Tri vrste čistoće

Kao što je Tevhid kroz formulu Kelime-i-šehadeta duhovni, idejni, vjerski i doktrinalni mač islama- nema boga osim Jedinog Allaha i samo je On Stvoritelj, a sve su ostalo stvorenja bilo materijalna, bilo duhovna, tako je salat (namaz) kao drugi islamski šart prva prava, iskonska Bogom darovana i upućena veza i komunikacija čovjeka kao stvorenja sa Stvoriteljem, a zekat je izvanjski materijalni odnos prema Njemu i prva prava veza sa muslimanima. Salat (namaz) sa postom uspostavlja, održava, sadržava i učvršćuje duhovni mir, zadovoljstvo, ravnotežu u čovjeku, a zekat i sadekatu-l-fitr čiste imetak koji je na halal način stečen i uspostavljaju socijalni mir, zadovoljstvo i ravnotežu u Ummetu islama. Islam, inače, poznaje i priznaje tri nivoa čistote i čistoće: vjersko-duhovnu i moralno-etičku koja se postiže: tevbom (kajanjem Bogu za počinjene grijehe) i istigfarom (traženjem oprosta od Boga za počinjene grijehe), zikrom (neprestanim prisjećanjem na Boga) hamdom (zahvalom Allahu na svemu vidljivom i nedivljivom) i šukrom (zahvalom Allahu na podarenim nimetima i blagodatima kao uvjetima života). Druga čistoća je tjelesna koja se postiže taharetom u koju spada abdest, gusul, obrezivanje nokata, ispiranje usta i čišćenje zuba, pranje ruku prije i poslije jela i čistoća kompletnog tijela, odjeće, obuće i sveukupnog prostora gdje se živi. Treća čistoća je čišćenje imetka i svega što posjedujemo a koja se postiže zekatom: „Zaista muslimanima i muslimankama, muminima i muminkama, lojalnim i predanim muškarcima i ženama, iskrenim muškarcima i ženama, strpljivim muškarcima i ženama, skrušenim muškarcima i ženama, onim muškarcima i ženama koji izvršavaju zekat, moralnim muškarcima i ženama koji se čuvaju bluda i koji su krjeposni u islamu i životu i koji neprestano Allaha spominju i zikr čine, Allah je za sve njih pripremio oprost i dar veličanstveni.“ (Kur'an, 33:35).

Ukoliko se ne izvrši obaveza zekata i sadekatu-l-fitra, cijela je imovina zatrovana, opoganjena, oharamljena i zabranjena, mada je na halal način stečena. Duša se čisti tevbom (kajanjem), hrani savmom (postom), a imetak se čisti zekatom.

 

U odnosu na stvorene svjetove i sva stvorenja, prema Allahu, dž.š., ljudi imaju raznolike dužnosti: da nikada ne zaborave od koga su te blagodati i ko je njihov vlasnik i gospodar, da budu uvijek zahvalni Allahu na darovanim besplatnim i bezuvjetnim blagodatima u slobodi, te da, u okviru Allahovog reda i poretka s imetkom i svim blagodatima postupaju i raspolažu po Allahovim propisima i Poslanikovim preporukama. Na osnovu Kur'ana i Sunneta, u okviru univerzalnog reda i poretka isključuje se zloupotreba i potpuna samovolja, egoizam, pohlepa, gramzivost, sebičnost i škrtost upotrebe imetka, a uspostavlja pravilan i snošljiv način korišćenja i raspodjele svih ovosvjetskih dobara.

Devet razloga za čišćenje imovine zekatom i sadekatu-l-fitrom

Na temelju Kur'ana i Sunneta, imovina, iako na halal način stečena, mora se najmanje iz devet razloga čistiti iznutra, kultivirati, oplemenjivati i čuvati. Prvo, darivanjem obaveznog dijela iz svoje imovine priznajemo i pokoravamo se Allahu kao Jedinom Izvoru i Stvoritelju svih dobara, resursa, blagodati i nimeta.

Drugo, time se neprestano sjećamo i zahvaljujemo Allahu na Njegovim dobrima i blagodatima: „Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji.“ (Kur'an, 2:284). „To je Allahovo djelo (sve stvoreno), a pokažite Mi šta su drugi mimo Njega stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.“ (Kur'an, 31:11).

Treće, zato što Allah imperativno i neopozivo naređuje: „Uzmi i ukupi iz dobara njihovih zekat, da ih njime iznutra i izvana očistiš i blagoslovljenim ih učiniš i pomoli se za njih, salat tvoj zaista će ih smiriti, a Allah sve čuje i sve zna.“ (Kur'an 9:103) „I pitaju te koliko da udjeljuju. Kaži: Višak!“ (Kur'an, 2:219 i 220.)

