločinu ubistva koji se desio u ljudskom rodu, tj. ubistvu koje je počinio jedan od sinova Ademovih ubivši svoga brata. Snažna je poruka sadržana u riječima ubijenog brata, koji odbija da pruži svoju ruku da ubije brata čak i u situaciji kada ovaj iskazuje namjeru da njega ubije: “I kad bi ti pružio svoju ruku prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova”. Bogobojazna osoba neće pružiti svoju ruku da ubije drugog čovjeka, jer je to u oprječnosti s imanom i takvalukom.

Brojni su kur’anski ajeti u kojima se eksplicitno zabranjuje ubistvo i izriče moralna sankcija u vidu vječne patnje u džehennemskoj vatri. U 93. ajetu sure En-Nisa’ navodi se: “Onome koji hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti”. U suri El-Furkan, 68. ajet, u kontekstu nabrajanja svojstava čestitih i odabranih robova Milostivoga, navodi se slijedeća njihova odlika: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad Pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na Onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati…”. U ovom ajetu je ubistvo nevine osobe spomenuto zajedno s najvećim grijehom – pripisivanjem Bogu druga (širk).

I u brojnim hadisima koji se prenose od Vjerovjesnika, a.s., snažno je naglašeno i osuđeno ubijanje nevinih ljudi, skrnavljenje hurmeta (nepovrjedivosti i svetosti) njihovih života, časti i dostojanstva. Na Oprosnom hadžu Vjerovjesnik je naglasio: “Vaši životi, čast i imeci su nepovrjedivi i zaštićeni kao što je svet ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto”. U hadisu kojeg su zabilježili Buhari i Muslim navodi se: "Nije od nas ko uperi protiv nas oružje". Također, u Buharijevom i Muslimovom Sahihu navodi se hadis u kojem Vjerovjesnik a.s. upozorava na sedam najtežih grijehova: "Čuvajte se sedam upropašćavajućih grijeha". Koji su to – priupitaše ashabi? "Pripisivanje Allahu druga (širk), sihr, nezakonito ubistvo...". Znakovit je i indikativan i slijedeći hadis koga je zabilježio Buhari: "Vjernik je u prostranstvu vjere sve dok ne okrvavi ruke ubijanjem nevine osobe". Uzimajući u obzir gore citirane ajete i hadise može se reći da pozivanje pojedinaca i/li grupa na islamske parole, simbole i vrijednosti prilikom činjenja zločina strogo zabranjenih u osnovnim izvorima islama, djeluje krajnje neuvjerljivo, zapravo blasfemično. Zato se doima ironičnim i degutantnim imenovanje hladnokrvnih ubica, zločinaca i terorista "islamskim radikalima", "džihadistima"… i njihovo povezivanje s islamom, Kur’anom, Vjerovjesnikom milosti, Ummetom umjerenog, srednjeg puta. Stoga njihovo napadno referiranje i povezivanje s islamom držimo neuvjerljivim, a zločinačko postupanje svjesnom ili nesvjesnom anti-islamskom i anti-muslimanskom djelatnošću bilo da je riječ o zabludjelim muslimanima ili muslimanima "po zadatku".

Samoubistvo i samoubilački napadi

 Kao što je u osnovnim izvorima islama strogo zabranjeno ubistvo, zabranjeno je i samoubistvo u svim njegovim formama, bez obzira na motive i razloge. Samoubistvo je jedan od najtežih grijeha. Uzvišeni Allah kaže: "I ne ubijajte sami sebe. Zaista je Allah prema vama bio milostiv". (En-Nisa',29) "I na nezakonit način ne oduzimajte život koji je Allah zabranio..." (El-En'am, 151) U hadisu se navodi da je Poslanik a.s. kazao: "Neki je čovjek bio ranjen pa je izvršio samoubistvo. Allah je tada rekao: "Moj Me je rob pretekao oduzimanjem života, pa mu zabranjujem Džennet". (Buhari) U jednom drugom hadisu se navodi: "Ko skoči s visine i time počini samoubistvo, on će vječno u vatri boraviti..." (Buhari)

Nema situacije u kojoj je dozvoljeno izvršiti samoubistvo. Nema motiva niti svrhe kojom se taj čin može opravdati. On je oprečan temeljnim učenjima i vrijednostima koje islam promovira. Nedvojbeno je da osoba koja smatra da je taj teški grijeh dozvoljen, izvodi sama sebe iz zajednice vjernika. Posebno težak oblik samoubistva jesu tzv. samoubilački napadi koji su najčešće popraćeni i višestrukim, masovnim ubistvima i ranjavanjima nedužnih ljudi, civila. Sve se učestalije vrše u nekim dijelovima svijeta. Takva zlodjela uperena protiv nedužnih ljudi ne mogu se okarakterisati kao čin iskazivanja i potvrđivanja religioznosti i ljubavi prema Bogu. Naprotiv, ona su oprečna svim doktrinarnim i moralnim učenjima vjere.

Samoubilački napadi i slični teroristički akti se ni u kojem slučaju ne mogu povezati s islamom. Skrnave i povrjeđuju sve Šerijatom zaštićene vrijednosti. Možemo nedvojbeno zaključiti da je riječ o gnusnom zločinu protiv čovjeka, vjere i morala. Također, tako se mogu kvalificirati i djela podstrekivanja, navođenja i pomaganja u izvođenju samoubilačkih i svih drugih vrsta napada na civile i nedužne ljude, javne objekte i dobra. Sve su to neprihvatljiva, vjerom zabranjena djela. Njihovo opravdavanje vjerom apsolutno je neprihvatljivo i predstavlja tešku zloupotrebu vjere. Nadamo se da će naša omladina, s Allahovom pomoći i uputom, vođena našom ulemom, sačuvati sebe i svoju vjeru od svih krajnosti, devijacija i zastranjenja. Islam je vjera mira, samilosti, ljubavi i pravde makar neki koji se smatraju muslimanima svojim djelima to negirali. Krajnje je vrijeme da se i oni koji su se udaljili od džemata i srednjeg puta naše Zajednice, vrate u džemat i Zajednicu, jer je Allah uz džemat, a oni koji se izdvajaju i osamljuju postaju lahkim plijenom za gladne vukove.

Cijeli tekst u Preporodu od 1. decembra