Draga braćo!

Allah, dž.š., je svemu odredio svrhu, dao ukrase i ljepote kojima se divimo, a  koje ponekad nismo sposobni primijetiti. A opet, od svega, najljepše ukrase ima čovjek ukoliko ih ne odbaci od sebe. Ti ukrasi su  izvor  naše  vrijednosti, te vrijednovanja kako kod Allaha, dž.š., tako  i kod ljudi.

Te vrijednosti su znanje, vjera i moral. Sa ovim, brižno odnjegovanim vrijednostima, ukoliko ne budu narušene ohološću, mržnjom, zavišću, samoljubljem ili  nekim drugim bolestima srca možemo pronaći ključ za uređenje naših međuljudskih odnosa, te istvoremeno put ka Džennetu, ako Bog da! Nedostatak vrijednosti je očiti zulum i prema sebi i prema Gospodaru iz čega se opet rađa zulum prema svemu ostalom, zulum prema prirodi, zulum u društvu, zulum u porodici, prema djeci, komšiji, društvenoj zajednici itd.

Ako ljudi tragaju, imaju svoj stav, ali ne mogu naći nikakvo rješenje  za ružnu pojavu onda mogu naći utjehu da će nam se Milostivi Gospodar smilovati na Sudnjem danu. Zato, na početku,  da se prisjetimo ajeta u kojem Uzvišeni Gospodar veli: 

“I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, Pa da vas vatra prži; Vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! (Hud, 114.)

Vidite, čim se spomene riječ zulum odmah znamo da se neko zlo pojavilo. Riječ zulum kod nas u našem jeziku  se koristi  da se označi  ili  imenuje  nepravda,  iako ona znači mnogo više od toga.  Kada bismo nekog starijeg čovjeka pitali o njenjom značenju vjeravatno ne bi puno toga mogao iskazati svojim riječima,  ali  bi sigurno  odhuknuo  na svaki njen spomen. Jer, naši preci su ih naučili da ona predstavlja svaku vrstu zla – da je strašna sama po sebi, aludirajući takvim svojim gestom kako je to teška nepravda, koja je rasprostranjena i da je pustila veliko korjenje. Vjerovatno bi kazao kako se danas taj zulum sve više vidi i uočava, jer se ljudi sve manje Boga dragog boje!  A što je, opet, apsolutno tačno!  Manje vjere u Boga, manje znanja  ili  ahlaka -  otvara  više prostora za zulum!

Ipak,  treba znati i to da je zulum star koliko je staro i ljudsko čovječanstvo,  samo se pojavljivao u različitim oblicima, a  borba protiv njega je nekada bila jača i uspješnija, a nekada slaba i bez uspjeha. 

Zulum ili nepravda  kojoj svakodnevno svjedočimo, ako hoćemo da je uprostimo,  je sve ono što unesrećuje i tišti pojedinca ili zajednicu, bilo da je to stanje proizvod djelovanja jednog čovjeka, grupe ili šire zajednice,  a svakako je  odraz nedostatka vjere u nama. Kako se postaviti naspram zuluma i zulumćara?

Poslanik, a.s.,  kaže: “Ko od vas vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim)

* * *

Mnogo je primjera iz vremena naših prethodnika da su, za razliku od nas, imali jasniji i odlučniji stav ili po pitanju odnosa  naspram onih koji su zulum činili.

Jedan pobožni alim u pratnji svog sina je pri susretu sa zulumćarom pokrio i okrenuo svoju glavu i lice od njega na šta je sin reagovao kazavši da je njegov babo bolestan. A babo uputivši oštar pogled prema obojci reče: “Stidim se za tvoja  zla djela”. A ovaj se postidi, okrene i ode bez da ijednu riječ izgovori. Dalje se navodi da je i jednom i drugom Allah dragi obećao nagradu. Zulumćaru jer se postiđen pokajao za svoja djela zbog kojih je učenjak od njega okretao glavu i pobožnom učenjaku koji je, javno pokazujući svoj stav  naspram zuluma, dao do znanja svima da je sljedbenik istine, pravde i dobročinstva.

Ne možemo a da ne spomenemo i našeg resula Muhameda, a.s.,  kome se jednom prilikom obratio nepoznati čovjek i požalio se na Ebu Sufjana, kazavši kako mu je oteo imetak. Još mu je i napomenuo ako je Poslanik, onda će  dokazati kako je pravedan i da štiti ljude od onih koji nepravdu čine. Nakon toga Poslanik, a.s., je otišao Ebu Sufjanu i zatražio od njega da vrati čovjeku oduzeti imetak. Jedan dio od te imovine Ebu Sufjan je već bio dao drugom čovjeku tako da je na intervenciju Poslanika dao, u zamjenu, robu u istoj vrijednosti. Spomenuti čovjek nije bio musliman ali je nakon ovoga izjavio da prihvata islam koji nalaže pravdu i pravičnost te borbu protiv nepravde.

Draga braćo, džamije su nam, vidite, pune. Ljudi klanjaju, poste i druge ibadete čine, ali nepravde i zuluma je sve više kod nas i oko nas.  Nema pedlja zemlje da je pošteđena ovog zla. Još je interesantnije i bolnije da je zulum najočitiji u muslimanskim zemljama, našim društvima i zajednicama. Šta nam preostaje?  Podići svoj glas, saburom se ogrnuti i dove činiti da zulumćare kazni i ponizi, jer zulum više ne čine samo pojedinci nego organiziranje grupe, pa i vlade. 

* * *

Mi ovdje svoj glas dižemo protiv kladionica u koje ostavljamo oko 400 miliona godišnje, točionica alkohola, mobinga, neravnopravne podjele javnih dobara, ugnjetavanja, proganjanja naših generala, protiv nesposobnih i lijenih, protiv svih onih koji ne brinu o nama, a trebali bi. Bar to možemo i moramo činiti. 

Mi, braćo, ne možemo sve težine i iskušenja islamskog svijeta nositi na našim plećima, mali smo narod u okruženju u kojem jesmo. Ne smijemo dozvoliti  da nas pocijepaju i da nas posvađaju kako nas savjetuje rahmetli Buti, ne udaljavajmo se jedni od drugih, ne činimo nepravdu prema svom bratu, čuvajmo zajednicu muslimana koju su naši preci teškom mukom sačuvali. Budimo od onih koji će čuvati jedni druge i pomoći im u nevolji, otklanjajmo jedni drugima poteškoče, olakšavajmo jedni drugima naše poslove.

Prenosi hazreti Omer da je Poslanik, a.s., bio upitan koji su robovi najdraži Allahu, dž.š., a  Poslanik reče: “Oni koji najviše koriste ljudima”, a kad je upitan o najboljim djelima odgovori: “Ona djela kojima se vjernikovo srce obraduje”,  pogotovu u određenim neprilikama kada je u pitanju glad, borba za slobodu, za egzistenciju, ili pomoć pri rješevanju dugova. Poslanik je još dodao: “Onome ko bude išao sa onim kome je nepravda učinjena i pomogao mu, bolje mu je nego  post i itikaf mjesec dana (osim ramazana) i Allah će mu učvrstiti noge na Sudnjem danu”.

Naša djela smo mi sami. Naša djela nas određuju pa budimo od onih koje će po dobru spominjati. Uzvišeni Gospodaru naš, smiluj nam se  i pomozi nam da naše  emanete časno i dostojanstveno nosimo, sačuvaj nas svakog zla i iskušenja koje ne možemo podnijeti. Pomozi nam i od nas otkloni svako zlo i nepravdu, zulumćare od nas udalji i  Svojom milosti u Džennet nas uvedi. Amin!