Četvrto, zato što su ljudske nafake u svim vremenima, na svim mjestima i među svim generacijama različite. Zastupnici istovjetnih nafaka ili egalitarne pravde i kolektivnog vlasništva, bez obzira na plemenite namjere nikada nisu uspjeli nafake ljudi izjednačiti niti uspostaviti pravilan odnos prema zajedničkoj imovini, jer što je svačije nije ničije, i kolektivno ili zajedničko vlasništvo svako troši kao svoje i još komotnije, a čuva kao ničije.

Peto, što su ljudske sklonosti i sposobnosti različite. U svim vremenima i na svim meridijanima svijeta u značajnom procentu rađaju se ljudi i žene koji nikada neće biti sposobni imati kapaciteta da sami sebi osiguraju materijalnu egzistenciju života. O njima se direktno Allah brine i naređuje da svi sposobni i imućni iz svoje imovine moraju za njih izdvajati. Nikada imućni ne daju i ne dijele sirotinji milostinju, nego izvršavaju imperativnu Božiju normu i zapovijed i čiste svoju imovinu koju su stekli na halal način. S druge strane sirotinja, bijednici i nemoćni ne primaju milost i sadaku nego ostvaruju svoje Bogom darovano pravo u imovini imućnih. (Kur'an, 9:60; vidjeti i 51:19.)

Šesto, zato što ljudi žive u različitim uvjetima i okolnostima na Zemlji. Šta tu pomaže pamet, znanje i iskustvo čovjeku i ljudima koji žive u pustinji, na kamenitom i neplodnom otoku, u prašumi i surovoj planini?

Sedmo, da bi se izbjegla totalna polarizacija na ekstremnu manjinu imućnih i većinu bijede i sirotinje: „Čovjek je stvoren malodušnim, nestabilnim i prevrtljivim, stvarno. Uzruja se i očajava je li ga jad i belaj zadesio. A odbojan je i obijestan kada ga zadesi dobro. Takvi nisu oni što namaz klanjaju, koji u namazu istrajavaju. I oni u čijim imecima postoji pravo i udio za prosjaka i obespravljenog. I oni koji u Onaj svijet vjeruju. I koji od kazne Gospodara svoga strahuju.“ (Kur'an, 19:27; vidjeti: 102:13, 104:1-4). Sa stajališta socijalnih, strateških i klasnih odnosa zekat i sadekatu-l-fitr isključuju mogućnost polarizacije i klasne revolucije. Klasna revolucija moguća je samo među onim muslimanima koji ne izvršavaju obavezu zekata i sadekatu-l-fitra. Ali, tada se postavlja pitanje koliko su oni muslimani uopće?

Osmo, svi ljudi su, prema Kur'anu, stvoreni od istog Stvoritelja, svi potječu od zajedničkog praoca Adema, svi imaju sudbinu-početak i kraj, svima su potrebne iste osnovne stvari da bi bili živi. Prema Kur'anu stvoriti jednog čovjeka je kao stvoriti sve ljude, sudbina jednog čovjeka je sudbina svih ljudi, samo na različit način i spasiti život jednog jedinog čovjeka od bijede, gladi, žeđi, neimaštine, poplava i belaja isto je kao spasiti život svih ljudi.

Deveto, islam je religija koja vjerovanje (iman) uvjetuje (amelom) dobrim djelima, salat (namaz) – zekatom, post (savm) – sadekatu-l-fitrom, slobodu – odgovornošću, mogućnost – dužnošću, pravo – obavezom i estetiku – etikom.

U odnosu na sebe, čovjek koji izvršava zekat i sadekatu-l-fitr izvršava strogu i neopozivu Allahovu dužnost- farz- ius cogens naređenu u Kur'anu na 25 mjesta i preporučenu u mnogim hadisima, zahvaljuje Allahu, priznaje sve Njegove stvorene i podarene blagodati i uspostavlja, na temelju vjere, pravilan odnos prema ljudima i svim ovodunjalučkim dobrima. Ali i na ličnom, odgojnom i na karakternom planu on postaje čvrst, stabilan, ustrajan, i uspravan pomoću imana, salata, zekata i sadekatu-l-fitra. Ukoliko se ne izvrši obaveza zekata i sadekatu-l-fitra, cijela je imovina zatrovana, opoganjena, oharamljena i zabranjena, mada je na halal način stečena. Duša se čisti tevbom (kajanjem), hrani savmom (postom), a imetak se čisti zekatom. Kao četiri obreda: salat, savm (post), zekat i sadekatu-l-fitr su sinteza duše i tijela i podloga zajednice muslimana iznutra i izvana.

Pomoću posta čovjeku i ljudima olakšava se život tako što im post čuva tijela od grijeha, nefs ili egzistencijalnu dušu od poroka i strasti, a i hrani im i učvršćuje ruh- duh takvalukom ili bogobojaznošću. Pomoću sadekatu-l-fitra, bez kojeg je post nepotpun i neukabuljen kod Allaha, vodi se velika socijalna briga o čovjeku i ljudima.