Mnogo je različitih tumačenja, bezbroj knjiga napisanih, bezbroj stihova ukrašenih najljepšim epitetima, a koji pokušavaju na pravi način dohvatiti pravi smisao jedne tako proste  riječi – ljubav. Ljubav znači voljeti, ljubav znači ne osjećati pritisak, ljubav znači prihvatiti nešto sa osmijehom, ljubav znači povećavati je, hraniti. Ljubav je kad ti nije mrsko, kad ti je drago. Ljubav nam pruža emocionalno zadovoljstvo, te nam daje osjećaj sigurnosti i bliskosti. Od samog našeg rođenja upoznajemo i razaznajemo različite vrste ljubavi. Ljubav naših roditelja prema nama probudila je u nama beskrajnu ljubav prema njima, i prema ljudima općenito. Čovjekova priroda je takva da mu je ljubav potrebna u svakoj sferi njegovog života i bez nje čovjek nema volje, nema želje za vlastitim napretkom, ni na fakultetu, ni na poslu, ni u braku. Tako se čovjek nađe u bespuću koje sam sebi napravi, živi pod stresom i pritiskom svaki dan, a sve zbog neslušanja svog unutrašnjeg glasa – iz srca, iz ljubavi prema nekome ili nečemu. Ponekad, kada se dunjaluk sruči na insana, ljubav drugog, običnog insana mu može pomoći tek toliko koliko i saznanje da nije jedini u istom ili sličnom problemu. Ali prava pomoć je kod Onog koji je stvorio i čovjeka i ljubav i dunjaluk i sve što postoji i što će postojati.

Pored ljubavi čije plodove i koristi ubiremo na ovom svijetu, postoji i ona mnogo važnija ljubav - ljubav koja će nam, pored dunjalučke, donijeti i ahiretsku, jedinu pravu i dugotrajnu sreću. To je ljubav prema našem Gospodaru i Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s.

Lahko zavolimo onoga ko nam želi dobro, a ne postoji ta osoba koja nam je željela i donijela više dobra od našega Poslanika, s.a.w.s, i sve što više saznajemo o životu našega Poslanika, a.s., o njegovoj borbi za nas i njegovoj brizi za ummet, naše je srce punije i duša nestrpljivo čeka, mašta o susretu sa najvoljenijim bićem. Našu ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s., ćemo najbolje pokazati slijeđenjem njegovog sunneta, odnosno tako što ćemo živjeti na takav način da budemo primjer svega onog dobrog u društvu, te da se i drugi ljudi ugledaju na nas, dajući pravu sliku naše vjere islama svijetu.

Podsjetimo se sada na dovu poslije ezana. Poslanik, a.s., je rekao: ''Ko kaže kada čuje učenje ezana: ‘Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvišenog poziva i nastupajućeg namaza, molim Te, dopusti našem Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga el-vesil-om/visokim počastima, el-fadil-om/najvišim dobrom i proživi ga na el-mekamu’l-mahmud-u/hvaljenom položaju, kako Si obećao.’ Ko ovo izgovori zaslužio je šefa‘at na Sudnjem danu!'' (En-Nesa’i)

U jednom vjerodostojnom hadisu o šefa‘atu se prenosi da će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu sakupiti sve generacije ljudi, od prve do posljednje, na jednom mjestu. Jedni će drugima govoriti: – Šta mislite šta će biti s vama? Šta mislite šta će biti kad vam se da saopćenje? Ko će se za vas zauzimati kod vašeg Gospodara? Ići će ljudi tada do Adema, pa do Nuha, potom će se obratiti Ibrahimu, pa Musau i Isau i, na kraju, Muhamedu, alejhissalatu vesselam. Svi će poslanici govoriti: – Idite drugom, a ne meni! I tako sve do Muhammeda, alejhissalatu vesselam. On će biti na sedždi i moliti Allaha, dželle šanuhu, dok mu ne dozvoli šefa‘at. Ovo je jedna od njegovih prednosti i vrijednosti nad svim stvorenjima. Ovo je posebna odlika koju nema nijedan Allahov, dželle šanuhu, poslanik.

Na nama je da zaslužimo njegov šefa'at, da ga volimo kao što su ga voljeli njegovi ashabi, pa se možemo nadati da ćemo biti u njegovom, odabranom, društvu u džennetu.

''Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo! To je Allahova blagodat, a dovoljno je to što Allah sve zna.'' (Sura An-Nisa', 69-70)

Ashabi su ta najbolja generacija muslimana, koja je učila direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, generacija koja je sve što je imala žrtvovala na Allahovom putu, zarad Njegovog zadovoljstva, pokazavši najviši stepen ljubavi prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Čitajući siru i događaje iz života ashaba, radijallahu anhuma, čovjek ne može, a da ne ostane fasciniran njihovom žrtvom koju su podnijeli noseći na sebi breme islama.

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, nakon prihvatanja islama, u vrijeme kada je da'wa bila u tajnosti, javno poziva Kurejšije u islam. Mušrici ga napadoše i teško povrijediše, tako da su mu polomili nos i sav je bio krvav. Njegovo pleme ga izvuče i u nesvjesnom stanju ga unesoše u njegovu kuću. Kada je došao svijesti, odmah upita: "Šta je sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem? Je li on dobro?" Njegov narod ga prekori, jer pita za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a i sam je bio u kritičnom stanju. Na njegovo pitanje, oni nisu odgovarali, a on je bio uporan, pa njegova majka reče: "Tako mi Boga, ne znamo ništa za tvog druga Muhammeda." Reče: "Moja majko, molim te da odeš kod Ummu Džemile, pa nju pitaj za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!" Ummu Džemila je bila muslimanka, pa kada je majka Ebu Bekra, radijallahu anhu, upitala za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz ljubavi prema njemu i straha da mu se nešto ne desi, odgovorila je: "Ne poznajem ni Muhammeda, niti Ebu Bekra." Potom je upita: "Hoćeš li da pođem sa tobom?" Odgovori Ebu Bekrova majka: „Da." Pa je s' njome otišla do Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji je bio u teškom stanju. Kada ga ugleda, povika: "Oni koji su ti ovo uradili su razvratnici. Molim Allaha da ih kazni." Upita je Ebu Bekr, radijallahu anhu: "Šta je sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem?" Reče: "Tvoja majka sluša." Reče: "Neće ona širiti priču." Reče: "On je dobro i u kući je Erkamovoj." Reče: "Neću okusiti hranu, niti ću se napiti vode, dok ne dođem do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“

Ovaj primjer nam pokuzuje koliko je Ebu Bekr bio imanski jak, i koliko je volio Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

I još je mnogo primjera ljubavi ashaba prema Poslaniku, a.s., koji bi nam trebali biti motivacija, uzor i opomena da razmislimo o našem trenutnom stanju u srcu.

Na kraju, podsjećam sebe i vas na dio 6. ajeta Sure Al-Ahzab:

''Poslanik je preči mu'minima od njih samih sebi, a njegove supruge su njihove majke...''