digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Molitva uma

Autor: Tarik Ramadan Decembar 16, 2016 0
Molitva uma

Duhovno učenje islama čini nas otvorenim prema ljudskoj univerzalnosti i sa svojom prirodnošću gradi mostove prema muškarcima i ženama drugih vjera, čak i sa svim humanistima, agnosticima, ateistima, koji brinu o ljudskim vrijednostima, moralu, i koji poštuju univerzum.

Muslimanska duhovnost kroz islamsko učenje zahtijeva i dodiruje sve dimenzije života. Ona počinje u posebnom trenutku kada pojedinac postane svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i svijetom, pronalazeći u sebi ''potrebu za Njim''. Povratak sebi je novo rađanje koje daje osjećaj poniznosti koji karakterizira ljudsko biće pred Bogom. Ova poniznost treba biti raširena široko i duboko na sva polja života: na svakom stupnju vlastitog građenja biće i suočenje sa samozadovoljštinom, gordošću, i pretencioznom ljudskom željom da uspije, koristeći pri tomesve svoje resurse (na društvenoj, profesionalnoj, političkoj i intelektualnoj ravni). Ova istinska duhovna vježba ide iznad okvira obredne vjerske prakse ili rijetkih momenata kontemplacije, a njen efekat mora biti vidljiv u svakom aspektu života – na način da se pazi na nečiju fizičku opstojnost, upravlja njegovom imovinom, obavlja nečije profesionalne obaveze, živi sa drugim ljudima i u interreakciji sa svim stvorenjima – u svemu što se odražava na znakove i prebiva u ''potrebi za Njim'' pozvan je da se distancira od nezaborava i arogancije.

Aktivna duhovnost

Muslimani praktičari na Zapadu žive nelagodno u raskoraku koji osjećaju između njihove religijske i duhovne prakse i načina javnog ili profesionalnog života u koji su uvučeni. Teorijska rasprava o ''opsežnom karakteru'' poruke islama suočena je s tim da postane živa u praksi; i čini se da ovdje imamo rascjep, ljudi gotovo da vode dva paralelna života, jedan je njihova duhovna praksa, a drugo je njihov aktivni život. Ljudi ne razumiju na valjan način kako da svoju duhovnost učine uistinu aktivnom i učinkovitom u svakodnevnom životu. Čini se da nam ovih dana okruženje nameće ovu podjelu između privatne prakse i ulaska u javnu sferu. Njihovo međusobno suprotstavljanje čini se potpunim. Početci odgovora na ovo nalaze se u onome što smo upravo opisali: pribavljanju ''potrebe za Njim'', snagom u toj poniznosti u djelu i srcu, u profesionalnom i društvenom životu muslimanska svijest treba da gradi reciprocitet između stanja srca i prirode njegovih djela. Veza, konekcija između njih mora biti intimna i lična: ona je izražena onako kako je naše djelovanje inspirisano, živo, djelatno – u prisjećanju na Njegovu prisutnost ili u zaboravljanju na to, u prizoru Božijem ili samo u ljudskim stvorenjima, u Njegovom zadovoljstvu ili impresioniranju njih, u prepoznavanju po Njegovoj ljubavi ili samo u prepoznavanju po njima? Ovo je način kako se ispoljava aktivna duhovnost, i podjela između javnog i privatnog prostora u sekularnim društvima ne sputava da ona bude izražena, tako da je ta naša duhovnost u poziciji da u svim okolnostima inspiriše naš put postojanja i djelovanja.

S engleskog preveo: Muhamed Okić/Izvor: www.tariqramadan.com

Cijeli tekst možete pronaći u printanom izdanju Preporoda od 15.12.

Oznake
« Koga to slavimo, koga slijedimo? Kako nas je Poslanik, a.s. podučio odnosu prema Drugome »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine